V.A.Ivonin V: Šah. Sport -Legende, laži i istina (38.nastavak)

V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.

Korčnoj i „Ananda Marga“

U to vrijeme, a možda i nešto ranije, Korčnoj se upoznao i u svoj tim uključio dvojicu članova sekte „Ananda Marga“. Oni su s njim radili po jogijskom sistemu i naučili ga čak i da dubi na glavi. Na te sektaše, Stivena Dvajera i Viktoriju Šepard, u početku se nije obraćala posebna pažnja, dok su dolazili u igraonicu u običnoj civilnoj odjeći. (Kasnije su neki govorili — radi izviđanja.)

31.avgusta, poslije sedmične pauze, odigrana je osamnaesta partija, koja je završena remijem. Zatim su uslijedila još dva remija i poraz Karpova u dvadeset prvoj partiji. Rezultat je postao 4:2. Duga pauza u meču nije išla u korist Karpovu. Kako se kaže, izgubio je ritam, što se u sportu dešava prilično često. Vjerovatno je uticao i umor, posebno psihološki.

Možda je to slučajnost, ali upravo na osamnaestoj partiji u sali su se pojavili pomenuti Dvajer i Šepard. Nosili su jarko crvene duge ogrtače, a na glavi Dvajera bio je upadljiv turban. Obezbjeđenje nije htjelo da ih pusti u salu, ali je Leeverik, iskalivši sav bijes na obezbjeđenje, izjavila da su to lični prijatelji Korčnoja, izborila njihov ulazak i smjestila ih blizu članova sovjetske delegacije. Ponašali su se spolja mirno. Upadalo je u oči samo to što je Šepard čitavu partiju sjedjela u položaju lotosa. Dok sovjetska delegacija nije znala ništa o njima, osim neobičnog izgleda, pažnju je privlačilo i to što su sa sobom imali mnogo stvari.

Sve je postalo jasnije kasnije, kada su se u svim filipinskim novinama pojavile fotografije Korčnoja kako dubi na glavi, a pored njega na podu sjede Dvajer i Šepard. Ispostavilo se da su oni američki državljani koji su pristupili sekti „Ananda Marga“, koja negira sve zakone. Početkom 1978. godine izvršili su atentat na indijskog diplomatu u Manili, kako bi skrenuli pažnju javnosti i izborili oslobađanje jednog od lidera svoje sekte, zatvorenog u indijskom zatvoru. Filipinski sud ih je osudio na po 17 godina zatvora. Međutim, sektaši su podnijeli žalbu i do njenog razmatranja pušteni su na slobodu uz veliku novčanu kauciju. U to vrijeme radili su kod Korčnoja, živjeli u njegovom hotelu i koristili njegov prevoz. Na neko vrijeme čak su bili uključeni i u zvaničnu delegaciju Korčnoja.

Prisustvo u igraonici kriminalnih elemenata, kao i uporne pokušaje da ih smjeste pored članova sovjetske delegacije, prirodno su izazvali naš protest. Nakon toga organizatori meča nisu puštali sektaše u salu i zahtijevali su njihovo udaljavanje iz hotela, ali su se oni ipak iznova pojavljivali i ponovo tamo dolazili. Takvi postupci su na kraju sve uznemirili i izazvali ogorčenje.

9.septembra 1978. godine u 16 časova organizator meča Kampomanes uputio je svim zvaničnim licima meča pismo sljedeće sadržine:

„Nakon dugih konsultacija sa lokalnim i međunarodnim šahovskim zvaničnicima, i u želji da sačuvamo dostojanstvo meča za svjetsko prvenstvo u šahu, odlučili smo da zabranimo ulazak na partije Karpov–Korčnoj licima optuženim za kriminalne aktivnosti, koja u svakom slučaju narušavaju atmosferu srdačnosti postignutu sporazumom između predstavnika oba igrača.

Žao nam je što je g. Korčnoj imao nesreću da izabere takve ljude sa takvim optužbama. Stoga predlažemo da mu se obezbijede osobe sa jednakim, ako ne i boljim sposobnostima, kako bi umirio svoj um i ojačao volju za pobjedom, čak i ako bude potrebno da takve osobe dovedemo iz inostranstva.

Međutim, imajući u vidu niz faktora koji su uzeti u obzir u posljednjem trenutku prije donošenja ove odluke, i želeći da budemo pravedni prema izazivaču, dozvoljavamo da navedena lica prisustvuju samo tokom 20. partije u prostoriji gdje se održava meč, pod uslovom da poštuju opšteprihvaćena pravila odijevanja i ponašanja, o čemu će biti obaviješteni kada zatraže ulazak u salu.

Počev od 21. partije, iz navedenih razloga, njihov ulazak biće potpuno zabranjen.

Florensio Kampomanes, organizator meča“

Međutim, ni to nije dalo rezultat, pa je predsjednik žirija meča Lim Kok An uputio organizatoru meča Kampomanesu sljedeće pismo:

„13. septembar 1978. godine
gospodinu Florensiju Kampomanesu, organizatoru meča

Dragi Kampo!

1.Nadam se da nisam paničar, ali ne mogu a da ne budem zabrinut zbog prisustva ljudi iz „Ananda Marge“ u našem okruženju. Iako je saopšteno da članovi ove sekte nemaju ovlašćenje svog vođe da pribjegavaju nasilnim djelima, postoje i izvještaji da su takvi postupci ipak počinjeni, na primjer samospaljivanjem u ime ljubavi prema cijelom čovječanstvu. Ne moram posebno naglašavati da su mnogi zločini u istoriji čovječanstva počinjeni upravo pod istim izgovorom.

2.Raspitivao sam se kod uprave hotela „Pajns“ da li tamo boravi neko od članova „Ananda Marge“, na šta sam dobio negativan odgovor, ali je odmah zatim jedan od njih prišao i pitao da li može promijeniti svoju sobu iz razloga koji nisam dobro čuo. Moguće je da uprava hotela nije upoznata s mojim zabrinutostima, ali je sasvim jasno da samo prisustvo takvih ljudi ovdje, čije su akcije nepredvidive, može uticati na odluke žirija.

3.Ne želim da Vas opterećujem ovim, možda neosnovanim strahovima, ali sam uvjeren da ćete se pobrinuti za to na odgovarajući način.

Iskreno Vaš,
Lim Kok An“

Kopija – predsjedniku FIDE, dr Maks Eve.
Molimo obratite pažnju na posljednju rečenicu tačke 2.

14.septembra reagovao je i Florensio Kampomanes, dajući sljedeću izjavu za štampu:

„…Naša je žalosna dužnost da skrenemo pažnju medija na uporno nastojanje određenih osoba iz tabora izazivača (ne g. Kina, koji je zvanični predstavnik g. Korčnoja — to želimo posebno istaći) da uznemire mirnu atmosferu, koju su s tolikom pažnjom gradili igrači, njihovi predstavnici i organizatori.

U Baguio smo pratili aktivnosti članova sekte Ananda Marga, Stivena Dvajera i Viktorije Šepard — osuđenih kriminalaca puštenih uz kauciju. Tolerisali smo njihovo prisustvo, iako neodobreno, u rezervnom smještaju Korčnoja.

Međutim, suprotno duhu i slovu pisma grupe g. Korčnoja od 14. septembra 1978. godine, Dvajer i Šepard su prekršili obećanja da će se uzdržati od korišćenja službenog prevoza i da će ostati u pozadini.

Obavijestili smo pokrajinskog načelnika provincije Benguet o njihovom prisustvu i nedavnim aktivnostima.”

Korčnoj je opet sve to ignorisao. To je primoralo sekundanta Anatolija a da podnese protest, a žiri meča je 17. oktobra donio sljedeću odluku:
„Žiri izražava duboko žaljenje zbog dugotrajne povezanosti izazivača sa dvije osobe koje je filipinski sud osudio za pokušaj ubistva, što je ometalo harmoničnu i normalnu organizaciju meča. Dalje je istaknuto da obaveze koje je dao predstavnik izazivača nijesu uvijek poštovane od strane drugih članova njegove pratnje. Ove radnje su u suprotnosti sa tačkom 1.2 Statuta FIDE i tačkom 4.81 pravilnika meča.”

Međutim, dalje mjere više nijesu bile potrebne, jer je tog dana odigrana posljednja partija meča, koja je završena pobjedom Anatolija Karpova.

U ovom slučaju sam malo „preskočio unaprijed“, a u priči o šahovskom toku meča zaustavio sam se na 21. partiji. Nakon tog poraza svi su očekivali da će Karpov uzeti tajm-aut, ali je on želio revanš (što je bilo dobro) i žurio nazad u borbu (što je bilo pogrešno). Kasnije se i sam složio s tom procjenom.

Vjerovatno ga je bol zbog poraza još uvijek remetila i nije mogao potpuno da se koncentriše, pa je pravio neoprostive greške čak i u dobijenim pozicijama. Kao rezultat, narednih pet partija završilo se remijem. Ne može se reći da su te partije bile mirne — gotovo svuda se vodila oštra borba, a „tas na vagi“ čas je prelazio na jednu, čas na drugu stranu. Ipak, na kraju su uslijedile greške, dijelom i zbog prevelike žurbe Karpova u završnici.

(Nastaviće se)