Velemajstor Ian Nepomniachtchi osvrnuo se na ishod meča sa velemajstorom Hansom Niemannom (4:4), otkrivši da mu Hans predlaže da odigraju još jedan meč, ali ovoga puta onlajn.
„Treba odati priznanje protivniku: generalno gledano, tokom meča se nije raspao. Sedma partija je, čini mi se, bila neka vrsta kurioziteta s obe strane. Naravno, treba uzimati ono što protivnik ostavi nezaštićeno. Kada vam poklanjaju figure – na bilo kojem nivou i na bilo kojem takmičenju – te figure treba zahvalno uzeti.
Ali on se nije raspao i uspio je da se sabere za jednu partiju. U jednom trenutku dobro je pogodio otvaranje i, po mom mišljenju, odigrao zaista kvalitetnu partiju bijelim figurama. Jasno je da crni vjerovatno nije igrao optimalno, ali to nimalo ne umanjuje njegovo stvaralačko dostignuće.“
Govoreći o organizaciji meča, Nepomniachtchi je rekao:
„Kada sam pristao da igram dvije partije dnevno, mislio sam da će to biti otprilike u 10–11 ujutro i u 17–18 časova uveče. Pogotovo jer je vremenska kontrola kratka. Odigra se prije večere, večera se, pa se nastavlja dalje. Ima vremena za odmor i obe partije mogu da se igraju punom snagom.
Međutim, koliko sam shvatio, bilo je nekih tehničkih problema. Turnir se održavao u hotelu, tamo su se održavale maturske proslave, pa konferencijska sala nije mogla svake večeri da bude dostupna za igru. Ukratko, bilo je raznih nijansi i organizacionih poteškoća.“
On je dodao da nije želio da se previše žali na uslove:
„Iskreno, nisam baš želio da raspravljam o tome, jer mi se činilo da je, u izvjesnoj mjeri, čak i bolje kada uslovi nisu idealni. Mislim prvenstveno na vrijeme početka partija. Da, 10 ujutro je za mene rano. Ali ako stalno igrate samo u tri popodne, teško da ćete naučiti nešto novo.
Ne tražim uzbuđenja po svaku cijenu, ali mislim da je korisno, kako se kaže na engleskom, push yourself to the limits – pomjerati sopstvene granice.“
O posljednjem danu meča rekao je:
„Osjećao sam da mi je za posljednji dan ostalo veoma malo energije. Vjerovatno sam zato, umjesto da izračunam varijantu od dva poteza kojom bih osvojio figuru, pomislio: neka bude, vjerovatno je to neka teorija koju sam zaboravio. Zato neću uzeti figuru, odigraću a4 i mirno nastaviti dalje.
Iako sam potez sam po sebi nije bio loš, kao što sam već rekao, uzimanje figure bilo bi mnogo efikasnije.“
Posebno se osvrnuo na priče o nagradnom fondu:
„Vjerovatno ne bih ni otvarao ovu temu da nije bilo brojnih vijesti o nekakvim basnoslovnim nagradnim fondovima na ovom turniru. Svuda sam čitao da fond iznosi 100.000 dolara, ili neke slične iznose, plus 50.000 dolara za humanitarne svrhe i slično.
Iskreno, čak me pomalo sramota da kažem koliki je nagradni fond zaista bio. Mogu samo da primijetim da je bio višestruko manji.“
Nepomniachtchi je zatim opisao prepisku koja je uslijedila nakon meča:
„Nakon meča uslijedila je prilično zabavna prepiska. Postoje uslovi za pobjedu, postoje uslovi za poraz. Meni se činilo da bi uslovi za neriješen rezultat trebalo da budu negdje između.
Međutim, rečeno mi je: ‘Slušaj, prijatelju, ne ide to tako.’
Po mom mišljenju, to je veoma zabavno. U fazonu: pošto nema pobjednika, evo ti neka vrsta honorara samo zato što si došao i igrao.“
Dodao je da mu je takav pristup bio neobičan:
„Meni to djeluje pomalo čudno. Ali opet, to je lekcija iz pregovaranja. Stvari poput taj-brejka, raspodjele nagrada i slično treba unaprijed precizirati.
Jer, iskreno govoreći, ljudi koji su pisali u ime tima Hansa Niemanna prilično su me zbunili po tom pitanju.“
O prijedlogu za novi meč rekao je:
„Sada mi upravo predlažu da odigramo još jedan meč – da tako kažem, za kraj. Kažu: pošto nismo igrali taj-brejk, hajde da odigramo još jedan onlajn blic meč.
Tim prije što, kako tvrde, postoji još neraspodijeljeni dio nagradnog fonda. I to mi takođe djeluje pomalo besmisleno.
Možda se to nekada i može uraditi. Ali generalno mi se ne dopada to sitno šibicarenje koje se, kako ja to vidim, vrti oko prilično beznačajne sume novca.
Čini mi se da to sa strane organizatora izgleda pomalo nepoštovanje, blago rečeno.
Ali vidjećemo. Treba još razmisliti“, smatra Jan.