V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Zatim su se oglasili Fišerovi advokati i naglasili da je pisani protest samo forma, a da oni traže da se pitanje razmotri suštinski: „Smatramo da Fišer nije zakasnio. Satovi su pogrešno pokrenuti, jer su postojali protesti protiv filmskih kamera u sali.“
Kamere u sali su uklonjene tek nakon 30 minuta, dakle nisu ni smjele da budu tamo. To je klasičan primjer pravnih akrobacija Amerikanaca: ako ste ispunili njihov zahtjev, znači da ste bili u krivu.
Nakon izlaganja predstavnika svih strana, održana je sjednica komisije za žalbe, na kojoj je jednoglasno odbijen protest Fišera i njegovih advokata. Što se tiče filmskog snimanja, protiv kojeg ranije nijedan od učesnika nije imao primjedbi, odlučeno je da se to pitanje dodatno razmotri direktno u turnirskoj sali.
U 16 časova predstavnici svih strana okupili su se na sceni i bili zadovoljni stanjem. Vidjeli smo da je scena vrlo udobna: mekani tepisi, dobro osvjetljenje. Filmske kamere su pomjerene dalje, ostavljeni su samo mali otvori za snimanje. Ni kod nas, ni kod Amerikanaca, kao ni kod prisutnih novinara, nije bilo nikakvih pitanja. Primijetili smo da su Amerikanci uglavnom gledali u jedno polje na šahovskoj tabli i nešto raspravljali, ali naglas ništa nisu rekli. Predstavnici strana su sjeli i u oba stolca. Čak sam i ja opipao Fišerovu stolicu i nisam osjetio ništa neobično. U tom trenutku veliki ljubitelj šaha, američki milioner Turower, sjeo je u stolicu Spaskog i, koristeći to što su figure bile na stolu, predložio mi da odigram partiju. Po završetku Turower je rekao:
„Hoće li ova partija biti posljednja partija u meču?“
15.jula je bio slobodan dan. Ambasador me pozvao da zajedno s njim, njegovom suprugom i sinom napravim izlet po okolini Rejkjavika – da pogledamo gejzire.
Island je veoma neobična i zanimljiva zemlja. U tom trenutku u njoj je živjelo svega 206 hiljada ljudi, od čega 84 hiljade u glavnom gradu. Većina islandski porodica sastojala se od pet članova i na to su bili veoma ponosni. Nije slučajno da se u posljednjih 50 godina stanovništvo Islanda udvostručilo. U gradu ima mnogo prizemnih kuća, građenih s velikim estetskim ukusom, kao i spomenika, uključujući spomenik osnivaču grada, spomenik prognaniku, spomenik radnoj konji. Islanđani s velikim poštovanjem čuvaju mjesta koja svjedoče o različitim fazama njihove istorije. Posebno mi je ostalo u sjećanju mjesto kod jedne male planine, gdje se nalazio drevni glavni grad i gdje je zasjedao prvi parlament Islanda.
Islands se ponekad naziva zemljom gejzira. U to se lako može uvjeriti. U gradu se topla voda iz gejzira skuplja u velike metalne rezervoare, smještene na uzvišenjima, i zatim se sprovodi za grijanje svih prostorija, staklenika, plastenika itd. Uspio sam da posjetim jednu od prostranih oranžerija i da vidim mnogo egzotičnih biljaka. Počastili su nas i jagodama, ubranim pred nama direktno sa leje.
Prelijep prizor predstavljaju gejziri. U naletima izbacuju mlazove vrele vode na različite visine. Radi još većeg efekta, u bušotinu gejzira ubacuje se komadić sapuna. Sapunica stvara „čep“ u bušotini, i nakon nekoliko sekundi mlaz gejzira probija tu opnu i izbacuje se na veliku visinu.
Neizbrisiv utisak ostao mi je od obilaska velike površine zemlje prekrivene vulkanskom lavom, izlivenom iz nekada aktivnih vulkana na tom području. Posjetili smo i predsjednički dvorac. Iskreno ću reći: to je najskromniji predsjednički dvorac od svih koje sam vidio, nakon što sam boravio u 56 zemalja.
Međutim, tog dana nije se samo odmaralo.
(Nastaviće se)