V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
Traktat Alfonsa Mudrog
U arapsko-španskoj i evropskoj šahovskoj kulturi srednjeg vijeka zapaženo mjesto zauzima „Knjiga igara“ kralja Alfonsa X Mudrog (1221–1284). Shvatanje uloge šaha u životu društva došlo mu je, izgleda, ne odmah. To je lijepo prenio njemački pisac Lion Fojhtvanger u istorijskom romanu „Španska balada“, govoreći o mladim godinama kralja i njegovoj ljubavi prema Rakeli, ćerki jevrejskog trgovca koji je iz Sevilje došao u Toledo, odgojenoj u mavarskim tradicijama:
„Ponekad su Alfonso i Rakel igrali šah. Rakel je igrala dobro, s očiglednim interesovanjem, dugo razmišljajući o svakom potezu. Alfonso se nervirao, molio je da igra brže. Ona bi s čuđenjem podigla oči sa table: u muslimanskim zemljama nije bilo uobičajeno požurivati protivnika. A on je jednom, žureći, nepromišljeno povukao potez i namjeravao da povuče potez nazad. Rakel se namrštila i blago mu objasnila pravilo: kad dotakneš figuru, moraš njome i igrati. Kod nas je drugačije, usprotivio se on i vratio potez.“
Drugačije je Alfonso doživljavao igru dvije decenije kasnije, kada je naredio da se sastavi „Knjiga igara“ (1283), u kojoj je prvi dio posvećen šahu kao najplemenitijoj igri, koja zahtijeva najveće umijeće. Knjiga je postala svojevrsna himna igri razuma. U njoj su izložena pravila šaha. Na svakoj stranici data je slikarska minijatura koja je služila kao umjetnički okvir šahovske kompozicije – mansube, najčešće preuzete iz istočnih traktata. Evo jedne od njih:
Crni počinje i daje mat u tri poteza.
1…Sb4+ 2. Txb4 Tc3+ 3. Kxc3 Te3 mat.
Među ličnostima prikazanim na 103 minijature nalaze se i sam Alfonso, kao i ljudi različitog društvenog položaja – vitezovi (hrišćani i muslimani), naučnici, trgovci, zanatlije, ljekari, muzičari, pa čak i predstavnici sveštenstva tri vjeroispovijesti – monasi, mule i rabini… Muškarci i žene, mladi i stari… Prema mišljenju savremenog istraživača ovog traktata, španskog istoričara šaha, međunarodnog majstora Rikarda Kalva (1943–2002), rukopis je diktirao sam kralj.
AMSTERDAM – turniri
Godine 1889. ovdje je održan prvi međunarodni turnir, na kojem je učestvovao i dvadesetogodišnji njemački majstor Em. Lasker. On je na kraju zaostao za pobjednikom takmičenja A. Bernom za jedan poen i zauzeo drugo mjesto.
U 20. vijeku Amsterdam je postao jedna od šahovskih prijestonica svijeta, u kojoj se svake godine održavaju najveća takmičenja. U periodu 1961–1981. organizator je bila poznata firma IBM, specijalizovana za proizvodnju računarske tehnike. Godine 1982. njih su zamijenili „Ohra-festivali“, koje je organizovala osiguravajuća kompanija „Ohra“ i koji su obuhvatali: glavni, takozvani „King-turnir“ sa učešćem 11 šahista, open-turnir po švajcarskom sistemu i masovni turnir sa učešćem do 200 ljubitelja šaha.
Od kraja 1980-ih godina ovdje se održavaju i memorijali M. Evea – takmičenja posvećena uspomeni na petog svjetskog šampiona. Inače, M. Eve je pobijedio na amsterdamskom turniru 1936. zajedno sa R. Fajnom, ispred A. Aljehina.
Među osvajačima prvih nagrada na turnirima u Amsterdamu bili su i drugi svjetski prvaci: M. Botvinik (1963. i 1966), B. Spaski (1–2. mjesta 1970. zajedno sa L. Polugajevskim), T. Petrosjan (1973), A. Karpov (1976, 1979, 1980, 1985, 1987), G. Kasparov (1988, 1994, 1996).
ANALIZA. Može se nazvati „šahovskim kiseonikom“. Jer, kao što je nemoguć život čovjeka bez kiseonika, tako je nezamisliv savremeni šah bez produbljene analize. Razlikuju se dvije vrste analize: za tablom, kada šahista u mislima računa varijante i kombinacije, ne pomjerajući figure; i kućna, kada nije ograničen vremenom i slobodno premješta figure. Kućna analiza je višestruka: to su i priprema u otvaranjima, i svestrano proučavanje odigranih partija, i, konačno, temeljno razmatranje pojedinih pozicija. Posebno je teško objektivno ocijeniti poziciju ako ona, na prvi pogled, obećava pobjedu.
… Na međuzonskom turniru u Latviji međunarodni majstor S. Buaziz (Tunis) odigrao je sjajnu partiju protiv engleskog velemajstora A. Majlsa i stekao nadmoćnu prednost. Partija je bila prekinuta i mnogi novinari su požurili da jave o senzaciji, smatrajući da će se Majls predati bez doigravanja. Međutim, doigravanje je ipak održano!
Buaziz – Majls
Riga, 1979.
42… Tc1 43. Tc2 Db1 44. Tdd2 Th1 (čini se da crni samo odugovlači i ne žele da se preda)
45. c7 (trebalo je prvo odigrati 45. Td8, a tek zatim 46. c7) 45…T:h3!! 46. K:h3 (bijeli je uvjeren u pobjedu, inače bi izabrao 46. Df1 Tg3+ 47. Kf2 T:f3+ 48. K:f3 D:f1+ 49. Ke4 i remi vječnim šahom) 46… Dh1+ 47. Dh2 D:f3+ 48. K:h4 Le7+ 49. g5 L:g5+!! Bijeli predaje, jer poslije 50. K:g5 slijedi mat u dva poteza: 50… f6+ 51. Kh4 g5# ili 51. Kg6 Dg4#.
Tako je velemajstor demonstrirao umijeće kućne analize!
Kako razviti sposobnost analiziranja pozicije? Glavno sredstvo je igra na takmičenjima. Jer tokom partije misaoni proces šahiste je naročito odgovoran i napet. Turnirska praksa pomaže da se savlada tehnika računanja varijanti, brzo donošenje odluka, čija se efikasnost stalno provjerava od strane protivnika.
Za mlade šahiste korisno je i sistematsko rješavanje zadataka i studija i, naravno, odigravanje partija majstora i velemajstora objavljenih u štampi. Pri tome treba, razmatrajući potez jedne strane, predlagati sopstveni nastavak, a zatim ga upoređivati s tekstom partije. Ako se varijante ne poklapaju, razumijevanju razloga pomažu komentari kvalifikovanih šahista. Usavršavanju analize doprinosi i komentarisanje sopstvenih partija.
Tu dolazimo do još jednog važnog pravca analize, koji u velikoj mjeri određuje uspjeh ili neuspjeh šahiste na takmičenju: sposobnost objektivne procjene jakih i slabih strana sopstvene igre, kao i donošenje zaključaka o stilu i omiljenim razvojnim šemama budućih protivnika u otvaranjima, na osnovu pažljivog proučavanja njihovih partija.
U svim ovim pitanjima veoma koristan može biti šahovski računar s različitim nivoima igre i sposobnošću da u memoriji čuva hiljade odigranih partija.
Analiza je jedna od glavnih sastavnih dijelova stvaralačke i istraživačke djelatnosti u šahu. „Onaj ko želi da postane vrhunski šahista“, naglašavao je M. Botvinik, „mora se usavršavati u oblasti šahovske analize“.
(Nastaviće se)