Evgenij Gik: Ljudi i figure (33.nastavak)

Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.

ZATVORSKI ROMAN (nastavak)

Devet mjeseci Fišer je hodao po ivici noža, jer mu je u slučaju deportacije u SAD prijetila zatvorska kazna i ogroman novčani iznos. Svakog dana odana Mijoko molila se za njegovo oslobođenje i Bog ju je, na kraju, uslišio. U proljeće 2005. Island je Fišeru dodijelio politički azil i on je konačno dobio važeći, doduše islandski, pasoš. Po izlasku na slobodu Fišer je odmah odletio u Rejkjavik (šahovsku krunu je američki šampion osvojio upravo u tom gradu 1972. godine, čime je proslavio ovu sjevernu zemlju; sada mu se Island mogao odužiti na tako neočekivan način…).

Čitav svijet je na televizijskim ekranima gledao kako Fišer, taj krupni čovjek s velikom bradom, nalik Karlu Marksu, jedva izlazi iz aviona, hoda kao podrezanih nogu, bacajući kletve na Zemlju izlazećeg sunca i Sjedinjene Države. A desetak metara iza njega sitnim korakom išla je njemu odana, majušna žena – nasmijana Mijoko Vatai, koja je toliko učinila da svog princa izbavi iz zatočeništva.

Nažalost, ova priča, kao i sam život Roberta, nije se završila hepi-endom. Na Islandu je Fišer živio manje od tri godine, kada mu je otkrivena teška bolest – bubrežna insuficijencija. Bila je potrebna operacija koja je mogla da mu spasi život, ali je nju odbio. Posljednje dane Fišer je proveo u bolnici. Šahovski genije umro je u januaru 2008. godine, a sahranjen je na groblju katoličke parohije u malom gradu Selfosu, udaljenom oko 50 kilometara od Rejkjavika. Na ispraćaju velikog čovjeka bilo je svega nekoliko islandskih prijatelja i njegova dugogodišnja saputnica Vatai. Nije bilo nijednog Amerikanca, nijednog predstavnika medija. Takva je bila Fišerova volja: on se „svetio za svoj odlazak“ domovini i novinarima koji su mu, kako je vjerovao, zadali mnogo muka.

Zapanjujuće je da su se i poslije smrti legendarnog šahiste zagonetke oko njega nastavile. Prije svega, ispostavilo se da Fišerova sahrana nije bila sankcionisana od strane vlasti, jer on nije bio katolik. Ali najvažnije – rasplamsale su se strasti oko njegovog nasljedstva, jer Fišer nije ostavio nikakav testament. A na njegovom računu bilo je oko dva miliona dolara. Kome će oni pripasti – to je zanimalo mnoge.

Vatai su nazivali njegovom udovicom, a u rukama je imala bračni ugovor. Džon Bosnić, koji je predvodio komitet za oslobađanje Fišera iz japanskog zatvora, tvrdio je da je bio svjedok njihove svadbe. Međutim, nije bilo sve jasno u vezi sa registracijom braka: da li je „zatvorsko vjenčanje“ bilo zakonito, s obzirom na to da Fišer u tom trenutku nije imao nikakva dokumenta? A da i ne govorimo o tome da on u intervjuima nije krio kako je brak sklopljen s ciljem da se izbavi iz zatočeništva.

Uz to se pojavila i mala filipinska djevojčica Džinki, s kojom je Fišer redovno razmjenjivao SMS poruke – posljednji put, prema tvrdnji majke, dan uoči smrti. Materijalno joj je pomagao: uplata od oko hiljadu i po eura stigla je neposredno prije njegove smrti, u decembru 2007. godine. A prije toga, u septembru, majka i kćerka su tri sedmice bile u gostima kod Roberta na Islandu. Naravno, sama Merilin nije mogla da računa ni na šta, jer nije bila Fišerova supruga.

Na Fišerov novac bacio je oko i Rasel Targ, prvi muž njegove pokojne sestre Džoan, koja je nekada naučila Bobija da igra šah (ona je umrla 1998. godine). Naravno, sam Targ nije polagao pravo na novac bivšeg šampiona, već se starao o sinu i kćerki – Fišerovim bratanicima. Na njegovo nasljedstvo pretendovali su i vlada i poreski organi SAD-a, koji su pamtili da velemajstor ima pozamašan dug po osnovu neplaćenih poreza. Ukratko, onih koji su željeli da podijele njegove milione bilo je i više nego dovoljno.

Pitanje nasljedstva dugo se odugovlačilo, i tada filipinka Merilin Jang nije izdržala i obratila se okružnom sudu u Rejkjaviku sa zahtjevom da se potvrdi kako je Fišer otac devetogodišnje Džinki. Međutim, predočeni dokazi – fotografije, bankarski dokumenti i potvrde o novčanim transferima za Merilin (za izdržavanje kćerke) – nisu ubijedili sud, i slučaj je proslijeđen višoj instanci. Kao rezultat toga, Vrhovni sud Islanda donio je odluku o ekshumaciji Fišera. Njegovo tijelo izvađeno je iz groba radi uzimanja DNK uzorka. Prethodno je uzorak svoje krvi dala i njegova hipotetička kćerka. Da je utvrđeno da je Fišer otac, po islandskim zakonima ona bi mogla da pretenduje na dvije trećine njegove imovine.

Ekshumacija je izvršena u prisustvu ljekara, sveštenika i lokalnog šerifa. Nakon što su stručnjaci uzeli uzorke tkiva za DNK analizu, Fišerovo tijelo je ponovo sahranjeno. Ipak, na nesreću Merilin Jang, analiza nije potvrdila da je Džinki Fišerova kćerka. Stručnjaci su potpuno isključili mogućnost njegovog očinstva. Pitanje o dva miliona bivšeg svjetskog šampiona ponovo je ostalo u vazduhu.

I tako, u martu 2011. godine, trogodišnji spor oko Fišerovog nasljedstva konačno je završen. Vrhovni sud u Rejkjaviku stavio je tačku na i: nakon što je proučio dodatne dokumente koje je dostavila Vatai, potvrdio je zakonitost braka Amerikanca i Japanke i priznao Fišerovu udovicu kao jedinu zakonitu nasljednicu. Pravda je trijumfovala!

(Nastaviće se)