Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
ŽENA UMJESTO TIMA
Brak devetog svjetskog šampiona Tigrana Petrosjana i Rone Jakovlevne može se smatrati idealnim. To je bila čvrsta porodica: muž, žena, dvoje djece – Mihail, Ronin sin iz prvog braka, kojeg je Petrosjan posvojio, i Vartan, danas uspješan biznismen.
Krajem 1940-ih, kao studentkinja Instituta za strane jezike, mlada Rona se bavila šahom i imala je prvu kategoriju. A pošto je bila lijepa, mnogi šahisti su joj udvarali, među njima i Tigran Petrosjan i Jefim Geler. Godine 1952. u Švedskoj je održan međuzonski turnir, na koji su oboje učestvovali. Nedugo prije početka turnira, djevojku su pitali kome od njih daje prednost kao potencijalnom zaručniku. Duhoviti odgovor Rone zaslužuje da se nađe u knjizi aforizama: „Međuzonski će pokazati!“
U Stokholmu je Petrosjan pretekao Gelera za pola poena i tako odlučio sudbinu Rone i svoju vlastitu. A konačno se u ispravnosti svog izbora mudra žena uvjerila jedanaest godina kasnije, kada je Petrosjan pobijedio Botvinika i popeo se na tron…
(Priča o međuzonskom turniru, koju je autoru knjige ispričao jedan Petrosjanov prijatelj, prilično je smiješna, ali izgleda da je u pitanju samo anegdota. Nedugo nakon njene objave, Rona Jakovlevna me je pozvala i rekla da je stvorila porodicu s Tigranom još prije početka turnira.)
Rona je bila šest godina starija od Tigrana, ali to je malo ko znao. Možda se u mladosti malo stidjela te činjenice i malo promijenila godinu rođenja u pasošu. Kao rezultat, razlika u godinama sa mužem se smanjila…
Supruga je oslobodila Petrosjana svih kućnih obaveza, pa mu je ostalo samo da igra šah, po mogućnosti uspješno. Velemajstor Šamkovič, koji je često posjećivao Petrosjana dok je ovaj još živio u skromnim uslovima, bio je veoma iznenađen kada je, nekoliko godina posle vjenčanja, došao kod njega u raskošni stan s mnogo prostorija. Jednog je puta pitao Kotova:
– Kako je Petrosjanu pošlo za rukom da zamijeni svoj skromni dom za tako luksuzne apartmane u Ulici Pjatnickoj?
A velemajstor je dao aforističan odgovor:
– Petrosjan zna da mijenja samo lovce za konje. Sve ostalo mijenja njegova žena!
Usput, Petrosjan je i prije te povoljne „razmjene“ imao priliku da riješi stambeno pitanje. Budući svjetski šampion bio je član sportskog društva „Spartak“, ali su mu jednog dana ponudili da pređe u CSKA, uz obećanje da će mu poboljšati životne uslove. U to vrijeme šah je bio veoma popularan među generalskim vrhom, pa su Petrosjanu nudili četvorosoban stan.
– O čemu tu ima da se razmišlja, naravno da treba da pristaneš! – uzviknula je Rona. – Zamisli, imaćeš poseban kabinet. Fantastika!
Međutim, suprug se prema toj ponudi odnosio veoma skeptično:
– Danas ću zbog boljeg stana preći iz „Spartaka“ u CSKA, a sjutra ću sresti bolju ženu i preći od tebe k njoj. Kako bi ti na to gledala?
Poslije tih riječi Rona Jakovlevna više nije insistirala na prelasku muža u drugo sportsko društvo i radije je sama preuzela brigu o zamjeni stana…
Za razliku od mnogih supruga šampiona, Rona je razumjela šta se dešava na šahovskoj tabli, što joj je omogućavalo da bude psiholog – nezamjenjiv za svog muža. Za nju se govorilo da sama vrijedi čitavog tima pomoćnika.
Evo nekoliko primjera njenog psihološkog talenta. Znajući da njen muž ponekad osjeća neugodnost zbog toga što nema diplomu visokog obrazovanja, ubijedila ga je da u zrelijim godinama položi ispite eksterno, a zatim i da odbrani disertaciju.
Za velemajstora koji je prije svega cijenio logiku u šahu, razrada teme „Problemi logike šahovskog mišljenja“ nije predstavljala veliku teškoću.
Tako je, pod pritiskom poslovne i energične supruge, Petrosjan postao kandidat filozofskih nauka, a to samopotvrđivanje je posredno uticalo i na njegovu šahovsku karijeru.
Zanimljiv slučaj ispričao mi je Aleksandar Rošalj. Godine 1969, tokom nastavka četrnaeste partije meča sa Spaskim, Petrosjan je propustio sigurnu pobjedu koja bi mu omogućila da preuzme vođstvo. Naravno, bio je u potpunosti slomljen. Uveče je Rošalj, budući urednik časopisa „64“ (a tada odgovorni sekretar), pozvao Petrosjana, tadašnjeg glavnog urednika „64“. Zamolili su ga da hitno dođe kod Tigrana.
U kući je vladao nered, domaćin je jurio po stanu, tražio lijekove, zvao ljekare. Ispostavilo se da Rona ima jak napad migrene. Zavirujući u spavaću sobu, Rošalj ju je vidio kako leži bez svijesti, s mokrim peškirom na glavi. Nije se mogao uzdržati od prijekora:
– Rona Jakovlevna, Tigran toliko pati zbog te partije, a još i vi sa glavoboljom. Baš u nevreme!
Bolesnica je podigla peškir i lukavo prošaputala:
– Alik, zar vi ništa niste shvatili?!
Da, to je bio genijalan psihološki potez: svojom prividnom bolešću Rona je odvratila Tigrana od neuspješne partije, preusmjerila sve njegove misli na brigu o voljenoj supruzi. Nekoliko sati šah mu nije bio ni na kraj pameti… A već sljedećeg dana Petrosjan je igrao mirno i samouvjereno, kao da nije tako bolno izgubio pola poena.
Treba priznati da je supruga Petrosjana igrala značajnu ulogu ne samo u njegovom životu, već i u čitavom šahovskom procesu, na poseban način utičući i na sportske funkcionere. Tokom godina Petrosjanove vladavine često je od Rone Jakovlevne zavisilo na koji će turnir otići ovaj ili onaj velemajstor – u Bugarsku ili u Englesku (a ponekad bi, umjesto pozvanog, letjela ona sama – u svojstvu supruge svjetskog šampiona).
Da li se šahovski kraljevi druže porodično? Takvi slučajevi su izuzetno rijetki. Prijateljstva se obično stvaraju u mladosti, ali dok su šampioni u punoj snazi, oni se žestoko nadmeću, često vodeći borbu „na život i smrt“. Na primjer, Karpov i Kasparov su u posljednje vrijeme popravili odnose, ali sumnjam da su im se supruge makar i upoznale. Ipak, postoje izuzeci. Tako je Rona Petrosjan bila veoma bliska sa Sali, prvom suprugom Talja. Dolazeći u Moskvu, obično je odsjedala kod prijateljice u Barvihi, u divnoj vikendici koju je prije mnogo godina sagradio Tigran.
Petrosjanov život bio je srećan, gotovo bez oblaka, ali, nažalost, početkom osamdesetih otkrivena mu je neizlječiva bolest. Umro je 1984. godine, sa svega pedeset pet godina. Šahovski kralj je ostavio veliko nasljeđe, a udovica ga je umješno uvećavala – između ostalog, kupila je stan u Njujorku. Istina, zbog imovine su se pojavile određene trzavice sa sinovima, pa je čak malo falilo da dođe i do sudskog spora.
Godine 2003. Rona Jakovlevna, koja je nadživjela muža gotovo dvadeset godina, umrla je od iste strašne bolesti kao i on. Živjeli su složno, ali su sahranjeni na različitim grobljima: svjetski šampion na Jermenskom, a njegova supruga na Vostrjakovskom groblju.
(Nastaviće se)