V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
PJEŠAK. U šarenoj šahovskoj vojsci na prvi pogled neupadljivo izgledaju pješaci, koji simbolizuju obične vojnike – pješadiju. Istina, njihov broj je prilično velik – isto koliko i figura na tabli!
Osim toga, uloga pješaka u partiji je velika – njihova saradnja sa figurama pojačava napetost borbe i omogućava izvođenje mnogih efektnih kombinacija.
„Pješadija ne smije znati riječ ‘retirada’ – povlačenje“, govorio je još Aleksandar Suvorov, koji je volio provoditi slobodno vrijeme i za šahovskom tablom. I u šahu pješaci idu samo naprijed. Po pravilu, oni prvi stupaju u borbu. Često u zbijenim redovima nastupaju u središnjici. Najzad, u završnici najčešće upravo oni odlučuju ishod borbe. Zato je još prije dva i po vijeka François‑André Danican Philidor tvrdio: „Pješaci su duša šaha.“
U gotovo svim otvaranjima velika je uloga pješaka u rješavanju strateških zadataka borbe u centru i na krilima. U središnjici raste značaj pješačke strukture, pješačkih klinova i falangi koje se pokreću na kraljevom ili daminom krilu. Uz učešće pješaka često nastaju lijepe kombinacije. Neke od njih zasnivaju se na posebnom pravilu uzimanja „en passant“ (uzimanje u prolazu), druge na istovremenom napadu na dvije figure („viljuška“), a treće na iznenadnom matu…
Na kraju, prava čuda pješak stvara kada krene ka promociji u damu. Slobodni pješak! Koliko se nada veže za njega! Koliko u njemu ima energije i snage! Koliko je, napokon, ljepote u njegovom iznenadnom pretvaranju na 8. (ili 1.) horizontali u bilo koju figuru (osim kralja!) šahovske vojske! Nehotice se prisjećamo poslovice: „Loš je onaj vojnik koji ne sanja da postane general!“
Zanimljive su u vezi s tim i riječi iz predgovora velemajstora Arona Nimcoviča njegovoj knjizi Moj sistem:
„Upozoravam vas, moji dragi čitaoci (iako to možda zvuči pomalo komično), da je za mene ‘slobodan pješak’ kao neko živo razumno biće, sa svojim neizrečenim željama, nadama i sumnjama koje moramo naslućivati.“
Čarobnu snagu slobodnih pješaka, ponekad čak i razdvojenih, potvrđuje sljedeći primjer koji je postao klasičan po svojoj zadivljujućoj kombinacionoj mogućnosti, otvorenoj u, naizgled, ne naročito složenoj završnici. Ona je nastala u partiji dvojice španskih šahista.
Ortueta – Sanz
Madrid, 1933.
30… Rd2 31.Na4 Rxb2!! 32.Nxb2 c3! 33.Rxb6 c4!! 34.Rb4 a5 (Rijetka po ljepoti pozicija: top i konj su nemoćni protiv tri razdvojena pješaka, među kojima su i dva udvojena!) 35.Nxc4 c2 0–1
Odavno je primijećeno da je naročito teško igrati završnice partija u kojima ostaju samo pješaci i kraljevi. Na prvi pogled, kao da je sve jednostavno. I „aktera“ je malo, i njihova kretanja su jasna. U stvarnosti, međutim, za njihovo odigravanje potrebni su veliko iskustvo, intuicija, dalek proračun i pronalaženje paradoksalnih rješenja.
Pred nama je fragment iz partije sa Drugog moskovskog međunarodnog turnira, u kojoj su crni u približno ravnoj poziciji suptilno iskoristili aktivniji položaj svog kralja.
Lisicin – Alatorcev,
Moskva 1935
39.Kc3 a5 40.h4 h5 41.Kd3 Kb4 42.Kc2 b5 43.axb5 Kxb5 44.Kc3 Kc5 45.Kd3 Kb4 46.Kc2 Ka3 47.Kc3 Ka2 48.Kc2 f5 49.Kc3 Kb1 50.e4 fxe4 51.fxe4 e5 52.Kd3 Kb2 53.Kc4 Kc2 54.Kd5 Kxb3 55.Kxe5 a4 56.Kf5 a3 57.Kg6 a2 58.Kxg7 a1Q+ 59.Kg6 Qe5 0–1
Tako se igra pješacima pokazuje organski povezanom sa dubinom prodiranja u suštinu šahovske borbe, u tajne njene strategije i taktike.
PIKET Jeroen (rođ. 1969), holandski velemajstor, jedan od vodećih šahista svijeta.
Prve uspjehe postigao je na omladinskim turnirima: bio je među nagrađenima na prvenstvu svijeta (1984) i Evrope (1985/86). Za pobjede na međunarodnim turnirima u Briselu (1987) i Minhenu (1989) dobio je titulu velemajstora.
Tokom 90-ih godina postao je dostojan rival Janu Timmanu u borbi za vodeće mjesto na šahovskom nebu Holandije.
Početkom 2000. godine Piket je učestvovao na turniru preko interneta koji je organizovao Kasparov Chess Club, i postigao zapanjujući uspjeh. Pobijedivši Yassera Seirawana, Alekansdra Morozeviča i Petera Svidlera, plasirao se u finale, gdje mu je protivnik bio Garry Kasparov.
Piket – Kasparov,
Internet 2000
39…h5 40.f4 g6 41.e5 Rd3 42.Kh3 Re3 43.Kh4 Kg7 44.Kg5 Re1 45.Rc7 Re2 46.Re7 Ra2 47.f5 gxf5 48.e6 h4 49.Rxf7+ Kg8 50.Kf6 1–0
O svom raspoloženju za igru protiv favorita Piket je pričao već nakon završetka turnira: „Naravno, u svemu tome je bio i procenat sreće, i, prolaskom u finale, bio sam više nego sretan. A to što sam tamo naišao na Kasparova, bilo je dobro i za čitav turnir i lično za mene. Sam taj podatak da sam postao protivnik samog Kasparova povećao je moje samopouzdanje i dao dodatni podsticaj pred meč. Bio sam siguran u svoje sposobnosti i jednostavno srećan što sam se našao u finalu. Tada sam mislio: ‘Pa dobro! Ako izgubim, izgubio sam!… Ranije sam samo jednom uspio da pobijedim Garija. To se desilo u Amsterdamu 1995. Ovog puta on je jednostavno napravio grešku u završnici.’“
Ovaj duel se završio pobjedom Piketa (2,5:1,5), i on je postao vlasnik najveće nagrade u svom životu – 20 hiljada dolara.
(Nastaviće se)