Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
POTPUNO SE IZGUBITI ZBOG VOLJENE (nastavak)
Godine 1981. Sali se udala za belgijskog juvelira Džoa Kramarca, s kojim ju je u Antverpenu upoznala prijateljica. On je bio veliki poznavalac satova, naročito šahovskih, i strastveni ljubitelj same igre, a njegov idol dugi niz godina bio je upravo Talj. Kada je saznao da je pred njim bivša supruga bivšeg svjetskog prvaka, bio je zaprepašten. Ponekad se Sali čak činilo da se Džo oženio njome samo zato što je nekada nosila prezime Talj.
A ubrzo su se Mihail i Džo sprijateljili. Često su se viđali po Evropi na turnirima na kojima je Talj igrao, a Sali je dolazila da navija za njega zajedno s novim mužem. Bila je srećna u novom braku, ali poslije osam godina Kramarc je umro od raka. Ipak, supruzi je ostalo značajno nasljedstvo, tako da se za Salinu budućnost nije trebalo brinuti.
Sa svojom trećom suprugom, Angelinom, koja je bila osam godina mlađa od Talja, upoznao se pod sljedećim okolnostima. Godine 1970, poslije duge pauze, bivši svjetski prvak došao je u Rigu da igra na narednom prvenstvu SSSR-a. Međutim, letonski sportski komitet mu je to onemogućio, a uslijedile su i druge kazne. Sve zbog toga što je riški čarobnjak šaha navodno odlučio da zamijeni Latviju Gruzijom — tako je „pokvareni telefon“ prenio nadređenima onu čuvenu tbilisijsku priču o ženidbi. Talju je ponuđeno da bude komentator prvenstva u Jurmali i on je to prihvatio.
Međutim, daktilografkinja kojoj je Mihail diktirao izvještaje poslije kola pravila je mnogo grešaka, pa je zamolio da mu pronađu nekoga pismenijeg. U redakciji riškog časopisa „Šahmati“ radila je privlačna i iskusna djevojka, prvokategornica Gelja Petuhova, i ona je u slobodno vrijeme počela da pomaže Talju. Gelja i Mihail su se i ranije poznavali, ali je tada među njima planula romansa, a svako njihovo veče završavalo se u kafeu uz sladoled. Dalji tok je jasan: dvije godine kasnije uslijedilo je vjenčanje, a 1975. godine rodila se ćerka Žana. Kao što vidite, pismenost ponekad može biti veoma korisna!
Za razliku od Sali, Gelja se u potpunosti posvetila porodici i neko vrijeme držala nepredvidivog muža u čvrstim rukama. Činila je sve da se izbori s njegovim bolestima, mnogo puta ga je bukvalno vraćala iz mrtvih, bila je Mihailov anđeo čuvar. Ali šahovski kralj nije mogao da ostane između četiri zida. Šta se tu može — Talj nije bio rođen za porodično ognjište. A i u svakodnevnom životu bio je poput djeteta.
Prisjećajući se nedavno oca, Žana je zapisala kako su jednom, kada je imala oko osam godina, odlučili da skuvaju makarone. Ona je znala kako da upali plin, a tata je u kuvaru pročitao da makarone treba ubaciti u ključalu vodu. Skuvali su ih, ali u knjizi nije bilo ni riječi o tome kako izvaditi makarone iz lonca. Otac je smislio da se voda procijedi kroz kuhinjsku krpu. Tako su i uradili. A kada se mama vratila, pokazala im je na cjediljku koja je visila pravo pred njihovim nosom.
Na kraju je i Gelja odlučila da emigrira, tim prije što su se u Rigi pojavili problemi: na stan Taljevih pravo je polagao njegov bivši vlasnik (naravno, iz predsovjetskog perioda), a najpoznatijem čovjeku u republici ponuđeno je da se preseli u skromniji apartman ili da otkupi svoj stan za petnaest hiljada dolara — u to vrijeme ogromnu sumu. A Talj, kao što je poznato, nikada nije štedio novac.
Gelja i Žana izabrale su Njemačku i nastanile se nedaleko od Kelna, u kući njemačkog šahovskog entuzijaste Ernsta Ejmarta, vatrenog Taljevog poštovaoca. Uostalom, svi putevi u Evropu vode preko Njemačke, pa je Talj često svraćao kod supruge i kćerke i na sve načine pomagao porodici. A kada ga više nije bilo, za Gelju su nastupila teška vremena — njeno materijalno stanje se znatno pogoršalo.
Pet mjeseci kasnije Ejmart je umro i tada se ispostavilo da je svoju kuću zavještao Taljevima. U takvoj situaciji bilo bi razumno da Gelja kuću proda, ali joj je bio potreban ozbiljan remont. U zapuštenom stanju niko nije želio da je kupi, a novca za uređenje nije bilo. Pravi začarani krug. Zanimljivo je da su u tim teškim danima Gelji i Žani ozbiljno pomagala Sali. Istina, kasnije su se međusobno oštro izjasnile jedna o drugoj i prijateljstvo je prekinuto.
Nadarena Žana je učila muziku, ali je zbog nedostatka sredstava zamalo morala da napusti gimnaziju. Da bi prehranila sebe i ćerku, Gelja nije odbijala ni najteže poslove. Na kraju je ćerka uspješno upisala Konzervatorijum u Bonu, koji je, doduše, napustila zbog sukoba s profesorom. Kasnije su se njihove materijalne prilike popravile. Žana se preorijentisala na rad s računarima, a Gelja je, savladavši njemački jezik, radila istovremeno na nekoliko mjesta. I, što je najvažnije, konačno je uspjela da proda kuću, nakon čega su se preselile u dva pristojna stana i svi finansijski problemi ostali su iza njih.
(Nastaviće se)