
Prvi šahovski uspjesi
Na samom kraju godine uspjeh je stigao Nežmetdinovu i u šahu: na takozvanom malom prvenstvu Kazanja, na kojem su se uglavnom takmičili mladi igrači, osvojio je prvo mjesto. Taj rezultat mu je dao pravo nastupa na velikom prvenstvu Kazanja, koje je počelo mjesec dana kasnije.
Nežmetdinov je turnir započeo veoma dobro — tokom prvih pet sedmica (polovine distance) osvojio je 6½ poena, ali nije uspio da tokom čitavog prvenstva zadrži potpunu koncentraciju. Na završetku je ostvario tek nešto bolji rezultat, ali je ipak dobio drugu svesaveznu kategoriju.
Prve velike pobjede i… prekršaji
U ljeto 1929. godine Nežmetdinov je osvojio prvenstvo Kazanja u damama (šaškama) s rezultatom bliskim stoprocentnom učinku. U to vrijeme se posebno zainteresovao za simultane partije, ali je zbog toga imao i administrativne posljedice: isključen je iz šahovsko-damske sekcije i kvalifikacione komisije i suspendovan na mjesec dana zbog „neprisustvovanja sjednicama sekcije“ i „dodjele nagrada u novcu, a ne u stvarima“.
Štampa nije ostala ravnodušna
To, međutim, nije spriječilo Nežmetdinova da manje od mjesec dana kasnije održi simultanku u damama naslijepo na osam tabli i pobijedi u svim partijama. Takav rezultat nije mogao da prođe nezapaženo u svesaveznoj štampi — u časopisu „Šah i dame u radničkom klubu“ pojavila se bilješka posvećena Nežmetdinovu pod naslovom „‘Čudo od djeteta’ u Kazanju“.
Rekord oboren
Ubrzo, 6. oktobra, održao je još jedan simultani meč naslijepo, ovoga puta na 15 tabli. Rezultat je bio 11 pobjeda, uz 2 poraza i 2 remija — prema šahovsko-damskoj štampi tog vremena. Na taj način Nežmetdinov je popravio svesavezni rekord u igri naslijepo, i po broju tabli i po broju pobjeda.
Mali svesavezni šampionat (dame, šaške)
Krajem 1929. godine Nežmetdinov je ponovo pozvan u Moskvu, ovoga puta na Mali svesavezni šampionat (u Velikom su nastupali samo majstori i prvaci saveznih republika). Turnir je igran u tri grupe, ali se kazanjski ‘damaš’, koji je demonstrirao rizičnu igru s minimalnim brojem remija, nije plasirao na Veliki šampionat. Njegov rezultat — 12 poena iz 21 mogućeg — štampa je ocijenila kritički: „Od Nežmetdinova se moglo očekivati više.“
Prva kategorija u obe discipline
Na regionalnom nivou, međutim, Nežmetdinov je ostao lider. Početkom 1930. godine redom je osvojio polufinalni i finalni turnir šahovskog prvenstva Kazanja, a odmah zatim i prvenstvo grada u damama, završivši školovanje sa prvom svesaveznom kategorijom i u damama i u šahu.
Odesa
Po završetku škole Nežmetdinov nije mogao da se zaposli u Kazanju. Nakon šest mjeseci potrage, u januaru 1931. godine napustio je učešće u tek započetom šahovskom prvenstvu grada i otišao u Odesu — u rodni grad damaša Semjona Korhova, s kojim se upoznao na prvenstvu SSSR-a godinu dana ranije. Na novom mjestu, zahvaljujući Korhovu, Nežmetdinov je dobio posao ložača.
Prvak Odese
Kasnije je dobio posao i u lokalnom šahovsko-damskom klubu. Nakon toga postao je aktivan učesnik šahovskih i damskih takmičenja u Odesi, i dalje pokazujući inventivnu i rizičnu igru, a 1933. godine postao je prvak grada u oba sporta.
Po povratku u Kazanj, Nežmetdinov se zaposlio u lokalnom Birou za standardizaciju i istovremeno vodio šahovski kružok na Kazanjskom univerzitetu. Nastavio je uspješno da nastupa na takmičenjima — u šahu na lokalnom nivou, gdje je osvajao gotovo sve turnire, izuzev gradskog prvenstva 1935. godine, koje je napustio nakon četiri poraza, dok je u damama (šaškama) bio uspješan i na republičkom nivou.
Nevjerovatno je blizu
U januaru 1936. godine Nežmetdinov je istovremeno nastupio na prvenstvima Kazanja u šahu i u damama i u oba takmičenja izašao kao pobjednik. Zahvaljujući čvrstoj reputaciji, postao je prvi šahista kojem je istog ljeta bilo dozvoljeno učešće na turniru igrača prve kategorije u Rostovu.
Rostov-otac
Kazanjac je turnir započeo uspješno, osvojivši 3½ poena u prva četiri kola, ali mu je kasnije nedovoljna priprema otvaranja i previše rizična, riskantna igra onemogućila da razvije početni uspjeh.
Povratak korijenima
Propustivši prvi šahovski meč gradova Povolžja održan 1936. godine, Nežmetdinov je već sledeće godine, na domaćem terenu, nastupio u sljedećem sličnom takmičenju na prvoj tabli reprezentacije Kazanja. Osvojio je 10 poena od mogućih 12, a kazanjska ekipa je, uz njegovu pomoć, pobijedila reprezentacije Staljingrada, Saratova i Kujbiševa i zauzela prvo mjesto.
Usklađujući studije i igru
U jesen je Nežmetdinov upisao fizičko-matematički fakultet Pedagoškog instituta. Sledeća godina obilježena je osvajanjem dva kandidatska boda zaredom. Prvi je izborio u Sverdlovsku, na turniru najjačih igrača prve kategorije SSSR-a. Nežmetdinov je to takmičenje započeo brilijantno, ostvarivši devet uzastopnih pobjeda, ali ga je potom ponovo usporio nedostatak teorijskog znanja. Ipak, osvojenih poena bilo je dovoljno za kandidatski bod. Drugi bod Kazanjac je stekao na Svesaveznom turniru prvokategornih igrača u Gorkom.
Malo mu je nedostajalo da odmah osvoji oba boda, a s njima i zvanje kandidata, ali ga je i ovaj put izdala oskudnost znanja otvaranja. Na turniru je uglavnom pobjeđivao igrače „uskog profila“ zahvaljujući boljim sposobnostima u složenim završnicama, ali nije uspijevao da se nosi s liderima.
(Nastaviće se)