Hikaru Nakamura: „Četvrto kolo bilo je za mene veoma bolno. Prije nego što govorim o samoj partiji, važno je razumjeti širi kontekst. Posle tri kola, ovaj turnir se razvija potpuno drugačije nego većina prethodnih ciklusa Kandidata, gdje obično ima mnogo remija na početku, igrači se „opipavaju“ i pokušavaju samo da uđu u turnir. Ovdje je, međutim, od samog starta bilo mnogo odlučenih partija.
Poslije tri kola Fabiano Caruana je imao 2,5 iz 3, isto toliko i Sindarov. U četvrtom kolu igrali su međusobno i bilo je jasno da će ta partija gotovo sigurno snažno uticati na čitav tok turnira.
Zašto to pominjem? Zato što sam, kao Amerikanac koji je odrastao uz bejzbol, zapamtio jednu frazu: „postaje kasno prerano“. Upravo takav osjećaj sam imao prije partije. Formalno, to je tek četvrto kolo, ali s obzirom na moj položaj na tabeli znao sam da moram da rizikujem. A kada se uzme u obzir i to što je Wei Yi dan ranije izgubio od Karuane, bilo je jasno da bi mogao biti emocionalno ranjiv i da će mnogo toga biti na kocki. Ponovo sam imao crne figure — već treći put u četiri kola — i odmah sam odlučio da igram oštru partiju.
[…] I zaista, poslije vremenske kontrole dobio sam realnu šansu za pobjedu. Upravo to i čini ovu partiju toliko bolnom. Veći dio igre trebalo je da se završi remijem, ali je protivnik napravio nepreciznost i odjednom sam dobio priliku da preokrenem stvari u svoju korist.
[…] I tu, nažalost, nijesam uspio. Bio je trenutak kada sam morao da izaberem fleksibilniji, praktično jači nastavak koji zadržava pritisak. Umjesto toga, odlučio sam se za forsiranu varijantu. Same po sebi, forsirane ideje nisu loše ako si sve izračunao do kraja i potpuno si siguran. Ali kada imaš veliku prednost u vremenu, a protivnik je već pod pritiskom, mnogo je važnije ne žuriti i ne olakšavati mu odbranu. Treba mu ostaviti što više teških odluka. Ja sam, međutim, izabrao varijantu koja je zahtijevala savršenu preciznost s moje strane, a protivniku je ostavljala šansu da se brani dok još ima nešto vremena.
[…] Zato je utisak poslije ove partije veoma težak. Ne muči me toliko to što nisam ranije pronašao jedan lijep dobitnički resurs — takve stvari se u dugoj partiji dešavaju. Ali sljedeći trenutak, kada je trebalo jednostavno odigrati ljudski ispravno i zadržati pritisak, morao sam iskoristiti. To što nisam — koštalo me pola poena.
Problem je što je na ovom turniru cijena takvih propuštenih šansi veoma visoka. U isto vrijeme, partija između Sindarova i Karuane završena je odlučeno — u korist Javokhira. To znači da sam sada veoma daleko od lidera. Čini mi se da je zaostatak poslije četiri kola već oko tri poena. Da, ostalo je još deset kola i formalno je sve moguće, ali ovo je bila veoma velika propuštena prilika.
[…] Ipak, zaista se trudim i dajem sve od sebe. Start je bio razočaravajući, ali i protiv Karuane i danas protiv Wei Yi-a imao sam realne šanse da promijenim tok turnira. Za sada se, međutim, stvari ne odvijaju u moju korist.
Sada slijedi slobodan dan, a poslije toga u petom kolu igram bijelim figurama protiv Sindarova. I vjerovatno je to već jedna od ključnih partija turnira za mene. Rekao bih ovako: ako ne pobijedim Sindarova, šanse da se borim za prvo mjesto postaće gotovo nepostojeće. Ali naravno — boriću se. Vidjećemo kako će se završiti.“