
Boris Gelfand dijeli svoja razmišljanja o predstojećem Turniru kandidata.
O prognozama
Ne volim sve te pokušaje pravljenja prognoza i pokazivanja da navodno znaš šta će se dogoditi.
Uloga sreće
Naravno, sreća igra ogromnu ulogu, i ovdje – čak i veću nego obično. Pri tome, sreća nije samo kada protivnik pogriješi u partiji. To može biti i način na koji se turnir odvija. Na primjer, naiđeš na igrača koji je upravo izgubio jednu ili dvije partije zaredom – i osjetiš da imaš veće šanse da ga pobijediš.
O razlici između plasmana
U drugoj polovini turnira igrači počinju više da rizikuju, jer je razlika između prvog mjesta i svih ostalih ogromna. U suštini, razlika između prvog i drugog mjesta mnogo je veća nego između drugog i posljednjeg. Zato svi počinju da igraju na pobjedu po svaku cijenu.
O povoljnom raspletu na finišu
Ponekad je važno igrati protiv protivnika kojem je pobjeda neophodna – to može snažno uticati na partiju. Ali unaprijed niko ne zna ko će se naći u takvoj situaciji. To postaje jasno tek poslije 8–9 kola.
O reakciji na neuspjehe
Različiti igrači različito reaguju na neuspjehe: neko nastavlja borbu, a neko gubi samopouzdanje. Naići na protivnika u takvom trenutku takođe je važan faktor.
Na primjerima
Najilustrativniji primjer za mene je Kazanj – turnir koji sam osvojio. U četvrtfinalu sam pobijedio Šahrijara Mamedjarova u veoma dobroj partiji, i to je bilo potpuno zasluženo.
Ali u polufinalu protiv Gate Kamskog situacija je bila drugačija. Nakon četiri klasične partije i dvije brze remi partije u rapidu, odigrao sam jednu od najgorih partija u svojoj karijeri i izgubio bijelim figurama za svega dvadesetak poteza.
Morao sam obavezno da pobijedim crnim figurama kako bih se vratio u meč. I umjesto svoje uobičajene Londonske varijante, on je odigrao otvorenu sicilijansku. Po mom mišljenju, to je bila ogromna sreća za mene. Protiv Londonskog sistema, i to protiv tako pouzdanog igrača kao što je Kamski, imao bih vrlo male šanse.
A u otvorenoj sicilijanskoj već počinje prava igra, tu se pojavljuju mogućnosti. Iako je i tu mogao da dobije prednost, sam izbor otvaranja mi je dao šansu. Takvih primjera ima na desetine, ali ovaj je najjasniji.
O vrhuncu forme
Da bi se osvojio ovakav turnir, potrebno je dostići vrhunac forme. Sjećam se da sam nekoliko dana prije tog turnira osjećao veliku mentalnu jasnoću, a otvaranja su bila toliko dobro pripremljena da su se najbolje ideje pojavljivale gotovo odmah.
Smirenost iznad svega
Pored forme, važno je zadržati pribranost tokom čitavog turnira. Gotovo je nemoguće odigrati ga bez oscilacija – uvijek će biti uspona i padova. U svakoj situaciji treba ostati smiren, fokusiran i nastaviti borbu.
O svom učešću
Ne pomažem nikome na ovom turniru, ali sam tokom života radio na pripremama s različitim igračima, i među učesnicima ima onih s kojima sam sarađivao. Zato ću, naravno, biti zadovoljan ako neko od njih pobijedi – to je dio mog rada i moje duše.
O najboljoj partiji u karijeri
U Kazanju sam odigrao neke od najboljih partija u svom životu – protiv Mamedjarova i protiv Griščuka. Posebno partija protiv Griščuka: rezultat je bio izjednačen, 2,5–2,5, i u šestoj partiji sam pobijedio, a to je bila jedna od najboljih partija u mojoj karijeri.
O igri pod pritiskom
Upravo u takvom trenutku, pod ogromnim pritiskom, uspio sam da pokažem svoj najbolji nivo. I mislim da će onaj ko to uspije i sada – da se ne slomi pod pritiskom, već da odigra u skladu sa svojim mogućnostima – i osvojiti turnir.