Dr SLOBODAN ILIĆ: U ŠAHOVSKOM OGLEDALU- SEMINAR ŠAHOVSKE PSIHOLOGIJE -Uzbuđenje (40. nastavak)

Niš, 2024

PSIHOLOGIJA

SEMINAR ŠAHOVSKE PSIHOLOGIJE

Uzbuđenje

Kad je igrač uzbuden, sklon je ići prema napred, teško vraća figure, nestrpljiv je. To je razlika između velikih i malih. Veliki su koncentrisani na poziciju, a mali podležu energiji želja i ambicija.
Veliki možda imaju i veće ambicije, možda su čak i gramziviji,  ali mogu kontrolisati svoju psihu.

Koncentracija

Pad koncentracije je jedan od složenijih problema, jer može imati više razloga. Osnovni je u tome što se na prvi impuls čini da to I nije neki problem, a to je u stvari i najveći problem tog problema.
Kad je CNS napet duže nego što organizam može podneti, neminovno dolazi do prisilne dekoncentracije. „Kad god uhvatim sebe da sanjarim i mentalno plutam, a to se naročito dešava kad je protivnik na potezu prepoznajem povampirenje mehanizma samospokojstva, ležernosti i lenjosti. Užasnem se na tren a onda protresem glavu i ispravim leđa“- Karuana.

Partija koju igraš je tvoja sadašnjost

Prošlost je balast, budućnost iluzija. Između njihovih beskraja smestila se tvoja minijaturna sadašnjost. Partija koju upravo igraš. To je jedino što u tom trenutku stvarno imaš. Posveti se, budi fokusiran, ne troši se na ono što je bilo i što će biti, potrudi se maksimalno da sebi priuštiš sadašnji trenutak. Da sadržajno živiš u njemu.

Stil razmišljanja

Nakon poraza, preporuka je da se umesto preteranog mozganja, vajkanja i kukanja, radije učini za sebe nešto prijatno (po savetu Korčnoja naprimer odraditi laki šoping), što će u samom startu otkloniti misli sa problema. Prošlost se ne može izmeniti ali se zato može ulepšati budućnost Ali tehniku SAMOORASPOLOŽENJA nije lako naučiti. Arhetipski repovi mazohizma traže svoje. Mnogo lakše je ponavljanjem žala skliznuti u NAUČENU BESPOMOĆNOST.

Buenos Aires

Kakav čudesan grad. U njemu se veliki Aljehin šampionski okrunio pobedom nad Kapablankom, a Mađari posle godina i godina ruske dominacije uzeli olimpijsko zlato. U njemu je Fišer razorio Petrosjana i stekao pravo da napravi poslednji šampionski korak. Grad koji je udomio Najdorfa, na poslednji put ispratio Larsena. Grad u kome je nakon emigracije veličanstveni Gombrovič zarađivao za život igrajući po kafanama šah.

Memento mori

Poput rimskog roba čiji je zadatak bio da u paradama slavljenja vojnih pobeda, u određenim vremenskim razmacima kucka po ramenu vladara i opominje ga da ne zaboravi da je samo čovek, a samim tim i smrtnik i šahista bi unutar sebe trebao da udomi sličnog unutrašnjeg roba koji će ga u toku partije svako neko vreme (posebno u dobijenim pozicijama) opomenuti da se prizemlji i ne prepusti euforiji preranog slavljenja.

Intuicija

Intuicija je bila i ostaje jedan od osnova šahovskog stvaralaštva govorio je David Bronštajn. Ona se ne prepisuje na recept, već traži osobno prepoznavanje, prihvatanje, razvijanje. Negovanje sopstvene intuitivnosti uprkos rizicima i opasnostima u koje može da odvede neophodan je uslov za vrhunske domete. Da je živ dosta toga o ovoj temi mogao bi da kaže Miša Talj. Ali pošto iz opravdanih razloga nažalost nije, besmrtne partije koje je ostavio u legat su dostojne njegove reinkarnacije.

Izbegavanje cajtnota

Harmoničan interaktivni odnos između koncentracije i emocija direktno je proporcionalan racionalizaciji vremena. Lako je reći ali treba izvežbati, povezati misao i emociju. Prvi korak u vežbi je uvid da uzrok koji nas dovodi do oskudice vremena ne boravi spolja već unutra. Porazgovaraj iskreno „sa svojim karakterom“, pokušaj da osvestiš automatizovane obrasce ponašanja, Šahovska partija je jedinstven medijum kroz koji se radom na sebi može ukrotiti vreme.

Prokrastinacija

Prokrastinacija je sistemsko odbijanje ili odlaganje odluke, koje u uslovima vremenske prinude rezultura donošenjem odluke u poslednji čas. Kad se u takvim ambivalentnim uslovima odluka i konačno donese, ona najčešće nije plod smirene sinteze prethodnog promišljanja, već impulsivna odbrana od straha da nas vreme potpuno ne preplavi. Karakteristična je za kampanjski karakter.

Podnošenje poraza

„Koliko god puta me pobedili, ja ću se podići“. Sposobnost brzog recikliranja je generator rezultatske opstojanosti profesionalca.

U jednom od intervjua na pitanje o ovoj temi Topalov je izjavio: „voleo bih da sam kao Kamski, s njega poraz sklizne kao voda sa pokvašene guske. Prosto zalepeta krilima i vode (poraza) više nema“.

Žal za propuštenim

Ako se žal pojavi u toku partije po pravilu uvodi u bezplodnu ruminaciju kroz koju se gubi energija, dragoceno vreme, rasejava pažnja, umanjuje volja za borbom. Nakon partije ga se nije lako otresti, „zadatak“ mu je da raspaljuje mazohističke klice manifestovane čežnjom za patnjom i samosažaljenjem. Delotvoran rad na sebi koji kombinuje uvid u konkretni dogadaj i introspektivnu analizu reakcije na njega, žaljenje za propuštenim pretvara u objektivnu i edukativnu percepciju promašaja.

(Nastaviće se)