V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Prije početka takmičenja Kapablanka je u intervjuu dopisniku „Izvestija“ rekao:
„Tokom čitave moje šahovske karijere nikada još nisam učestvovao na međunarodnom turniru sa tako jakom željom da ostvarim pobjedu kao ovoga puta.“
Prvog dana sve partije završene su remijem. Među njima je bila i Kapablankina partija sa Kanom, koji je preciznom odbranom uspio da neutrališe pozicionu prednost i napad kubanskog velemajstora. Nakon ovog susreta bivšeg svjetskog šampiona bukvalno su opsjedali ljubitelji šaha, moleći ga da im ostavi autogram u knjizi… Razlog je bio taj što se u foajeu Doma sindikata nalazio kiosk sa knjigama i što je već prvog dana u njemu prodato 300 primjeraka Kapablankinog „Udžbenika šahovske igre“. Knjiga je objavljena neposredno pred turnir, a Botvinik je tu knjigu u jednom od svojih javnih predavanja u Moskvi preporučio kao najbolji od postojećih priručnika za širok krug ljubitelja šaha. Sledećeg dana, tokom dva sata, rasprodato je još 200 primjeraka, a ukupno je za vrijeme turnira prodato više od hiljadu knjiga.
U drugom kolu Kapablanka je igrao protiv Flora. Bio je to njihov treći susret za šahovskom tablom i, kao i prethodna dva — u Hastingsu (1934) i u Moskvi (1935) — i ovaj je takođe završen remijem.
Ali kakav je to bio remi! Igrajući crnim figurama, Kapablanka je već u otvaranju pokušao da se udalji od utabanih staza ortodoksne odbrane. Međutim, tim putem nije uspio da stekne protivšanse. Crnom nisu pomogle ni obično tako efikasne mjere kao što su razmjene u centru. Flor je pokrenuo napad. Da bi ga odbio, Kapablanka je žrtvovao kvalitet. Pored toga, što mu se rijetko dešavalo, „previdio“ je pješaka. Dopisnici su već bili spremni da u svoje novine i agencije pošalju senzacionalnu vijest, kada se situacija na tabli počela mijenjati…
Oba protivnika upala su u cajtnot, u kojem je Kapablanka sjajno iskoristio neodlučnost bijelog, pa se nakon razmjene dama njegov izolovani slabi pješak na polju „d“ pretvorio u prijetećeg slobodnog pješaka, koji je nadoknadio nedostatak kvaliteta.
Sutradan su čitaoci u posebnom izdanju biltena lista „64“ mogli da pročitaju:
„Kapablanka i Flor, koji su juče igrali jedan protiv drugog, našli su se u najtežem mogućem cajtnotu, ali su ga različito podnijeli. Kapablanka je sačuvao potpuno hladnokrvnost i stalno nalazio najbolje poteze. O njegovoj samokontroli rječito svjedoče i zapisnici partije: od 35. poteza, terorisan brzo pomjerajućom kazaljkom sata, Flor je potpuno prestao da zapisuje poteze. A Kapablanka, koji je bio u istom cajtnotu, i to još u slabijoj poziciji, do završetka partije predao je sudiji zapisnik na kojem su kaligrafski bila upisana sva 45 poteza…“
Uspješna odbrana u ovoj partiji dodatno je učvrstila kubanskog velemajstora u namjeri da igra energično i uporno se bori za pobjedu. U trećem kolu pobijedio je Rjumina, osvetivši se za prošlogodišnji poraz. Nasuprot tome, Flor je, potresen tokom borbe u susretu sa Kapablankom, doživio poraz od Ragozina. U narednom kolu pobjednici ovih partija sastali su se međusobno.
Ragozin je primijenio varijantu Nimcovičeve odbrane koju je sam razradio. Kapablanka je svoju igru u ovoj partiji nazvao „mirnim i preciznim radom“. U devetom potezu njegov protivnik je žrtvovao pješaka, nastojeći da razvije napad na kralja koji još nije bio rokiran. Odbijajući prijetnje protivničkih figura, uključujući i dva lovca uperena ka njegovom kraljevom krilu, Kapablanka je djelovao krajnje sabrano i mirno. Uspio je da partiju prevede u završnicu sa pješakom više, u kojoj je suptilnom igrom primorao protivnika da se preda u 43. potezu.
Nakon pet kola Kapablanka ovako prenosi svoje utiske:
„Svojom igrom sam zadovoljan. Izuzimajući grubi previd pješaka u partiji sa Florom, ostale sam odigrao prilično precizno, iako mi, možda, nije uvijek polazilo za rukom da otkrijem sve potencijalne mogućnosti pozicije…
Organizacija turnira je izuzetno promišljena i predstavlja čast njegovim organizatorima. Igrati je veoma prijatno, uprkos prisustvu prepune sale gledalaca.
Jedino me iznenađuje neiscrpna energija fotoreportera, koji su spremni da zabilježe svaki pokret učesnika turnira i time nas ponekad dovode u nervozu.“
U šestom kolu, održanom 21. maja, Kapablanka je bijelim figurama igrao protiv Laskera. Ova partija izazvala je ogromno interesovanje; svi su očekivali oštru borbu, imajući u vidu prošlogodišnji rezultat. Međutim, u 23. potezu zabilježen je remi. Slijedi kratak opis partije iz pera samih protivnika.
Kapablanka:
„Ova partija je veoma razočarala gledaoce, a ništa manje i mene samog. Birajući Rubinštajnovu varijantu, računao sam na napad. Činilo mi se da bi Lasker, u skladu sa njegovim pogledima, morao da uđe u komplikacije, tim prije što su one obećavale obostrano oštru igru i brz rasplet na jednu ili drugu stranu. U slučaju da Lasker izbjegne oštru varijantu, računao sam da iskoristim slobodnog pješaka na liniji „e“. Međutim, do borbe nije došlo. Lasker je stvorio izvanrednu odbrambenu poziciju sa protivšansama po liniji „d“, a nada u slobodnog pješaka pokazala se jednako efemernom kao i nada u varijantu koju sam izabrao.“
Lasker je filozofski prihvatio ishod:
„Kapablanka je, vjerovatno, mogao da odigra bolje. Ali gdje sam ja u ovoj partiji mogao da igram bolje — ne mogu da zamislim. Sve vrijeme sam igrao na najbolji mogući način i postepeno izjednačavao poziciju. Očigledno, jedini moj slab potez bio je 1… d7–d5 kao odgovor na 1. d2–d4.“
(Nastaviće se)