
Niš, 2024
ESEJ O PETROSJANU
Poruke, razmišljanja, komentari
O šahovskim rezonovanjima
K: U praktičnoj igri stalno mi je bila na umu Nimcovičeva misao da bojažljiva dogma o „apsolutnoj pravilnosti“ poteza i ropska distanciranost od neobičnih puteva, a posebno strah pred novinama guše originalnost i kreativnost.
K: Izolovan pešak nije sam po sebi slabost, već su slaba i polja oko njega.
K: Oslobađajući potez retko apsolutno iščezava iz partije, on produžava da dejstvuje kao pretnja.
K: Primena profilaktike, strpljivost, centralizacija imaju veliki značaj u sferi odbrane. Suštinska razlika je između „odbrane ugroženog krila bez oslonca na sopstvene resurse i situacije kad cela tabla odiše energijom odbrane“. Jer šta u stvari predstavlja centralizacija, do u praksi primenjenog principa da cela tabla učestvuje u odbrani.
K: U naše vreme razrađeni su savršeni metode odbrane: profilaktičko suprostavljanje napadu, pravovremeni odlazak na nepristupačnu stranu, različiti metodi uprošćavanja pozicije, žrtva pešaka za prelaz u remi rasplet.
K: Dve slabosti su same po sebi zaštićene, jer fokusirajući se na njih, napadač zanemaruje svoje teritorijalno preimućstvo i bolje dejstvo ko munikacionih linija.
K: Partije se gube jer odbrana u nekom momentu nije u stanju da parira protivniku u pregrupisivanju snaga.
K: Moguće je lavirati i protiv jedne slabosti; ali u tom slučaju neophodno je znati da raznovrsnost mogućnosti napada (frontalno, bočno, iza) paradoksalno smanjuje raznovrsnost slabosti!
K: Treba naučiti trpeti u slabijim pozicijama. Takozvane slabije pozicije kriju u sebi kolosalne mogućnosti ali treba ih naći i primeniti. Trpljenje na pravi način bez nervoze i impulsivnih reakcija omogućuje lakše pronalaženje takvih mogućnosti.
K: U sedmoj partiji prvog meča sa Spaskim demonstrirao sam svoj stvaralački kredo: ograničenje protivnikovih mogućnosti, strategiju igre na celoj tabli, opkoljavanje i postepeno približavanje neprijateljskom kralju!
O šahovskom sadržaju
K: U savremenom šahu postoji tendencija da sportski element prevladava stvaralački. To što se rezultat više ceni od sadržaja je naša beda koju podržava aktuelni ambijent. Ja ne mislim da bi šahista koji iskreno voli šah osećao zadovoljstvo samo od broja nabranih poena na bilo kakav način. Ne želim govoriti o sebi, već o majstorima starijih pokolenja na čijem stvaralaštvu smo mi učili. Estetska strana igre je tu bila dominantna. I oni su želeli da pobeđuju, ali su primarno razmišljali ne toliko o pobedi koliko da dostojno odigraju partiju.
K: U šahu je zavladao hladni prakticizam. Ali treba razlikovati nastajuće iskustvo od surogata, stvaralaštvo od recikliranja. Danas veće značenje imaju znanje i pamćenje. Šahista ne stvara, već pamti i primenjuje već proizvedeno.
K: Ostati zapisan i pominjan u istoriji šaha, zavisi ne toliko od rezultata koliko od stvaralaštva. Za mene na primer nema mnogo značenja da li je bio prvak sveta, važnije je da li su njegove partje ostavile stvaralački trag.. Nimcovič, Bronštajn nisu bili prvaci sveta, ali njihove partije su obeležile njihovo vreme.
K: Estetsku izgradnju šahovske partije treba zasnivati na njenom unutrašnjem sadržaju, a ne na formi.
K: Ko želi da igra dobro i dugo ne sme previše da se oslanja na znanje i iskustvo, već treba potpuno da unese sebe. Ja odlično znam šta znači igrati po inerciji, a šta kad si istinski posvećen (kad daješ sebe).
K: Majstorstvo se po meni sastoji u tome da slučajnosti u šahovskoj partiji treba svesti na minimum.
K: Nedostižni ideal u šahu je igrati bez greške. Mogućnost koja vam se pruža da to pokušate, me privuklo ovoj igri. U svojim partijama sam se trudio da izbegnem slučajnosti. Onaj ko igra na slučajnost bolje da igra karte ili rulet. Šah je nešto sasvim drugo.
(Nastaviće se)