Kapablanka u Rusiji (34.nastavak)

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.

DRAMA U 34 ČINA

Na sceni, odvojenu od gledalaca staklenom pregradom, ostala su samo dvojica. Jedan od njih — vitki tamnokosi mlad čovjek sa profinjenim manirima diplomate, drugi — tipični Sloven — plavušan s mekom kosom. Između njih je mali sto, podijeljen na 64 crno-bijela polja. Na njemu se nalaze komplet šahovskih figura i sat. Upravo sada svjetski prvak povući će svoj prvi potez kraljevim pješakom — žrijeb mu je dodijelio bijele figure — i pritisnuti dugme na satu. Meč je počeo! Jedan brani najčasniju titulu šampiona planete, drugi, napokon ostvarivši san svoga života, stupa u borbu za tu titulu.

Hiljade ljubitelja šaha u Argentini, milioni šahista širom svijeta počeli su s napetom pažnjom i nejenjavajućim interesovanjem da prate tok ovog, ni sa čim uporedivog, spektakla.

Stotine novina u raznim zemljama živahno su komentarisale meč, ustupajući svoje stranice šahovskim autoritetima. Među njima su se posebno izdvajale po temeljnosti izvještavanja novine Pravda i Izvestija. Posebno zanimanje čitalaca pobuđivao je šahovski odjeljak Izvestija, gdje je pristao da komentariše sve partije u toku samog meča Hose Raul Kapablanka. Početku takmičenja Izvestija su posvetile članak N. D. Grigorjeva „O svjetskom prvenstvu. Povodom šahovskog meča Kapablanke s Aljehinom“, objavljen zajedno s portretima svjetskog prvaka i izazivača.

Meč se igrao do šest pobjeda. „O tih samo šest partija i vodi se razgovor“, pisao je Grigorjev. „Ali hoće li to poći za rukom bivšem sovjetskom šampionu, kada je u svim prethodnim susretima s Kapablankom poznavao samo poraze i remije? U poslijeratnim godinama bilo je takvih susreta na raznim turnirima sedam, pri čemu je Aljehin šest završio remijem, a samo jedan izgubio. Izgubio je samo jednu, ali nijednu, zato, nije ni dobio.“

Pogađati ishod borbe veoma je teško. I Kapablanka i Aljehin nisu samo dvije duboko različite prirode, već i dvije izrazite šahovske individualnosti, koje predstavljaju različite tokove šahovske misli… „Ključ za razumijevanje smisla borbe započete u Buenos Airesu biće, naravno, same partije Aljehina s Kapablankom.“

U prvoj partiji meča ruski velemajstor primijenio je Francusku odbranu, kao i u mnogim ranijim susretima u kojima je crnim figurama igrao protiv Kapablanke. Istina, do tada mu ovo otvaranje nijednom nije donijelo uspjeh. Ovoga puta bilo je drugačije. Aljehin je te večeri igrao lako, s poletom. Već u otvaranju uspio je da osvoji pješaka. Za Kapablanku je takva, energijom ispunjena igra Aljehina bila pravo otkrovenje. Razumio je da partija još nije izgubljena zbog gubitka pješaka. Sve je zavisilo od toga kakav će plan crni izabrati dalje. Ako bi počeo da igra na zadržavanje materijalne prednosti, bijeli bi dobio velike šanse za remi. Ali izazivač je izabrao pravi put — umjesto planske odbrane odlučio se za odlučan napad, pritom vraćajući viška pješaka.

Ova partija izazvala je veliki odjek u šahovskoj štampi. „Kapablankinu nepreciznu igru“, isticalo se u Izvestijama još prije nego što je stigao njegov komentar, „Aljehin je sjajno iskoristio“. Interesovanje za ovu partiju traje i danas. Nedavno se u sovjetskoj štampi rasplamsala rasprava o njenoj završnoj fazi, počevši od sljedeće pozicije.

H.-R. Kapablanka — A. Aljehin
Prva partija meča
Buenos Aires, 16. i 17. septembar 1927.

31… Re5
(Aljehin je mirno izdržao sve kombinacione komplikacije koje je bijeli izazvao kako bi se izvukao iz teške pozicije. Sada bira plan koji je savremenike oduševio svojom jasnom jednostavnošću: da udvostruči teške figure tako da ispred stoji top, a iza dama. Time se kontrolišu najvažnije tačke, a istovremeno se pojačava pritisak u centru. Međutim, protivnapad u šahu ponekad zna biti „jači od plana“. I ako su savremenici ovom potezu stavljali uzvičnik, kao što su to činili G. Levenfiš i P. Romanovski u svojoj knjizi o meču, gotovo 60 godina kasnije analizama majstora V. Goldina, međunarodnog majstora M. Dvoreckog i velemajstora J. Averbaha utvrđeno je da je Aljehin u ovoj poziciji trebalo da nastavi sa 31… d4!, i ako 32.Qxd4, onda 32… Re1+ 33. Kh2 Qc6! i crni dobija. Nakon poteza u partiji, bijeli je ipak mogao da se spasi 32. Qf3! — taj potez je pronašao Goldin. Ako sada 33… Rf5, onda 34. Qd3 Qe6 35. Re8!, a pri 33… Qb1+ 34. Kg2 Rf5 35.Qe2 d4 36. b3!, i najgore je za bijelog je prošlo. Kapablanka je, međutim, prošao pored „izvora sa živom vodom“… )

32.Rxa7 c5 33.Rd7

(Po mišljenju šampiona, ovdje je mogao da nastavi sa 33. Kg2. Upravo taj potez je Aljehin i očekivao, namjeravajući da igra 33… d4 34. Ra3 Qe4+35. Qf3 c4 i zatim da pobijedi.)

33…Qe6 34.Qd3+ g6 35.Rd8 d4 36.a4 Re1+ 37.Kg2 Qc6+ 38.f3 Re3 39.Qd1 Qe6 40.g4 Re2+ 41.Kh3 Qe3 42.Qh1 Qf4 43.h5 Rf2 0–1

Prva partija meča tako je donijela Aljehinu prvi uspjeh u životu u susretima s Kapablankom. Ona je natjerala na razmišljanje i svjetskog prvaka. Odmah je bio narušen njegov strateški plan: bijelim figurama igrati na pobjedu, crnim na remi. Ali najvažnije je bilo to što je Kubanac osjetio da je potcijenio protivnika. Naravno, shvatiti to usred meča bilo je već kasno, jer je u praksi jedva moguće bitno izmijeniti bilo šta u planu teorijske, psihološke i fizičke pripreme.

Kapablanka je teško podnio poraz u prvoj partiji; uzeo je kratku pauzu i jahtom isplovio u Atlantski okean, gdje mu se povratio duševni mir.

Poslije brzog remija u drugoj partiji, Kapablanka je u sledećem susretu jurnuo u napad, želeći po svaku cijenu da izjednači rezultat. Iskoristivši nepreciznosti crnog u otvaranju, svjetski prvak je već poslije 16. poteza stekao malu materijalnu prednost — dvije lake figure za topa i pješaka. Još šesnaest poteza kasnije, jednostavnom ali elegantnom žrtvom skakača srušio je naizgled neosvojivu tvrđavu protivničkog kralja i ubrzo za crne više nije bilo spasa od mata.

Dana 25. septembra Izvestija je prvi put objavila Kapablankine komentare (uz prvu i treću partiju). I dok je u ocjeni prve partije još bio pod svježim utiskom poraza („Uopšte uzevši, čitavu prvu partiju odigrao sam veoma loše. Ni Aljehin je nije odigrao besprijekorno“), u vezi s trećim susretom ton je bio drugačiji: „Čitavu partiju sam vodio energično. Aljehin se, pošto je rano zapao u lošu poziciju, veoma dobro branio.“

(Nastaviće se)