Robert Fišer: život i partije (19.nastavak)

Isak i Vladimir Linder
Moskva 2006

GLAVA 4

LITERATOR

U ŽANRU INTERVJUA (nastavak)

1971, 29. oktobar. Nakon završetka finalnog meča kandidata sa Petrosjanom, dvojici argentinskih reportera uspjelo je da uzmu kratki intervju, objavljen u novinama Hronika i Razon.

-Petrosjan, – rekao je Fišer, – igrao je veoma dobro u prvim partijama – mogao sam ih sve izgubiti. Ali, očigledno zbog neprekidnog napora i umora, izgubio je, i meni je postalo lakše. Petrosjan odlično poznaje šahovsku teoriju, ali 34 godine i talenat Spaskog čine ga opasnijim protivnikom. Nikada ga nisam pobjeđivao. Ali želim da podsjetim da ni Aljehin nije pobjeđivao Kapablanku prije odlučujućeg meča 1927. godine u Buenos Ajresu…

1972, septembar. Na konferenciji za štampu nakon završetka meča u Rejkjaviku i osvajanja titule svjetskog prvaka:

-Drago mi je što sam pobijedio Ruse, – izjavio je on. – Nemam ništa lično protiv Borisa Spaskog, on je prijatan čovjek, ali veoma sam srećan što sam Rusima uzeo titulu svjetskog prvaka.

-Da li ćete ostati na Islandu ili posjetiti Njujork, gdje će Vam biti priređen grandiozan doček?

-Ne zanimaju me prijemi, i ne volim da mi aplaudiraju.

Iz intervjua velemajstoru Gligoriću za beogradsku štampu:

-Impresionirala me snaga Vaše igre. To je moje iskreno mišljenje. Da li ste zadovoljni tokom meča?

-Prije svega, želim da Vam se zahvalim na komplimentu. Da, veoma sam zadovoljan ishodom meča.

-Prijatno mi je primijetiti da Vam je Spaski pružio dovoljno otpora u drugoj polovini meča. Kako ste reagovali na to?

-U drugoj polovini meča igrao je veoma dobro. Osjećao sam da zaista trpim ogroman pritisak u poslednjim partijama.

-Pretpostavljam da je to prirodno, jer ste u prvoj polovini meča igrali s tolikom energijom da je Vaše oružje na neko vrijeme nekako oslabilo. 21. partija bila je za mene pravo čudo: našli ste… takvo otvaranje. Veoma mi se dopalo. To je bilo nešto potpuno novo.

-Nije potpuno novo. Naišao sam na ovu ideju kada sam čitao knjigu Andersena, u kojoj su bile partije iz davnih vremena.

-Da, primijetio sam to kada sam vidio poziciju na tabli. Sada, kao novi šampion svijeta, član ste centralnog komiteta FIDE.

-Oh, da. A nisam ni mislio na to.

-Da li ćete iznijeti neke prijedloge za izmjene u sistemu svjetskog prvenstva?

-Ne bih želio govoriti išta određeno. Zadržavam to pravo. Sada želim da odigram još nekoliko mečeva. Želim da zaradim novac.

-Moguće je da ćete opet igrati sa Spaskim?

-Naravno, igrao bih. Ako bude dovoljno velika suma, naravno da ćemo odigrati meč-revanš.

DESET NAJJAČIH

Nesumnjiv interes u šahovskom svijetu izazvao je spisak koji je Fišer sastavio 1964. godine, a koji je objavljen u Sports Illustrated – svojevrsni „manifest“ o deset najvećih šahista svijeta. U široko komentarisani spisak u sljedećem redoslijedu ušli su: Morfi, Staunton, Štajnic, Taraš, Čigorin, Aljehin, Kapablanka, Spaski, Talj i Reševski.

Mnoge stručnjake, pa i ljubitelje šaha, iznenadilo je odsustvo Laskera i Botvinika sa ovog popisa.

Šest godina kasnije, odmah nakon „Meča vijeka“ u Beogradu i blic turnira u televizijskoj emisiji iz Sarajeva sa učešćem Fišera, ponovo je otvorena tema o deset najboljih šahista u istoriji. Ovoga puta američki velemajstor je unio korekcije u svoj spisak, koji je izgledao na sljedeći način (navodimo redoslijed koji je on dao): Petrosjan, Kapablanka, Morfi, Reševski, Spaski, Botvinik, Štajnic, Talj, Larsen, Gligorić. I opet u njemu nije bilo Laskera.

Tek nešto kasnije, kako navodi R. Birn, nakon pažljivog proučavanja partija Laskera, Fišer je shvatio i priznao veličinu drugog svjetskog prvaka. Štampa je skrenula pažnju ne samo na subjektivnost Fišerovih ocjena, nego i na njegovu iskazanu skromnost: izgleda da on prvi put nije sebe uvrstio među najveće šahiste.

MEĐU FIŠEROVIM KNJIGAMA

Još u ranoj mladosti Fišer je sanjao da će, kada osvoji titulu najjačeg, napisati knjigu o šahu. Ali, na sreću šaha, nije čekao svoj zvjezdani čas, i još prije osvajanja najprestižnijeg naslova uspio je napisati i objaviti nekoliko knjiga. Među njima su: dvije zbirke odabranih partija, objavljena 1959. i 1969. godine; zbirka „Šahovska takmičenja vijeka“ (1971), koju je stvorio u saradnji sa D. Bjelicom; i objavljen udžbenik „Bobi Fišer uči šah“ (1972), na pragu meča za svjetsko prvenstvo.

Već u periodu zatvorenosti 11. svjetskog prvaka pojavila se njegova mala brošura o jednoj od epizoda njegove životne drame – „Kako su me mučili u zatvoru u Pasadeni“. U toj brošuri opisuje kako ga je tokom jedne noćne šetnje zatekla policijska patrola, i pošto nije imao kod sebe dokumente, pogrešno su ga smatrali pljačkašem banke, uhvatili i smjestili u zatvor, gdje je bio izložen nečuvenom zlostavljanju.

Evo kratkog sadržaja brošure u njegovom vlastitom izlaganju:

„Mojeg mučitelja zovu Geri Benet. Njegove godine tada bih procijenio na oko trideset, ili malo više od trideset. Mršav je, elastičan i prilično visok. Pretjerano je agresivan, kao pas koji laje, škljoca zubima i pokazuje očnjake. Pritom je i veoma lukav. Sjeo me na stolicu, zakrenuo ruke iza leđa i, uhvativši me za vrat, počeo da me davi…

Izgladnjivali su me i nisu mi davali da pijem. Skidali su me do gola. Bacili su me u takvom stanju u hladnu ćeliju, gdje je duvao vjetar i nije bilo ničega da se pokrijem. Da ne bih smrznuo, rasparao sam plastični dušek i ušao unutra. Tada su mi „DOPISALI“ još jedno djelo – uništavanje zatvorskog inventara! Jednostavno nisam mogao da vjerujem da ovdje, u civilizovanim Sjedinjenim Državama, američki građani mogu ovako postupati prema drugom američkom građaninu. I sve se ovo događalo bez sudije, bez iznošenja optužbi. Moje „zlo“ bilo je samo to što nisam imao šta da kažem tim gangsterima – policajcima iz Pasadene!!! Nevjerovatno, ali istinito… Nisam mogao da ćutim. Napisao sam knjigu „Kako su me mučili u zatvoru u Pasadeni“.

Knjiga Fišera, po cijeni od jednog dolara, odmah je postala senzacija, prevedena je na njemački i španski jezik i objavljena u drugim zemljama. Sudbina 11. svjetskog prvaka nastavila je da intrigira globalnu šahovsku javnost. Nije isključeno da bi njegov sljedeći bestseler mogao da se zove: „Kako su me kidnapovali na aerodromu Narita i zatvorili u Usiku“.

(Nastaviće se)