Isak i Vladimir Linder
Moskva 2006
GLAVA 4
LITERATOR
U ŽANRU INTERVJUA
Čitava sportska karijera Roberta Fišera bila je pod budnim okom novinara i primoravala ih je da cijene svaku izgovorenu i napisanu riječ. Posebnu vrijednost imaju brojni intervjui američkog velemajstora iz perioda 1956–1972. Sakupljeni zajedno, oni pružaju bogat materijal za rekonstrukciju ključnih etapa života i stvaralaštva Fišera u periodu oblikovanja njegovog šahovskog talenta i borbe za svjetsko prvenstvo. U njima se može pronaći sve: utisci o takmičenjima i odnos prema protivnicima; pogledi na šah i različite probleme šahovskog života; oštre političke i moralne kolizije… Neki od njih izazivali su u svoje vrijeme nepovoljne utiske zbog iznenađujućeg tona i stavova, ekstravagancije, a kod rukovodilaca Šahovske federacije SAD i FIDE izazivali su stalnu „glavobolju“. Pred nama su fragmenti intervjua iz različitih godina perioda 1961–1972.
1961, 25. avgust (četvorostrukom šampionu SAD Fišeru je bilo tek 18 godina!). Iz razgovora sa novinarom Rolfom Ginzburgom za engleski časopis Chess:
-Liza Lejn (šampionka SAD u šahu) tvrdi — a njenom mišljenju pridružuju se mnogi drugi —da ste sada Vi najjači šahista na svijetu.
-To je tačno, ali Liza Lejn nije kompetentna u ovom pitanju. Ne postoji nijedna šahistkinja na svijetu kojoj ne bih mogao dati konja unaprijed i ipak pobijediti.
-Smatrate li sebe najjačiom šahistom svih vremena, jačim od Kapablanke, Štajnica, Morfija?
-Ne sviđa mi se kada takve stvari izlaze u štampi. Ali na Vaše pitanje mogu odgovoriti samo potvrdno.
-Šta ćete učiniti ako uspijete pobijediti Botvinika i postati svjetski prvak?
-Prije svega, obići ću čitav svijet sa nastupima. Zatražiću neslućene honorare. Uvest ću nove standarde. Natjeraću da plate hiljade. Zatim ću se vratiti kući na okeanskom brodu, u kabini prvog razreda. Kod kuće ću napisati nekoliko šahovskih knjiga. Imaću svoj šahovski klub. Klub Bobija Fišera… Roberta Dž. Fišera. E to će biti klasika! Sudije u večernjim odjelima. Klub će se nalaziti u aristokratskom dijelu grada. Ulaz strogo ograničen. Organizovaću velike međunarodne turnire u svom klubu sa vrijednim nagradama. Istjeraću iz kluba sve milionere, ako ne daju dovoljno novca. Zatim ću kupiti automobil da se više nikada ne vozim metroom. Možda ću kupiti i jahtu. Sašiću sebi nove odijela. Želim biti jedan od deset najstilizovanijih muškaraca na svijetu…
1964, maj. Pred Amsterdamski međuzonski turnir – moskovskom dopisniku APN:
-Dobar dan, gospodine Fišer. Kako se osjećate?
-Hvala, odlično.
-Obavijestili su nas da nećete igrati na međuzonskom turniru.
-Da, odustao sam od učešća na takmičenju.
-Ali to će Vas, barem na tri godine, lišiti mogućnosti da se borite za titulu svjetskog prvaka.
-Znam.
-Šta je uzrok takve odluke?
-Ne želim da igram.
1967. Tokom međuzonskog turnira u Susi (Tunis) – za jugoslovenskog novinara Dimitrija Bjelicu (za engleski časopis Chess) o razlozima odlaska sa sredine takmičenja:
-Pa šta da vam kažem o ovoj poziciji? Dobijen sam!
-Odlazim, to je moja konačna odluka… Nisu imali nikakvo pravo da mi upišu poraz u toj partiji (zbog nepojavljivanja na partiji protiv Horta)… Učestvovao sam na mnogim turnirima. Mogao bih napisati knjigu o turnirskim pravilima. Nesumnjivo, pobijedio bih na ovom turniru. Ali odlazim.
1970. Iz intervjua za jugoslovenskog dopisnika FIDE – B. Kažića, za beogradsku štampu:
-Šta vam se dogodilo? Vi više ne igrate na turnirima, živite kao pustinjak…
-Da, sa strane izgleda tako, ali ja postavljam uslove za svoje učešće na turnirima. Šahisti moraju imati okolinu za kreativnost.
-Igrate li u meču Sovjetski Savez – reprezentacija svijeta?
-Upravo sam čuo za taj meč. Četiri partije. Mislim da je to vrlo malo. Treba razmisliti. Već sada mogu reći da bi mi bilo zanimljivo odigrati meč sa Spaskim – iako kratak. Volim igrati u Jugoslaviji.
-Spremni ste za novi ciklus takmičenja za svjetsko prvenstvo?
-Ne, ovog puta neću igrati na prvenstvu SAD, iako je ono kvalifikaciono za međuzonski turnir.
-Isključujete li sami sebe iz takmičenja za svjetsko prvenstvo? Sada imate 26 godina. Zar neće biti prekasno sledeći put?
-Naravno, propuštam šansu da ponovo postanem šampion SAD. Ali već sam bio – osam puta – uvijek kad sam učestvovao na prvenstvima. Znam da takođe propuštam šansu da postanem svjetski šampion 1972. Trebaće čekati do 1975. Ali ljudi oko mene se prema meni ponašaju vrlo neljubazno.
1970, april. D. Bjelica za moskovski nedjeljnik 64 (br. 14), nakon „Meča vijeka“ u Beogradu:
-Oko američkog velemajstora Fišera stalno je velika masa navijača i novinara. Želi da pobjegne, ali je teško. Za sedam dana meča Fišer je promijenio tri sobe u hotelu, ali nije mogao da se sakrije od novinara. Obično su njegovi odgovori jedno-dvije riječi: da, ne… Ali kada sam ga zamolio da da intervju posebno za čitaoce nedjeljnika 64, odmah je odgovorio:
-Veoma mi je drago da govorim za ovo izdanje, koje sam mnogo čitao, ali sada ga iz nekog razloga ne dobijam u Los Anđelesu. Pitajte brže urednika Petrosjana kako se može pretplatiti na 64.
-Nakon toga smo zajedno otišli kod Petrosjana i dva velemajstora su počela razgovor. Urednik je rekao: „Možete se pretplatiti iz Amerike, i 64 ćete dobijati svake nedjelje“. Fišer u početku nije vjerovao da se može tako brzo doći do nedjeljnika, pa je odmah želio da plati za dvije godine. Petrosjan se smiješeći složio, rekavši da je bolje to uraditi u SAD.
Nakon odlaska Petrosjana, Belica je postavio Fišeru nekoliko pitanja. Evo nekih:
-Očekivali ste pobjedu u Beogradu u meču sa Petrosjanom?
-Kada sam planirao da doletim ovdje iz Amerike, mislio sam da će mi biti teže igrati protiv Petrosjana nego protiv Spaskog. Međutim, ovdje se ispostavilo da ni Petrosjan, ni ja nismo bili u najboljoj formi.
-Znači, nezadovoljni ste svojom igrom?
-Da, umoran sam od puta. Istovremeno, smetala je i godinu i po dana odsustva ozbiljne prakse. Za mene je posebno važno sada igrati, i veoma bih volio da nastupim na međuzonskom turniru. Naravno, biće teško tamo ući, jer nisam igrao na prvenstvu SAD…
-S kim biste željeli igrati meč?
-Znam da nemam pravo da izazovem Spaskog na meč, ali Američki šahovski fond je predložio da se održi meč Spaski – Fišer i već je pristao da izdvoji 25 hiljada dolara za nagrade – 15 pobjedniku i 10 poraženom. Taj meč bismo mogli igrati i u Moskvi, i u Njujorku. Sa velikim zadovoljstvom bih se borio do šest pobjeda, a Spaski, koliko sam čuo, nije protiv, ali takva pitanja rešava šahovski savez. Predložio sam i Larsenu da se sastanemo u meču, i on je pristao, ali je rekao da ove godine neće imati vremena.
-A ko su po Vašem mišljenju najbolji šahisti svijeta?
-Sigurno iz Sovjetskog Saveza – Spaski, Petrosjan, Korčnoj. I još – Fišer i Larsen.
-Pa, a ko je najbolji od svih?!
-Fišer!!
-Ko ima najveće šanse da igra sledeći meč za svjetsko prvenstvo sa Spaskim?
-Korčnoj i Larsen.
-A koji je meč bio najzanimljiviji za šahovski svijet?
-Vjerovatno meč Larsen – Fišer.
(Nastaviće se)