Piše: Nikolaj Fuzik
*********
V. Sergejev dodaje nekoliko detalja: „Godine 1978. Jurij Nikolajevič je imao trzavice u odnosima sa svojim bivšim omiljenim učenikom Vladimirom Peresypkinom, koji je tada postao gostrener u Sportskom komitetu. Obe strane su bolno doživljavale situaciju. Završilo je time da je Peresypkin zajedno s grupom učenika (među kojima sam bio i ja) prešao u konkurentsku DSO ‘Spartak’. Ali to nije uticalo na odnose Saharova s bivšim učenicima (ako ne računamo samog Peresypkina).
Posljednji put sam ga slučajno sreo početkom augusta 1981. u holu kluba „Avangard“, odmah nakon pobjede omladinske reprezentacije Ukrajine na 16. saveznoj školskoj spartakijadi, u kojoj su bili „avangardovci“ Jelena Sedina i Nikolaj Kulinski, kao i bivši „avangardovac“ Vladimir Sergejev. Pri tome su Sergejev i Sedina na 3. omladinskoj i 2. djevojačkoj tabli osvojili 8 od 9 poena – apsolutno najbolji rezultat na spartakijadi! O tome je tada detaljno pisano u časopisu „64 – Šahovski pregled“ (br. 17, 1981). Jurij Nikolajevič mi je toplo čestitao na uspjehu, poželio daljnje uspjehe, i bilo je nemoguće zamisliti da će taj naš susret biti posljednji…“
Dodajmo tome da danas niko zapravo ne zna kako je tekao njegov privatni život u posljednjim godinama. U eseju „Gospodin Inspektor“ Lazarev piše da je Saharov nakon izlaska na slobodu stvorio dobru novu porodicu. Ali Tatjana Lazareva mi je pričala da je posljednje godine živio sam, i riječi njenog muža da je u sudbonosno jutro Jurij Nikolajevič na vikendici čekao porodicu – bile su samo „figurativni izraz“. U stvarnosti, niko ga nije čekao.
Rano ujutro 26. septembra 1981. njegovo izmasakrirano tijelo je pronađeno na željezničkoj pruzi u blizini stanice Buča kod Kijeva. Na pitanje kako je 59-godišnji Saharov dospio pod točkove voza, još uvijek nema konačnog odgovora – da li je riječ o samoubistvu, ubistvu ili nesretnom slučaju. Napravio sam upit u arhivu MUP-a Kijevske oblasti, na što su mi odgovorili da nemaju nikakve informacije o tome, uz napomenu da je rok čuvanja zatvorenih predmeta ovog tipa 15 godina, nakon čega se uništavaju.
Pojavljivale su se i teorije zavere, prema kojima je, navodno, tako užasan ishod rezultat njegove prošlosti u logoru, međutim nijedan uverljiv i detaljniji argumenti u prilog ovoj verziji nije pronađen.
Nakon objavljivanja prvog dela članka, nekoliko čitalaca pokušalo je da sa mnom raspravi o ovom pitanju, iznoseći različite, pa čak i međusobno suprotstavljene verzije. Ali sam odgovorio da članak i ovako sadrži mnoštvo novih interesantnih (i dokumentarno potvrđenih!) podataka, te da nemam nikakvu želju da ponovo otvaram ovu temu bez dovoljno osnova.
Jedan kijevski šahovski amater sa iskustvom, ljekar, koji je lično poznavao Saharova, ispričao mi je da je Jurij Nikolajevič godinama patio od povišenog pritiska i jakih glavobolja, zbog čega se obraćao profesoru-kardiologu, takođe bivšem šahisti, Nikolaju Stepanoviču Zanozdri. Neki lijekovi za hipertenziju imaju vrlo raznovrsne neželjene efekte, uključujući depresiju i narušenu koordinaciju, što je moglo biti razlog ovakvog ishoda (nesrećnog slučaja ili samoubistva). Naravno, ovo je samo verzija, ali prilično vjerodostojna i bez nepotrebne teorije zavjere. Postojale su i druge slične verzije – na primjer, mogao je, nalazeći se pod uticajem alkohola, nehotično da se nađe previše blizu nadolazećeg voza…
Ali konačan odgovor na ovo pitanje vjerovatno više nećemo saznati.
Juri Nikolajevič Saharov 1922–1981
(preneseno od M. Vajsberga, unuka sedmostrukog šampionka Ukrajine B. Vajsberga)
https://chesspro.ru/enciklopediya/yuriy-saharov-izlomy-sudby-ch2
2. septembar 2020.
(Kraj serijala)