Piše: Nikolaj Fuzik
*********
Bannik – Saharov [C73]
Ekipno prvenstvo visokih škola, Kijev, 1948
Napomene I. Lipnickog
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 a6 4.Ba4 d6 5.Bxc6+ bxc6 6.d4 f6 7.Be3 Ne7 8.c4 Ng6 9.Nc3 Be7 10.c5 0-0 11.d5 — Ova se varijanta već pojavila u partiji Klaman–Vasiljev iz lenjingradskog polufinala 16. prvenstva SSSR-a. Vasiljev je nakon 11…dxc5 12.dxc6 Bd6 13.Qa4 dospio u težak položaj.
11…Rb8 12.Qc2 — Jače je bilo 12.b3. 12…f5! 13.cxd6 Qxd6 — Inicijativa već prelazi crnima.
14.0-0 f4 15.Bc1 Bg4 16.Qd3 c5 17.b3 — Prijetilo je 17…c4.
17…Qd7 18.Kh1 Bxf3 19.Qxf3 Nh4 — Napad crnog raste iz poteza u potez.
20.Qd3 f3 21.g3 Qh3 22.Rg1 Qg2+!! 23.Rxg2 fxg2+ 24.Kg1 Nf3+ 25.Qxf3 — Žalosna nužda. Poslije 25.Kxg2 Ne1+ bijeli ostaje bez topa.
25…Rxf3 26.Be3 Bg5! — Crni dobija dobijenu završnicu.
Zatim je uslijedilo: 27.Kxg2 Rbf8 28.Bxg5 Rxc3 29.Rd1 c4 30.d6 cxd6 31.Rxd6 Rc2 32.Be3 c3 33.Rc6 Rd8 34.Rc5 Rd3 35.Kf3 Rxa2 36.Rxe5 c2 37.Rc5 Rxb3 0–1
NOVE NADE…
Učesnici finala 18. prvenstva SSSR-a (1950) tek su se pripremali za svoj glavni turnir godine, dok je u različitim gradovima zemlje počeo izbor za naredno, 19. prvenstvo, kroz četvrtfinalne turnire. Jurija Saharova rasporedili su u grupu u Tbilisiju.
Već sredinom turnira, u vodstvu se našla četvorka Ukrajinaca – Saharov, Makarov, Kofman i Ratner, kojima je konkurenciju pokušao pružiti njihov bivši zemljak Knišenko, koji se nakon rata preselio u Rostov na Donu. Oštra borba za tri mjesta koja vode dalje završila je ovako:
1-2. Makarov, Saharov – 11,5 od 15;
3-4. Kofman, Ratner – 10,5 (treći po koeficijentu bio je Kofman);
5. Knišenko – 10.
U završnom izvještaju o turniru („Šah u SSSR-u“, br. 3, 1950), majstor Nikolaj Golovko je, između ostalog, napisao:
„Kijevanin Jurij Saharov u većini partija birao je oštre varijante i, posjedujući odličnu teorijsku pripremljenost i oštro kombinatorno oko, bez većih poteškoća je ostvarivao pobjede nad manje pripremljenim protivnicima.“
Saharov – Urujmagov [B55]
Četvrtfinale 19. prvenstva SSSR-a, Tbilisi, 1950
- e4 c5 2. Nf3 d6 3. d4 cxd4 4. Nxd4 Nf6 5. f3 e5 6. Bb5+ Nbd7 7. Nf5 a6 8. Bxd7+ Qxd7 9. Bg5 d5 10. Bxf6 gxf6
Kao što vidimo, bijeli je razmijenio oba svoja lovca za protivničke konje. Vremenom je Jurij Nikolaevič, radeći sa mladim šahistima, čak razvio svojevrsnu teorijsku osnovu za ovaj pristup, tvrdeći da konj ima prednost nad lovcem slično kao što autobus ima prednost nad trolejbusom. I sličan primjer u Saharovljevoj kreativnosti nije jedini (vidjeti, na primjer, partiju Saharov – Bannik, 1957).
V. Sergejev: „Jurij Nikolaevič je očigledno preferirao konja, bio je u tom smislu ‘Čigorinovac’. Konja je povezivao sa autobusom, kojem su dostupne sve rute, dok je lovac bio poput trolejbusa sa ograničenjima svojstvenim tom prevoznom sredstvu. Mada mi se već tada nametalo pitanje: zašto sporiji konj asocira na brži autobus?“
Manje je poznata njegova druga izjava: „Prednosti dva lovca, kao takve, u šahu ne postoje. A kada dva lovca ipak budu jača od lovca i konja, to jednostavno znači da je jedan od lovaca jači od konja“. Zanimljiva, diskutabilna misao, koju nisam sretao ni prije ni poslije.
I. Dorfman u svom dvotomnom djelu „Metod u šahu“ (2007) tvrdi da razmjena lovca za konja može biti opravdana samo u pozicijama sa već definisanim pješčanim strukturama i da je kategorički nepoželjna u ranoj fazi partije. Saharov je, čini mi se, ovu problematiku tumačio potpuno obrnuto – razmijeni lovca za konja, a zatim formiraj pješčanu strukturu.
- Ne3 dxe4 12. Nd5 Qc6 13. fxe4 Rg8 14. O-O Rg6 15. Qf3 Be7 16. Nbc3 Bg4 17. Qd3 Bc5+ 18. Kh1 O-O-O 19. b4 Bf8 20. a4 f5 21. exf5 Rgd6 22. Qe4 Bh5 23. g4 Bxg4 24. b5 Qc5 25. Qxg4 Rxd5 26. Nxd5 Qxd5+ 27. Qg2
Bijeli je ubrzo pobjedio. 1-0
Povoljan vjetar pratio je junaka naše priče i u Lavovu, gdje je u proljeće 1951. godine održano polufinale 19. prvenstva SSSR-a – čisto prvo mjesto sa 12,5 od 19 i ispunjenje norme za majstora! Među ostalim učesnicima koje treba spomenuti bili su Aronin, Simagin, Mikenas, Flor, Borisenko, Ragozin, Konstantinopoljski…
Učesnici i sudije lavovskog polufinala. Sjede (s lijeva na desno): L. Garkunov (sudija), J. Saharov, V. Mikenas, V. Ragozin, S. Flor, A. Konstantinopoljski, J. Gusev, sudija. Stoje: V. Simagin, M. Bejlin, E. Zagorjanski, E. Poljak, A. Sokoljski, I. Vistaneckis, D. Rovner, L. Aronin, sudija (iz arhive S. Voronkova).
A. Sokoljski: „Veliko iznenađenje bila je pobjeda kijevskog kandidata za majstora J. Saharova, koji je zauzeo prvo mjesto. Bio je među liderima tokom cijelog turnira.
Saharov (bijeli) izveo je lijepu kombinaciju protiv Rovnera:
34.Nd6 Bxd6 35. Rxd6 Be8 36. Rxg6 hxg6 37. Bxe5 Kf8 (na povlačenje topa slijedi ubitačno 38. Qxg6) 38. Bxb8 Rxb8 39. Qd3 i bijeli dobija“. („Šahovski život u SSSR-u“, br. 9, 1951).
Ova završnica je jedini sačuvani primjer Saharovljevog stvaralaštva na ovom turniru. Uskoro su svi spomeni o njemu nastojali biti izuzeti iz štampe, nestali su u zaboravu zajedno sa partijama.
J. Saharov: „Polufinale, održano u Lvivu, po svom sastavu je bilo, bez sumnje, najjače od svih u kojima sam do tada učestvovao. I sportskim i kreativnim rezultatom sam potpuno zadovoljan – uspio sam ravnomjerno odigrati čitav napeti turnir i ne samo da sam ispunio normu za sticanje titule majstora, već i stekao pravo učešća u finalu 19. prvenstva SSSR-a.“
„San svakog šahiste je da se plasira u finale prvenstva zemlje, na kojem učestvuju najjači šahisti svijeta. Taj san je za mene postao stvarnost. Nakon kratkog odmora počinjem marljivo da se pripremam za nova takmičenja“ (lvovska novina „Vilna Ukrajina“, 30. maj 1951; dostavljeno od Romana Tjutjunika posredstvom Jurija Košmaka, kojima autor zahvaljuje na pomoći).
Tabela polufinala 19. prvenstva SSSR, Lavov, 1951 („Šahovski život u SSSR-u“, br. 9, 1951)
https://chesspro.ru/enciklopediya/yuriy-saharov-izlomy-sudby
2. septembar 2020.
(Nastaviće se)