V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
S. F. Šiško opisuje jedno zajedničko prisustvo na večernjem prijemu kod mlade baronesse, poznate po gostoprimstvu:
„Poziv je prihvaćen.
Aljehin je došao u tamnozelenom mundiru — svečanoj uniformi studenta prava.
Kapablanka je stigao u smokingu, a na njegovoj dugmadi bila je urezana sitna krizantema od slonovače.“
Zlatno-smeđi ten, sjaj izražajnih baršunastih očiju — tako je izgledao temperamentni Kubanac.
Oba su bila mlada i privlačna.
Tu se već okupilo oko 10—12 gostiju. Pozdravili su šahiste aplauzom.
Kapablanka je brzo osvojio srca dama. Očarao ih je svojom prirodnom učtivošću, gracioznim manirima, toliko cijenjenom u salonima sposobnošću da duhovito i na vrijeme održi društveni razgovor. Komunikacija se odvijala uglavnom na engleskom i francuskom jeziku.
Aljehin je tokom čitave večeri izgovorio samo nekoliko rečenica, iako je savršeno vladao tim jezicima.
Iskoristivši pogodnu priliku, neko od gostiju je radoznao upitao domaćicu kakav je njen prvi utisak o dva mladića — Aljehinu i Kapablanki. Domaćica je bila oštra na riječima, nije tražila ni trenutak da se premišlja i brzo je rekla na ruskom:
„Kapablanka — elegantan, Aljehin — pametan.“
Međutim, ubrzo je domaćica promijenila svoju brzopleto i jednostrano donesenu ocjenu ličnosti mladog Kubanca. To je bilo nakon što je on osvojio sve prisutne pričom o svojoj domovini, radu, hrabrosti i nadama kubanskog naroda.
„Nastavite, molim vas! Sve je ovo veoma zanimljivo,“ ohrabrivala je domaćica svog izvanrednog gosta.
Ali vratimo se šahovskim gostovanjima Kapablanke. Tako je izvještavao dopisnik moskovskog časopisa „Šahovski vjesnik“ o prvom nastupu Kubanca sa simultankom 24. novembra 1913. godine:
„Dugo prije početka okupila se neviđena količina gledalaca, koja se tokom simultanke još povećala, tako da je čitava linija stolova bila okružena trostrukim prstenom posmatrača. Prilikom ulaska u salu majstor je dočekan pozdravom predsjednika Petersburškog šahovskog društva i ovacijama prisutnih. Na simultanci je učestvovalo 30 ljubitelja prilično jakog sastava. Nakon 4 sata igre Kapablanka je pobijedio osvojio 24 partije, izgubio 3 i 3 završio remijem.“
Završetak simultanke izazvao je nove burne ovacije. Kapablanka je igrao polako u početku, ubrzavajući tempo igre kako su pozicije počele naginjati u njegovu korist — metoda prilično rijetka kod onih koji održavaju simultanke.
Naravno, nije to bio „trik“ igre, kako je mislio dopisnik, već karakteristična osobina talenta Kapablanke: tokom prelaska sa jedne partije na drugu u njegovoj glavi potpuno spontano se odvijao proces promišljanja, procjene, analize i odlučivanja svih pozicija koje su bile pohranjene u sjećanju. Zbog toga, kada bi prišao nekom protivniku, već je bio orijentisan u najsloženijim situacijama i brzo je nalazio najbolja nastavka.
Potvrdu tome nalazimo u dva primjera koje je dao svjedok simultanke u Petersburgu, Petar Romanovski, u svojim memoarima „Kapablanka u Rusiji“ (vidi: Šah u SSSR-u — 1959. — br. 6).
U jednom slučaju radi se o partiji inženjera Rodionova. Pogledavši poziciju negdje sredinom partije, Romanovski je ocijenio kao izjednačenu i otišao do drugog stola. „Prošlo je malo vremena, i ponovo sam se našao za stolom Rodionova. Odigrano je još 7–8 poteza. Inženjer je nisko nagnuo glavu nad tablom. Kapablanka je prišao i neočekivano žrtvovao kvalitet. Dva Kapablankina lovca uz podršku topa pokrenula su snažnu napadnu kombinaciju na kralja crnih. U 33. potezu sve je bilo gotovo.“
Snažniji otpor Kapablanki pružio je jedan od prijatelja Romanovskih sa Politehničkog instituta, Kalantarov.
U poziciji — bijeli (Kapablanka) je bio na potezu. Kalantarov i njegovi savjetnici, uključujući i Romanovskog, očekivali su potez 46. Ke7, jer su mislili da bi u slučaju 46. Kf7 uslijedila razmjena konja i pješačka završnica bila u korist crnog.
Koliko su se iznenadili kada je Kapablanka ipak odigrao kraljem na f7. 46.Kf7 U brzom tempu protivnici su odigrali još po dva poteza: 46… Ng5– 47. N:g5 fg 48. g4! „Taj potez,“ prisjeća se Romanovski, „kao i sve naredne, Kapablanka je odigrao munjevito“.
Kada se Kubanac udaljio od table, počeli su da računaju varijante i vidjeli da u slučaju 48… a5 bijeli nastavlja 49. h4 hg 50. g5 i pješak „g“ odlučuje ishod u njegovu korist. Zato je uslijedilo: 48… Kh7 49. h4 Kh6 50.Kf6! Kh7 51.h5! a5 52. Ke5. Crni predaje.
Početkom 1914. godine Kapablanka je stigao u Moskvu. Tokom moskovskih gostovanja održao je pet simultanki, odigrao dvije demonstracione partije sa Osipom Bernštajnom i tri konsultacione partije. Ukupno je odigrao 147 partija.
Takmičenja su se, uglavnom, održavala u velikoj sali Lovačkog kluba. Evo šta je o utisku koji je Kapablanka ostavio svojim nastupima pisao časopis „Šahovski vjesnik“ u članku „H. R. Kapablanka u Moskvi“.
Od 17. do 29. januara održane su turneje genijalnog majstora H. R. Kapablanke u Moskovskom šahovskom klubu. Turneja mladog Kubanca izazvala je možda još veće interesovanje među moskovskim šahistima i Moskovskim društvom nego prethodne turneje takvih kolosa kao što su Štajnic, Lasker, Pilsberi i Čigorin. Svak nastup Kapablanke detaljno je opisan u svim moskovskim novinama, a u mnogima su objavljivani i njegovi portreti, kao i intervjui s njim i njegovim protivnicima…
A evo završnih redova te reportaže:
„Turneja Kapablanke ostavila je najprijatniji utisak na moskovske šahiste i znatno podigla interesovanje za šah u društvu. Jednostavnost i druželjubivost genijalnog Kubanca zbližili su ga s mnogim moskovskim šahistima, koji su tokom njegovog relativno dugog boravka u Moskvi provodili vrijeme s njim zabavno i zanimljivo.“
Kapablanka je bio prijatan sagovornik, fini poznavalac muzike, pozorišne umjetnosti i baleta. Trudio se da ne propusti nijednu priliku da ode u pozorište. Kada je Kapablanka odigrao demonstracionu partiju s Bernštajnom u Moskovskom šahovskom klubu 22. januara 1914. godine i neočekivanim lijepim potezom kraljice već u 29. potezu natjerao protivnika da preda partiju, pogledao je na sat i veselo rekao: „Savršeno! Još stižem da odem u pozorište na balet.“
Kapablanka je stigao na balet, a njegova partija obišla je svjetsku štampu kao primjer precizno postavljene zamke i iznenadne žrtve kraljice s idejom odvlačenja.
O. Bernštajn — H.-R. Kapablanka
Moskva, 1914.
21…Nd5! 22.Rc2 (ne može 22.Rxc4 zbog 22…Nc3!) c3 23.Rdc1 Rc5 24.Nb3 Rc6 25.Nd4 Rc7 26.Nb5 Rc5 27.Nxc3? (Bijeli upada u zamku. Trebao je da igra 27.Nd4 i mogao uporno se brani) Nxc3 28.Rxc3 Rxc3 29.Rxc3 Qb2!! („Jednostavno i, ne bojim se reći, genijalno“, — tako je bivši svjetski prvak M. M. Botvinnik izrazio svoje impresije o ovom potezu.) Bijeli predaje.
(Nastaviće se)