Piše: GM Emil Sutovsky
Danas se navršava 80 godina od rođenja Genadija Pavloviča Kuzmina. Već nekoliko godina nije s nama i željelo bi se prisjetiti ovog velikog šahiste.

Brilijantan velemajstor, jedan od najjačih igrača svijeta sredinom sedamdesetih, u mnogo čemu potcijenjen. Posjedovao je nevjerovatan osjećaj za dinamiku, a po vođenju faze prelaska iz otvaranja u središnjicu bio je gotovo najbolji na svijetu početkom sedamdesetih. Još 1973. godine, zajedno s Karpovom, Petrosjanom, Korčnojem i Polugajevskim, dijeli drugo mjesto na najjačem prvenstvu Sovjetskog Saveza u istoriji (šampion je bio Spaski). Godine 1974. postaje olimpijski šampion, ostvarivši rezultat +10 na svojoj tabli. Prelazi granicu od 2600 poena, što je tada značilo nivo svjetskog top-10, igra sjajno, energično, i činilo se da je pred ukrajinskim velemajstorom još mnogo toga. Još nema ni trideset godina — po tadašnjim mjerilima, mlad igrač.
Ali nije se poklopilo. Na Međuzonskom turniru 1973. još nije dostigao vrhunac, a 1976. godine odlukom rukovodstva sovjetske federacije Kuzmin, koji je imao mjesto u međuzonskom ciklusu, biva zamijenjen Smislovom. Od tog udarca Genadij se nikada u potpunosti nije oporavio. Ostaje jak velemajstor i još nekoliko godina igra na visokom nivou, ali to više nije onaj Kuzmin. I dalje blistav, ali već neujednačen. Posljednji pokušaj da se probije na Turnir kandidata 1979. godine ne uspijeva, iako i u Rigi odigrava nekoliko svojih prepoznatljivih partija.
Kasnije, nažalost, ispada iz najuže elite. Genadij Pavlovič se od osamdesetih mnogo bavio trenerskim radom. Intenzivno je radio s Čiburdanidze, kasnije je mnogo pomogao Ponomarjovu, a bilo je i drugih trenerskih uspjeha. Povremeno je i sam znao da zablista na turnirima. Mnogo sam naučio iz njegovih partija (a duel Kuzmin–Grospeter sa izuzetno jakog Kušadasi opena 1990, koji je postao njegova posljednja zvučna pobjeda, pamtim i danas!). Poznavali smo se, a naročito smo blisko komunicirali 2014. godine, kada je trebalo nekako dopremiti veteransku penziju od FIDE-AŠP-a u Lugansk. Uvijek je ostajao jednostavan u komunikaciji, iako mu život posljednjih godina nimalo nije bio lak.
Izuzetan igrač, teoretičar, trener i, prije svega, dobar čovjek — Genadij Kuzmin. Treba ga pamtiti.
(Preneseno sa fejsbuka)