92. velemajstor Indije: izgleda da će biti prvi i… posljednji koji je ispunio GM bez trenera.
Listajući profile Gaurava Varšnija (Varshneya)na društvenim mrežama, lako je primijetiti objave u kojima otac 92. velemajstora Indije, Aarjana Varšnija, pjeva bolivudske pjesme – uz neizostavan, zarazan osmijeh na licu. Iz tih vedrih objava teško je naslutiti da je upravo taj čovjek sam odgajao budućeg velemajstora još od njegovog predškolskog uzrasta.
„Njegova majka nas je napustila kada je imao pet godina. Od tada smo mog sina odgajali ja i moji roditelji“, ispričao je Gaurav, profesor fizike (PGT) u jednoj od škola u Delhiju, u ekskluzivnom intervjuu za Times of India.
U četvrtak je 21-godišnji Aarjan osvojio svoju posljednju velemajstorsku normu, pobijedivši na Memorijalu Andranika Margaryana u Armeniji – i to kolo prije kraja turnira.
„Čitava naša porodica je veoma sretna. I moji roditelji takođe. Svi smo mnogo učinili da moj sin dostigne ovaj nivo“, dodao je njegov otac.
Gauravova povezanost sa šahom seže u njegove školske i studentske dane.
„Igrao sam šah u školi i na fakultetu. Interes je postojao, ali tada nisam znao ništa o čitavom tom sistemu“, prisjeća se on. „U dubini duše imao sam želju: ako ja sam ne postanem veliki igrač, moram učiniti svog sina velikim.“
Ta odluka je postala način života kada je Aarjan napunio sedam godina. Kada je otac postao trener, započeo je težak rad – bez knjiga, bez šahovskih mašina i bez mentora.
„Kada je sin imao sedam godina, počeo sam da ga treniram kod kuće. To je trajalo oko dvije godine“, rekao je. „Kada je napunio devet, u decembru 2014. prvi put sam ga odveo na šahovski turnir. Bio je to njegov prvi turnir u životu. Njegov rejting tada je iznosio 1261“, kaže Gaurav, misleći na stari rejting-sistem koji je počinjao od 1000. „I već na tom prvom turniru njegov rejting je porastao.“
U Aarjanovoj šahovskoj karijeri nije bilo akademija, inostranih kampova niti skupih trenera. Umjesto toga, imao je strogog i disciplinovanog oca.
„Moj sin još uvijek nema trenera. On će, vjerovatno, postati prvi velemajstor koji je do te titule stigao bez trenera“, kaže Gaurav s primjetnim ponosom.
„Koristili smo samo ChessBase i fokusirali se na otvaranja. Učio je igrajući partije, a ja sam analizirao svaku njegovu partiju – nije bilo važno da li je pobijedio ili izgubio. Analize su znale trajati satima. Iznenadićete se, ali Aarjan nikada nije pročitao nijednu šahovsku knjigu. Naša glavna baza znanja bila je praksa – igrati što više i što češće. Šah nije učenje, šah je igra. Igraj i uči.“
Do jula 2018. godine, za manje od četiri godine nakon prvog turnira, Aarjanov rejting je porastao sa 1261 na 2309. Ali, ako se čini da je put bio gladak – nije bio. Dvije norme međunarodnog majstora Aarjan je ispunio 2019. godine – a zatim je svijet stao.
„U 2020. i 2021. došao je COVID. Da te dvije godine nisu izgubljene, postao bi IM mnogo ranije“, istakao je Gaurav, dodajući da je svih pet IM normi Aarjan ispunio na open-turnirima, što je samo po sebi rijetkost.
Bilo je i dubljih poteškoća.
„Bio sam samohrani otac i jedini hranilac“, kaže Gaurav, koji se takođe brine o svojim starijim roditeljima, Rami Gopalu Varšniju i Gajatri Devi. „Nisam mogao da napustim posao i vodim dijete u inostranstvo.“
Zanimljivo je da je Aarjan postao međunarodni majstor 2024. godine, a da pritom nijednom nije igrao u Evropi.
„Ljudi troše po 50 hiljada ili po rupija mjesečno na trenere. Ja nisam angažovao trenera. Nikada nisam vodio sina u Evropu“, kaže Gaurav. „Sin to nikada nije ni tražio, jer je razumio kakve sam obaveze imao.“
Nakon što je Aarjan u avgustu 2024. godine prešao IM prag, događaji su se počeli odvijati veoma brzo.
„Bilo mu je potrebno samo godinu i šest mjeseci da postane velemajstor“, dodao je Gaurav. Tri velemajstorske norme ispunio je za svega šest mjeseci – u Grčkoj, Bangladešu i sada u Jermeniji. „Namjeravam da provjerim da li je ispunjavanje tri GM norme za šest mjeseci svjetski rekord“, rekao je kroz smijeh.