Piše: Sergej Voronkov
pisac, istoričar
Pod rubrikom „Oni prvi put učestvuju u finalu“ novine su predstavile trojku debitanta. Pri čemu, ako su Georgij Borisenko i Aleksej Suetin dobili svoja imena, „kosmopolitsko“ ime Lipnickog – Isaak – svedeno je na inicijal…
A. Glazunov: „Mnogo godina ranije, na stadionu u Kijevu među gledaocima sjedilo je osmogodišnje dijete sa ocem. Na fudbalskom terenu, podijeljenom na jednake kvadrate, stajale su neobične figure. Jahači na konjima, ratnici sa alabardama, neobične kule… S vremena na vrijeme pomicale su se, i gledaoci su sa uzbuđenjem komentarisali svaki potez.
– Tata, šta je ovo? – upitalo je dijete svog posvećenog oca.
– Šah.
– A šta je šah?
I otac je objasnio djetetu o ovoj drevnoj igri.
Poslije godinu dana, kada je dijete završilo drugi razred, otac ga je upitao kakav bi poklon želio za dobre ocjene. Dijete, bez oklevanja, odgovori:
– Šah.
Tako je prije 18 godina majstor sporta I. Lipnicki počeo da igra šah. Od malih nogu je proučavao stručnu literaturu i trenirao u šahovsko-damskoj sekciji Gradskog doma pionira. Sa 16 godina prvi put je učestvovao u prvenstvu Ukrajine i osvojio 7. mjesto.
Počeo je rat. Završivši artiljerijsku školu, poručnik I. Lipnicki prošao je kroz teške borbe od Staljingrada do Berlina. Nosilac četiri ordena i nekoliko medalja, major I. Lipnicki bio je među prvima koji su ušli u Berlin… Demobilisan, upisao se na Filološki fakultet Kijevskog univerziteta i ponovo ozbiljno počeo da se bavi šahom. 1949. godine u prvenstvu Ukrajine osvojio je 1. mjesto…“ (‚Sovjetski sport‘, 25. novembar).
Nakon trećeg kola odredio se lider ovogodišnjeg prvenstva – majstor L. Aronin. Četvrti put zaredom osvaja pravo učešća u finalu, što u posleratnim godinama nije uspjelo nijednom majstoru. U trećem kolu Aronin je igrao protiv Ljublinskog. Bio je to pravi, borbeni okršaj… Crni je napad vodio netačno. Aronin je razbio njegov pješački lanac, formirao opasnog slobodnog pješaka i uskoro osvojio figuru…
Četvrto kolo pokazalo je da Smislov namjerava aktivno da se bori za očuvanje svoje titule. Igrajući protiv Suetina, energično je napadao u centru i na kraljevom krilu. Suetin se snalažljivo branio, ali je ipak izgubio pješake, i u poziciji prekinute partije velemajstor je imao dobre šanse za pobjedu.“
Iz štampe: „Po prvi put Aleksej Suetin je ostvario pobjedu nad majstorom prije 10 godina. Tada je 14-godišnji pionir učestvovao u simultanki protiv V. Panova. Poslije rata Suetin se već susretao sa majstorima za šahovskom tablom skoro kao jednak sa jednakima.
Prije tri godine Suetin je dobio titulu kandidata za majstora. Uspješni šahovski treninzi nisu mu omeli da dobro završi Tulski mašinski institut i započne nastavnički rad u komunalno-građevinskom tehničkom školu.
Zimi prošle godine Suetin, kao prvak „Truda“, igrao je na prvoj tabli u timu društva na prvenstvu VTsSPS… Uz te uspjehe dodali su se i drugi, ne manje značajni: ne prekidajući prijateljstvo sa matičnim institutom, Aleksej Suetin redovno je trenirao studente-šahiste. Tokom ove godine broj razvrstanih igrača koje je pripremio prešao je stotinu, pri čemu neki već imaju prvi razred…
Danas Suetinu je 24 godine. Tog dana igra protiv velemajstora Smislova.
– Ne mogu reći da sam imao mnogo sreće sa rođendanom, – šali se Suetin. – Ali ipak, borit ću se protiv ozbiljnog protivnika sa svim snagama.“ (isto, 16. novembar).
Gledaoci su sa interesovanjem očekivali susret Boleslavski – Aronin. Velemajstor je do tada odigrao tri remija, i mnogi su mislili da će konačno pokazati svoju uspavanu snagu, tim više što je Boleslavski trebalo da igra bijelim figurama. Rijetko gubi uopšte, a u posljednjim takmičenjima igrajući bijelim figurama, tek je dva puta priznao poraz. Ipak, ovaj put velemajstor je izgubio…
Panov: „Prije početka prvenstva moglo se pretpostaviti da će ono postati takmičenje tri-četiri velemajstora, prije svega – šampiona SSSR-a Smislova sa pobjednikom budimpeštanskog turnira kandidata za svjetsko prvenstvo Boleslavskim. Ali već prva kola srušila su sve te prognoze.“ (turnirski bilten, 7. januar 1951).
U ovom kolu crnim je pobijedio i Keres. Stiče se utisak da Geler ne može uspješno da započne turnire. Na prethodnom prvenstvu „razigrao“ se tek nakon dva uzastopna poraza. Na ovom prvenstvu došao je do četvrtog kola sa tri remija. U partiji sa Keresom Geler je bio neprepoznatljiv. Napravivši na početku interesantnu žrtvu pješaka, nije iskoristio skrivene mogućnosti pozicije. Izvodeći nerazumljivu razmjenu figura, previdio je gubitak kvaliteta i bio je prisiljen da se preda…
U svakom kolu pažnju publike, naravno, privlače demonstracione table sa partijama velemajstora. U petom kolu žrijeb je spojio sve velemajstore sa majstorima. I treba priznati da su ovaj put opravdali interes publike na pomalo originalan način. Keres i Flor su izgubili, Smislov i Bondarevski su prekinuli partije u nekoliko nepovoljnijih pozicija… Na dan doigravanja, među nesretnicima se pridružio i Bondarevski. Velemajstore su spasili od „suvog“ rezultata Smislov i Boleslavski. Ipak, rezultat 1:4 je prilično neutješan za velemajstore…
(Nastaviće se)