24.12.2025.

Davno je to bilo. Prošlo je oko 157 godina. Upravo toliko godina unazad rođen je Ričard Tajhman (24. decembar 1868, Altenburg – 12. jun 1925, Berlin) – njemački šahista, velemajstor, šahovski kompozitor i novinar. S punim pravom smatran je jednim od najjačih igrača s početka XX vijeka.
Ukratko o najvažnijem
Njegovi šahovski učitelji bili su Dž. Blekbern i G. Berd. Osvajač treće nagrade na turniru u Lajpcigu (1894). Na istorijskom turniru u Hastingsu (1895, 7–8. mjesto) pobijedio je Taraša. Iste godine trijumfovao je u meču protiv Ž. Mizesa (4,5 : 1,5). Zatim gotovo šest godina nije nastupao na turnirima (1899. bio je prinuđen da se povuče s turnira u Londonu nakon četiri kola), kombinujući liječenje oka s radom u šahovskom klubu u Glazgovu. A onda – briljantna pobjeda u… Ali, redom.
Prepoznatljiva osobina
Još u djetinjstvu, usljed neuspješne operacije, Ričard je izgubio desno oko, a bolest je napredovala, pa na rijetkim fotografijama koje postoje vidimo njemačkog majstora s crnom povezom preko desne očne duplje. Još jedna osobina, na koju je bilo nemoguće ne obratiti pažnju i koja je smetala „junaku našeg pregleda“ da ostvari veće turnirske uspjehe, bila je „bezprimjerna, s lijenošću granična flegmatičnost“ (R. Špilman).
Drijemajući lav
Mnogi protivnici koristili su to u teškim pozicijama, nudeći mu remi. „Remi postaje postepeno njegova bliska prijateljica, sasvim zadovoljavajuća temperamentu dobrodušnog drijemajućeg lava“ (P. Romanovski). Tajhman je tako nazivan zbog svoje atletske građe.
Ričard V
Njegov drugi nadimak bio je „Ričard V“. Tajhmanu je zaista bila svojstvena odbojnost prema pretjeranom naporu i na mnogim turnirima igrao je očigledno ne punom snagom. Nerijetko je njemački velemajstor nudio remi već u otvaranju! Takav stil igre stabilno mu je obezbjeđivao plasmane blizu pobjedničke trojke, najčešće peto mjesto, zbog čega je i dobio nadimak „Ričard V“. Volio je rvanje i debele virginske cigare. Ali o tome ćemo se malo detaljnije prisjetiti na kraju priče.
Skrenuli su pažnju
Po prvi put su na Ričarda (kao na snažnog šahistu) obratili pažnju nakon njegove pobjede na turniru Berlinskog šahovskog društva 1890–1891. godine.
Preseljenje u London
Po završetku Berlinskog univerziteta, gdje je budući maestro studirao filologiju, Ričard se preselio u London (1890), gdje je živio od 1892. do 1908. godine. Upravo tamo se konačno formirao kao profesionalni šahista.
Druženje s velikanima
U tom periodu sudbina ga je spojila s nekima od najjačih engleskih šahista tog vremena – Dž. Blekbernom i G. Berdom – kod kojih je talentovani mladić učio osnove pozicione i kombinacione igre.
Nastupi
Na međunarodnoj sceni R. Tajhman debitovao je 1894. godine u Lajpcigu, iza Z. Taraša i P. Lipkea. Godinu kasnije, na grandioznom forumu u Hastingsu (1895), podijelio je 7–8. mjesto s K. Bardelebenom, završivši ispred D. Janovskog, K. Šlehtera, Dž. Blekberna, Ž. Mizesa, G. Marka i drugih. Ispred njega bili su samo takvi velikani kao što su G. Pilsberi, M. Čigorin, E. Lasker, V. Štajnic i E. Šifers.
Kasniji nastupi Tajhmana nisu se odvijali najuspješnije. Neuspjesi u Nirnbergu (1896) i Berlinu (1897) objašnjavaju se, prema nekim izvorima, lošim zdravstvenim stanjem Ričarda.
Zbog zdravstvenog stanja
U tom periodu života R. Tajhman propušta većinu turnira, kombinujući liječenje s radom u šahovskom klubu u Glazgovu. Tamo je često morao da drži predavanja, kao i da učestvuje u konsultacionim partijama. U jednoj od takvih partija uspio je da stvori remek-djelo koje je zauvijek ušlo u zlatni fond šahovske umjetnosti.
Nakon pauze
Godine 1902. R. Tajhman nastupa na velikom međunarodnom turniru u Monte Karlu. Četvrta nagrada nakon petogodišnje pauze (ispred Z. Taraša, K. Šlehtera, M. Čigorina i F. Maršala) – veoma dobar rezultat.
Sljedeće godine (1903) Ričard osvaja 5. mjesto, postepeno se vraćajući u krug izabranih. Obratimo pažnju na plasmane na narednim turnirima – gotovo svuda u prvih pet:
- Ostende (1905, 5–6; 1906, turnir pobjednika, 4–6; 1907, turnir majstora, 6),
- Karlsbad (1907, 7–8),
- Beč i Prag (1908, 5),
- Turnir u spomen na Čigorina (Sankt Peterburg 1909, 6), Hamburg (1910, 5–6).
U tom periodu (1907) Tajhman se vraća u domovinu i od tada nastupa pod zastavom Njemačke. I, kao što se može primijetiti, gotovo svuda vidimo istu sliku – među prvih pet!
Najbolji među jednakima
Ali jednom se „drijemajući lav“ probudio i pokazao svoju pravu snagu. Desilo se to na maratonskom, od 25-kola turniru u Karlsbadu (1911), gdje je osvojio prvo mjesto, ispred Rubinštajna, Šlehtera, Maršala, Nimcoviča, Vidmara, Durasa i drugih. E. Lasker je o njegovoj pobjedi nad Šlehterom napisao: „Divna partija, koja pokazuje da je R. Tajhman, poznat kao suptilan pozicioni igrač, maestro i u silovitoj napadačkoj igri s vrtoglavim žrtvama.“
Takav uspon, kakav je doživio na međunarodnom turniru u Karlsbadu 1911, njemački velemajstor Ričard Tajhman nije iskusio ni prije ni poslije toga. Bio je to turnir šahovskih giganata, na koji se okupio gotovo cio šahovski krem, a on je u njemu svirao prvu violinu.
U tom nimalo lakom takmičenju, Ričard Tajhman, poznat ponajviše po svojoj miroljubivosti, ostvario je 13 pobjeda, pretrpio dva poraza i deset partija završio remijem. Prema riječima P. Romanovskog, „drijemajući lav se iznenada uspravio u punoj visini, razjapio čeljusti i nevjerovatnom brzinom progutao sve svoje konkurente, prije svega A. Rubinštajna, K. Šlehtera i G. Rotlevija“.
Međutim, Tajhman se proslavio ne samo izuzetno visokim rezultatom. Partije odigrane na tom turniru pokazale su pravu snagu izuzetnog velemajstora, čije se stvaralaštvo zasnivalo na dubokom pozicionom razmišljanju u pozicijama zasićenim ozbiljnom borbom.
Odličan igrač mečeva
Tajhman je bio i sjajan meč-igrač. U njegovoj riznici nalaze se pobjede nad:
– K. fon Bardelebenom (1909, 4 : 2; 1910, 7 : 3),
– Ž. Mizesom (1910, 6 : 1),
– F. Maršalom (1914, 1,5 : 0,5),
– R. Špilmanom (1914, 5 : 1),
– F. Semišem (1922, 2,5 : 1,5),
– remi s A. Aljehinom (1921, 3 : 3).
Poraz je doživio samo od A. Rubinštajna (1908, 2,5 : 3,5).
Sumirajući
Turnirski uspjesi: Monte Karlo (1902, 4; 1903, 5), Ostende (1905, 5–6; 1906, turnir pobjednika, 4–6; 1907, turnir majstora, 6), Karlsbad (1907, 7–8; 1923, 9), Beč i Prag (1908, 5), Turnir u spomen na Čigorina (Sankt Peterburg 1909, 6), Hamburg (1910, 5–6), Pješčani (1922, 4–6), Breslav (1922, 3), Teplice-Šenau (1922, 7).
Doprinos teoriji
Poznata je Tajhmanova varijanta u francuskoj odbrani:
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e5 Sfd7 6.h4 f6.
Autor je više knjiga, uključujući i zbirku partija turnira u Ostendeu (1907). Volio je i da rješava šahovske probleme i da ih sastavlja, i to izuzetno brzo. Šahovskom svijetu u nasljeđe je ostavio svoje kompozicije i niz nastavnih partija koje predstavljaju hrestomatijske primjere šahovske strategije.
„Šah je 99% taktika“
Tajhman se često pominje kao autor izreke „Šah je 99% taktika“. Međutim, ta rečenica se ne pojavljuje ni u jednoj njegovoj publikaciji. Po svemu sudeći, izgovorio ju je u privatnom razgovoru sa švajcarskim majstorom Ervinom Fölmijem, koji je kasnije objavio seriju knjiga o taktici, a u jednoj od njih naveo: „…prije mnogo godina veliki majstor i učitelj Tajhman rekao mi je: ‘Šah se 99% sastoji od taktike’.“
Ljubav prema rvanju
Ričard Tajhman bio je veliki zaljubljenik u rvanje. To interesovanje mu je više puta smetalo da zauzme visoka mjesta na turnirima. Ako su se tokom šahovskog turnira u istom gradu održavala i rvačka takmičenja, Tajhman je nastojao da što prije završi svoju partiju kako bi stigao na borbe.
Iz serije „Istinite priče“
Jednom je Tajhman igrao protiv poljskog majstora Pšepjurke. Velemajstor je sjedio kao na iglama – u cirkusu su uskoro trebalo da počnu rvački mečevi.
Tajhman je relativno lako stekao prednost, pa se Pšepjurka veoma iznenadio kada mu je iskusni protivnik, pogledavši na sat, ponudio remi.
– To je nemoguće – rekao je Pšepjurka – vi imate očiglednu prednost.
– U pravu ste – složio se Tajhman. – Zato bismo mogli imati neprijatnosti od strane sudija. Ali nema veze, sad ćemo naći nešto „vječno“.
Zajedničkim snagama brzo su stvorili uvjerljivu remi-poziciju. Glavni sudija turnira nije imao šta da prigovori i konstatovao je remi. Obrađeni velemajstor poveo je sa sobom Pšepjurku i ubrzo su obojica gledali rvanje u areni.
Tajhman je proživljavao svaki meč, divio se svakom uspješnom zahvatu. Odjednom je zgrabio Pšepjurku za rame i šapatom, čujnim na drugom kraju sale, objašnjavao majstoru koji se slabo razumio u rvanje:
– Gledajte – most! A sad ga pritiskaju! Hoće li izdržati ili neće?
Na to je komšija, kome je Tajhman smetao da gleda, rekao:
– Smirite se, gospodine! Dogovorili su se – izdržaće!
Članci / knjige
- Tajhman, Ričard // Rječnik šahiste / priređivači: M. S. Kogan i dr.; pod opštom redakcijom prof. A. A. Smirnova. — Lenjingrad: Šahmatni listok, 1929. — str. 421. — 518 str.
- Tajhman (Teichmann), Ričard // Šahovski rječnik / gl. urednik L. J. Abramov; prir. G. M. Gejler. — Moskva: Fizkultura i sport, 1964. — str. 355. — 120 000 primjeraka.
- Šah: enciklopedijski rječnik / gl. urednik A. E. Karpov. — Moskva: Sovjetska enciklopedija, 1990. — 621 str. — ISBN 5-85270-005-3.
- Godine 1982. u časopisu „Šahovsko obzorje“ objavljen je kratak članak posvećen Ričardu Tajhmanu: Vrhovski L. „Ričard V“ // 64 – Šahovsko obzorje. — 1982. — br. 6. — str. 18.
- Richard Teichmann (Ričard Tajhman) und das zweite internationale Schachturnier in Karlsbad 1911
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)