SVOJI MEĐU SVOJIMA (2.nastavak)

Piše: Vladimir Nejštadt

25. decembar 2025.

Iz izvještaja časopisa British Chess Magazine, broj 9 za 1954. godinu:

„Od osnivanja ovog izvanrednog takmičenja 1949. godine nijednoj ekipi nije pošlo za rukom da pobijedi dva puta, ali je ‘Ilford’ (odnosno Ilfordski klub, jedan od najstarijih u Engleskoj, osnovan 1900. godine – V. N.), koji je i ove godine ušao u finale nakon prošlogodišnje pobjede, gajio velike nade da će stvoriti presedan. Međutim, klub iz Čeltnema, drugi finalist, imao je sasvim suprotno viđenje konačnog odredišta trofeja i tu svoju uvjerenost potkrijepio je lijepim šahovskim partijama, pobijedivši rezultatom 4,5 : 1,5.

Meč je odigran 8. avgusta u prijatnoj atmosferi hotela ‘Džordž’ u Redingu (gradu udaljenom 36 milja od Londona; Ilford je prigradsko naselje prijestonice, a Reding je 68 milja udaljen od Čeltnema – V. N.). I poslije prvog sata igre niko ne bi mogao predvidjeti pobjedu Čeltnema s tako udobnom razlikom.

Iz izvještaja časopisa British Chess Magazine, broj 9 za 1954. godinu:

„Od osnivanja ovog izvanrednog takmičenja 1949. godine nijednoj ekipi nije pošlo za rukom da pobijedi dva puta, ali je ‘Ilford’ (odnosno Ilfordski klub, jedan od najstarijih u Engleskoj, osnovan 1900. godine – V. N.), koji je i ove godine ušao u finale nakon prošlogodišnje pobjede, gajio velike nade da će stvoriti presedan. Međutim, klub iz Čeltnema, drugi finalist, imao je sasvim suprotno viđenje konačnog odredišta trofeja i tu svoju uvjerenost potkrijepio je lijepim šahovskim partijama, pobijedivši rezultatom 4,5 : 1,5.

Meč je odigran 8. avgusta u prijatnoj atmosferi hotela ‘Džordž’ u Redingu (gradu udaljenom 36 milja od Londona; Ilford je prigradsko naselje prijestonice, a Reding je 68 milja udaljen od Čeltnema – V. N.). I poslije prvog sata igre niko ne bi mogao predvidjeti pobjedu Čeltnema s tako udobnom razlikom.

Piter Klark i njegova izabranica Margaret (za prijatelje – Pegi, kćerka majstora i izdavača časopisa „Chess“ Baruha Vuda) na vjenčanju u crkvi Svete Trojice u Saton-Koldfildu. Kum mladoženje bio je budući dvostruki velemajstor (i to i u dopisnom šahu) Džonatan Penrouz. Piter je pet puta osvajao „srebro“ na prvenstvima Britanije, dok je Džonatan ta takmičenja osvajao čak deset puta. A Pegi je 1966. godine osvojila prvenstvo Velike Britanije u ženskoj konkurenciji i podarila Piteru tri kćerke
(foto: https://web.archive.org/web/20180213135051/http://www.keverelchess.com/peter-hugh-clarke-1933-2014/)

U već pomenutoj knjizi iz 1. dijela The Best Games of C. H. O’L. Alexander (Oksford, 1976) opisane partije Hjua s Klarkom nema, ali se nalaze njihova dva druga duela – iz prvenstva Britanije 1960. godine i iz dopisnog prvenstva engleskih grofovija u čast Čarlsa Sinklera. U oba slučaja najtajniji šahista na svijetu efektno je razbio protivnika, a u dopisnoj partiji mu je čak „ubacio“ i mat!

Aleksander – Klark

Prenosimo sasvim umjesne oduševljene ocjene Vilijama Hartstona o dva napadačka poteza bijelog…

22.Ne7!! Re8 (mašiona kao nešto uporniju odbranu predlaže 22…Ne5, ali ni to nije ništa slađe od rotkve: 23.Qd5 Bg7 24.Nxc8 Qxc8 25.gxf5 gxf5 26.Bf4 Nef7 27.b4 Bh6 28.Bxh6 Qg8+ 29.Kf1 +4,5)
23.Bf6+ Bg7
24.Bxg7+ Kxg7
25.Qc3+ Kf7
26.g5!! Rd8
27.Nxc6 Qxc6
28.Bb3+ Ke8
29.Qe5+ Kf8
30.Qf6+ Ke8
31.Re1+ Ne4
32.Qf7#!

A vraćajući se meču s Ilfordcima… Od potpunog potopa protivnika Čeltnema spasio je doktor B. Steržen, koji je bijelim figurama igrao protiv doktora Džeka Guda. Do 30. poteza stanje je bilo potpuno izjednačeno, i tada je jedan od junaka operacije „Ultra“ morao da odluči kuda će krenuti topom po centralnoj vertikali s polja d1 – na d2 ili d4. Kratki korak čuvao je status kvo, dok je duži bio najgrublja moguća greška. Gud je pogriješio, i desetak poteza kasnije zaustavio je sat.

Naravno, u ekipu šahista-kriptologa redovno bi bio uključen Norman Makleod (ipak broj 3 olimpijske reprezentacije Škotske), da nije bilo njegove dugotrajne specijalizacije preko okeana – u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (o čemu je već bilo riječi u prvom dijelu naše priče). Ali ni „šef“ Aleksander nije gubio vrijeme, nastavljajući da regrutuje jake šahiste u svoj kriptološki odjel. I upravo su njegovi novajlije (Ansell i Nil) „odsjekli rep“ ekipe Pitera Klarka.

Iz članka u sjećanje na Džefa Ansela (u „British Chess Magazine“, jul 1985.) njegovog dobrog prijatelja Ričarda Grenvila:

„Džef je rođen 1920. godine i odrastao u Londonu. Sa osam godina se zainteresovao za društvene igre, posebno šah. Kasnije je postao šampion Londona među mladima. Tokom Drugog svjetskog rata služio je u Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu kao mehaničar radara i tamo je naučio da igra bridž.

1954.godine, nakon prelaska u Ministarstvo spoljnih poslova, preselio se u Glosteršir, gdje je živio do smrti. Nastavljajući šahovsku karijeru, Džef je sve češće igrao bridž i postigao zavidan nivo u okrugu.

Krajem 60-ih otkrio je igo, iako je u početku igrao neredovno. Međutim, otprilike od 1975. godine ta igra mu je postala omiljena.“

U nekrologu se ne navodi (a u to vrijeme u britanskoj štampi ionako nije bilo dozvoljeno spominjati postojanje sjedišta radio-elektronske obavještajne službe u Čeltnemu), ali je potpuno jasno da se Džef upravo 1954. godine zaposlio u Centru vladine veze (zvanično, kao što znamo, filijala Foreign Office-a), gdje je očigledno radio do penzije.

(Nastaviće se)

https://chesspro.ru/details/neistadt_green_monster_2