I.Linder, Moskva 1960
Misli o šahovskoj igri često su dolazile Tolstoju dok je pisao dnevnike, stvarao književna i publicistička djela. Ovom periodu pripada, između ostalog, jedno opširno razmišljanje pisca o uticaju pušenja na igru šahiste.
Već smo rekli da je Tolstoj, usljed promjene životnog stila, prestao da puši i pije. Pored toga, postao je aktivni protivnik tih štetnih ljudskih navika, a 10. juna 1890. godine završio je rad na članku „Zašto se ljudi omamljuju“. U njemu se pisac oštro oborio protiv „fizičkog stanja omamljenosti u koje vinom i duvanom dovodi sebe ogromna većina ljudi našeg svijeta“. Po Tolstojevom mišljenju, „oslobođenje od tog strašnog zla biće epoha u životu čovječanstva“ i „čini se da ta epoha dolazi“.
Mnogo je toga pisac prelomio u sebi prije nego što je završio ovaj članak. Uz njega su nastale desetine nacrta i skica. Jedna od njih — uz glavu III — imala je cilj da pokaže ogroman štetan uticaj duvana na umni rad čovjeka. U njoj je stajalo:
„Ni na čemu se to tako ne vidi kao na šahovskoj igri. Partija ide uobičajeno, ali eto dođe važan, odlučujući potez, igrač misli, promišlja i ne usuđuje se; najzad, ako puši, on zapali cigaretu, povuče dim, omami se i pravi potez. U suštini, dešava se sljedeće: svaki igrač, prema osobinama svoje glave i usljed veće ili manje prakse u igri, može da razmotri varijante poteza do izvjesnih granica. Kada naiđe težak potez, igrač se napreže da vidi dalje od tih granica i, mutno predstavljajući sebi daljnje varijante, osjeća teret naprezanja. Da bi postupio razumno, trebalo bi da uloži još veće naprezanje, ali umjesto toga on, pod izgovorom da mu pušenje razbistrava misli, zapali cigaretu, omamljuje se, skriva od sebe dalje mogućnosti razmišljanja i, ne videći ih više, ograničava se manjim varijantama, nižim razlozima — i pravi potez. Isto se dešava pri svakom umnom radu“ (t. 27, str. 546).
Osnovna misao Tolstoja o štetnosti pušenja za zdravlje šahiste, naročito tokom same igre, potpuno je tačna i u potpunosti je potvrđena i u najnovijim medicinskim istraživanjima. U sovjetskim šahovskim klubovima i takmičenjima danas je pušenje strogo zabranjeno.
MOSKOVSKE VEČERI
Tolstoja nije privlačio gradski život. Moglo bi se čak reći i suprotno: gužva velikog grada njega je nervirala. Ipak, shvatao je neophodnost preseljenja u Moskvu — djeci je došlo vrijeme da uče u posebnim obrazovnim ustanovama, trebalo ih je pripremati za samostalan život. I u jesen 1881. godine porodica Tolstoja krenula je iz Jasne Poljane u Moskvu. Tokom skoro dvadeset godina porodica pisca provodila je zimu u svojoj kući u Dolgo-Hamovničeškom sokaku, uz koju je bio divan vrt (danas muzej-zadужbina u ulici Lava Tolstoja br. 21).
Kao i prije tri četvrt vijeka, stoji i sada ta dvospratna kuća, ne pretrpjevši gotovo nikakve izmjene. Isti onaj mali kabinet Lava Nikolajeviča u kojem je stvarao svoja genijalna djela. Ista ona gostinjska soba na drugom spratu, gdje je kraj klavira stajao šahovski stočić s teškim šahovskim figurama. Ista ona trpezarija, gdje na stolu stoji posuđe namijenjeno i mesnim i vegeterijanskim jelima.
Ta kuća je uvijek bila puna gostiju. Večeri su obično proticale bučno, živo, uz veliko okupljanje svijeta. Tolstoj je, doduše, volio goste, ali je od takvih večeri zamarao. Ipak, imao je dvije utjehe — muziku i šah.
Tolstoj je veoma volio muziku, imao je sposobnost da se izuzetno skoncentriše kada je sluša. Rijetko bi prošla veče a da neko od prijatelja, poznanika ili gostiju ne bi na klaviru odsvirao neko muzičko djelo.
Rijetko je pak prolazila veče i bez šaha. Tu su se često nadmetali s Lavom Nikolajevičem S. Urusov i A. A. Bers, matematičar N. V. Bugaev i zoolog S. A. Usov, Englez E. Mood, porodični znanac P. A. Bulanže i mnogi drugi. O tim susretima postoje zapisi u dnevnicima Tolstoja i njegove žene.
Šahovski dvoboji priređivali su se i u odsustvu L. N. Tolstoja, o čemu je Sofija Andrejevna smatrala svojom dužnošću da mu piše kao o nečemu zanimljivom. Tako je 10. decembra 1884. Sofija Andrejevna javljala mužu:
„Sinoć, dok sam ti pisala adresu, stigli su Beklemiševi (Košeljeva). Ona je igrala s Urusovim šah…“
(Nastaviće se)