Lav Tolstoj i šah (2.nastavak)

STVAR KOJA TRAŽI RAZMIŠLJANJE

Djeca, kada počinju da igraju šah, naravno, ne razmišljaju o tome da li je ova igra korisna. Njihovo opažanje je još uvijek previše neposredno: igra im se sviđa, iako ona donosi ne samo velike radosti, nego, nažalost, i nemale tuge.

Druga je situacija u mladalačkim godinama: proučavanju igre u ovom dobu često prethode dugotrajna razmišljanja o načinima usavršavanja vlastitih sposobnosti. Od drugova ili iz knjiga mladi ljudi saznaju o povoljnom utcaju šaha na čovjeka, nakon čega sa upornošću nastoje da ovladaju tajnama drevne igre. Slični primjeri poznati su iz života brojnih istaknutih ličnosti. Tako je, na primjer, bilo sa N. G. Černiševskim. Tokom studija, uz pomoć svojih kolega sa kursa, naučio je da igra, proučio Petrovljev priručnik i za čitav život se zaljubio u šah.

Nešto slično se, izgleda, dogodilo i Lavu Nikolajeviču Tolstoju. Do nas nisu stigle informacije o njegovoj igri u djetinjstvu i mladalačkim godinama. Prvi pomen šaha nalazimo u autobiografskim zapisima L. N. Tolstoja koji se odnose na januar — mart 1847. godine. Tolstoju je tada bilo 18 godina.

To je bilo vrijeme intenzivnog mentalnog rada Tolstoja. Zamarale su ga svjetovne zabave i užici. Osjećao je nezadovoljstvo zbog aktivnosti odvojenih od života na Kazačkom univerzitetu, mnogo je čitao, posebno se zanimao za djela francuskog prosvjetitelja Ruso-a. Tolstoj razmišlja o svom životu, traži puteve moralnog usavršavanja. Sastavlja za sebe posebna pravila ponašanja u životu — „Dnevnik svakodnevnih aktivnosti“, i počinje da piše „Dnevnik“, koji sa malim prekidima vodi do posljednjih dana svog života (gotovo 64 godine!).

Upravo u ovom periodu Tolstoju se probudilo interesovanje za šah. Po svemu sudeći, zaljubljenost u šah podstakao je primjer njegovog starijeg brata Nikolaja, koji je dobro igrao, a koga je L. N. Tolstoj veoma volio i poštovao.

Nije isključeno da su određenu ulogu tu odigrala i Rusoova djela. „Bio sam više nego oduševljen njime — obožavao sam ga“, kasnije je govorio Tolstoj o Rusou. „Sa 15 godina nosio sam oko vrata medaljon sa njegovim portretom umjesto krsta. Mnogi njegovi odlomci su mi tako bliski da mi se čini da sam ih sam napisao“ (t. 46, str. 317–318).

Ruso je bio jako zainteresovan za šah. Po njegovom vlastitom priznanju, bilo je perioda kada je dane i noći provodio proučavajući knjige Filidora i drugih šahista. Zato nije čudno što se u Rusoovim djelima mnogo pozitivnog govorilo o šahu. Evo, na primjer, šta je napisao u svojoj „Ispovijesti“:

„Imao sam još jedno, ne manje pouzdano sredstvo — to je bio šah, kojem sam u one dane kada nisam išao u pozorište redovno posvećivao čitavo popodne kod Možija. Tamo sam se upoznao sa de-Legalom, nekim Jussonom, sa Filidorom i sa svim vodećim šahistima tog vremena, ali nisam  od toga postao vještiji. Ipak, nisam sumnjao da ću na kraju postati jači od svih njih i smatrao sam da će to biti dovoljan izvor mog postojanja.“

Tolstoj je, naravno, drugačije motivisao svoju želju da se posveti šahu. U svojim „Pravilima za razvoj volje“ budući pisac naglašava da namjerava „usmjeravati svoju pažnju samo na one stvaari koji zahtijevaju razmišljanje“. A u „Pravilima za razvoj mentalnih sposobnosti“ (mart — maj 1847. godine) pisao je da je za jednu od glavnih mentalnih sposobnosti — predodžbu — „vrlo korisno… sve igre koje zahtijevaju promišljanje“. U istoj godini, u svom „Dnevniku“ zapisao je: „Primoraj stalno svoj um da djeluje sa svom mogućom snagom.“

Ove izjave otkrivaju, po svemu sudeći, pretpostavke koje su navele Tolstoja da ozbiljno pristupi šahu. Postaje jasno zašto se u „Dnevniku svakodnevnih aktivnosti“ (januar — jul 1847.) — u kojem je pokušano strogo satima regulisati svaki dan života — posvećuje velika pažnja šahu.

Ovaj dnevnik je bio sveska, na čijim stranicama je u koloni „Budućnost“ bilježen sat i predmet aktivnosti, a u koloni „Prošlo“ zabilježeno izvršenje. Od 6–7 sati ujutro do 8–10 sati naveče planirane su aktivnosti 3–4 predmeta. U martu–aprilu to su obično bili strani jezici, učenje napamet, sastavi i šah. Tako, za 22. mart (prvi datum pomena šaha kod L. N. Tolstoja) zapisano je: „4 do 6 šah, razumije se“. A narednog dana planirano je bilo: od 10 do 12 sastavi, od 12 do 16 šah, od 16 do 20 engleski jezik. Međutim, sumirajući dan, autor je u koloni „Prošlo“ nezadovoljno primijetio: „Engleski i šah, i to loše“.

O šahu piše svaki dan od 26. marta do 6. aprila, od 9. do 11. i 13. aprila. I uvijek je uz ovaj predmet stajala oznaka „izvršeno“. Obično je za šah bilo odvojeno 3 sata; počevši od 30. marta, to su uglavnom bili jutarnji sati — od 9 do 12.

U „Dnevniku“ nije razjašnjen karakter Tolstojevih šahovskih aktivnosti. Istina, ocjena „razumije se“, koju je Tolstoj dao svojim šahovskim lekcijama 22. marta, dopušta pretpostavku da je tada tek počinjao da proučava šah. Po svoj vjerovatnoći, pored praktične igre, Tolstoj je u tom periodu neko vrijeme posvećivao i teoriji. Kasnije je pisac govorio o tom periodu:

„Kada me neki problem zainteresuje, ne okrećem se ni desno ni lijevo i trudim se upoznati sve što može baciti svjetlo upravo na to jedno pitanje. Tako je bilo sa mnom u Kazanju.“

Ko je bio Tolstojev šahovski partner u Kazanju? O tome postoji samo jedno spominjanje u „Dnevniku“ od 7. aprila 1847. godine. To je, inače, bio njegov prvi zapis u dnevniku. U njemu piše:

„Nikada nisam imao dnevnik, jer nisam vidio nikakvu korist od njega. Sada, kada se bavim razvojem svojih sposobnosti, preko dnevnika ću moći suditi o toku tog razvoja.“

Zatim čitamo:

„…Za tačno nedjelju dana idem u selo. Šta raditi ove nedjelje? Baviti se engleskim i latinskim, rimskim pravom i pravilima… završiti pravila unutrašnjeg obrazovanja i nadoknaditi poraz od Lile u šahu.”

Po mišljenju nekih istraživača, u ovom slučaju radilo se o Jelizaveti Modestovnoj Molostovoj, sestri Zinaide Modestovne — „prve ljubavi“ L. N. Tolstoja.

23.aprila Tolstoj je napustio Pravni fakultet Kazanskog univerziteta i otišao u Jasnu Poljanu, svoje porodično imanje. Početkom 1849. godine Tolstoj putuje u Moskvu, a zatim u Sankt Peterburg.

U „šahovskoj biografiji“ Tolstoja, godine 1848—1850 izgledaju kao bijela mrlja. Sasvim je moguće da je i tada imao susrete za šahovskom tablom sa prijateljima i poznanicima u Moskvi i Sankt Peterburgu. Ali o tome istorija ćuti.

(Nastaviće se)