Piše: Vladimir Nejštadt
…19. juna 1961. godine, Njujorčaninu Kizingu je zazvonio telefon – zvao ga je Eve: idemo u Schiphol da dočekamo sovjetske kolege!
I pohrlili su u čuveni amsterdamski aerodrom, gde je trebalo da sleti putnički avion iz Moskve sa avangardnim odredom šahovske Supersile, a to su bili upravo razjasnili odnose u revanš meču Botvinik i Talj, Keres, Petrojan, Smislov, Korčnoj, Geller, Tajmanov, Polugajevski, Furman, rezerve Toluš i Bagirov. Po redosledu tabli trebalo je da se bore u ekipnom prvenstvu Evrope u njemačkom Oberhauzenu, za koji su letjeli tranzitnim letom.
Mjesec dana ranije, 20. maja, Maks Peti je napunio 60 godina! I pod svodovima Schiphola održana je veličanstvena proslava odložene godišnjice, naši velemajstori su donijeli mnogo flaša šampanjca, a Eveu su poklonili rusku lutku-matrjušku, ganuvši slavljenika tim darom.
Dopisnik amsterdamskog lista „De Telegraaf“ kasnije će napisati: „Vidio sam na aerodromu svjetskog prvaka i sve žive bivše šampione planete u sjajnom raspoloženju, smjestili su se oko stola u čekaonici, i bila je to veoma vesela gozba.“
Naravno, istorijski susret završen je blicom, pri čemu je Talj pobijedio Fajna.
19.juna 1961. godine, u čekaonici aerodroma Schiphol: Vasilij Smislov, Maks Eve, Reuben Fajn, Mihail Botvinik i Mihail Talj.
Kod stepeništa za avion, koji je letio ka Dizeldorfu, odakle je mali grad Oberhauzen bio na dohvat ruke (sve tri fotografije iz Holandskog nacionalnog arhiva).
Nakon smrti bivšeg tasta (1964. godine), Fajn, ne zaboravivši holandski jezik, posjećivao je Amsterdam kao gost svog starog prijatelja Evea. Na zvaničnim turnirima odigrali su sedam partija (+2=3-2). A koliko je bilo prijateljskih i trening partija – Bog zna. Na primer, prije AVRO-38, Reuben je odmarao kod Amsterdama, a Maks ga je često posjećivao. Beskrajno su vježbali različite šeme otvaranja – kao i tokom priprema za drugi meč sa Aljehinom.
Inače, pred taj meč, Reuben je bez imalo sumnje tvrdio u intervjuima da će njegov štićenik sačuvati tron. Ali, gle čuda – da se pretpostavka Fajna ostvarila, vjerovatno se ne bi ni održao „turnir života“ glavnog junaka naše priče!
«SKANDAL U PLEMENITOJ PORODICI», ANONIMNI ČUVARI „ARIJEVSKE ČISTOĆE“ ŠAHOVSKE UMJETNOSTI i o tome, KAKO JE TRIO NAJJAČIH ŠAHISTA MENHETANSKOG KLUBA POBIJEDIO KAPABLANKU U KONSULTATIVNOJ PARTIJI
Danas je već pomalo zaboravljeno koliko je strasti bilo u žustrim debatama – da li će biti ili neće biti veličanstvena bitka AVRO-38. A kako je sve počelo…
Na turnir nacija u augustu 1937. godine u Stokholmu, rukovodstvo holandske šahovske federacije došlo je s idejom – organizovati naredne godine „pod pokroviteljstvom FIDE“ dvokružni turnir u sljedećem sastavu:
Šahista koji izgubi u revanš meču Aljehin – Eve,
M. Botvinnik,
H.-R. Kapablanka,
R. Fajn,
S. Flor,
P. Keres,
S. Reševski;
8.učesnik – po dogovoru G. Levenfiš (naivni Holanđani još nisu znali da dvostruki šampion SSSR nije mogao da putuje).
Kako su inicijatori zamislili, pobjednik ovog turnira, finansiranog od strane velike radio-kompanije „AVRO“, dobio bi pravo da izazove na meč „nosioca titule svjetskog prvaka“.
A onda je uslijedio burni kongres FIDE, o kojem je izvještaj novinara lista „64“ (vjerovatno A. Zejca), koji se krije pod tajanstvenim pseudonimom FRED, sarkastično nazvan „Skandal u plemenitoj porodici“:
„…počelo je tako što je Salomon Flor proglašen prvim kandidatom FIDE za svjetsko prvenstvo. Ponuda Holanđana (da organizuju AVRO – op. V.N.) djelovala je logičnije, ali pojavili su se konkurenti u liku austrijskog šahovskog saveza. Kao što je poznato, u Zemmeringu se planirao veliki turnir, a organizatori su se također nadali da će pobjednik upravo tog turnira biti priznat kao prvi kandidat. Ali ispostavilo se da je uprava lječilišta u Zemmeringu pretjerala sa troškovima. Umjesto planiranih 20 učesnika igraće samo osam, otvaranje je pomjereno s 20. avgusta na 8. septembar, a po najnovijim informacijama zemmerinški turnir će se održati u Badenu (blizu Beča).
Kako bilo da bilo, sastav ovog turnira obećava da će biti veoma jak (Kapablanka, Reševski, Fajn, Flor, Ragozin, Keres, Petrov i Eliskases), i FIDE, čini se, nije znala kome dati prednost – radio-kompaniji ili upravi lječilišta. Da ne bi uvrijedili ni Austrijance ni Holanđane, donijeta je „solomonska“ odluka. Ali zašto Flor, a ne Kapablanka?
Englezi, na primjer, svim snagama podržavaju kandidaturu Kubanca, koji po njihovom mišljenju treba da igra protiv pobjednika predstojećeg meča za svjetsko prvenstvo. Eve je bio prilično zbunjen ovim imenovanjem. Rekao je da ako sačuva titulu, smatra da je dužan da igra s Kapablankom… makar i neformalni meč za svjetskog šampiona. Kapablanka, u slučaju pobjede nad Eveom, igraće protiv Flora, a samo pobjednik tog meča postaće novi svjetski prvak. Međutim, ta pretpostavka je dvostruko paradoksalna: Kapablanka, koji pobijedi svjetskog prvaka, ne dobija tu titulu, ali može povratiti prvenstvo svijeta pobjedom nad Florom, koji nikada nije bio svjetski prvak.
Dr. Tartakover nije propustio priliku da postavi provokativno pitanje: ako je Eve odlučan da igra s Kapablankom, a FIDE podržava Flora, zar onda holandski turnir gubi svaki smisao?“
Odgovoriti na to pitanje Eve nije uspio, jer je Rüeb žurno izjavio da taj turnir može biti održan tek 1941. godine (nakon mečeva Flor – Eve ili Flor – Aljehin ili Flor – Kapablanka)…
Tada je holandska delegacija, duboko uvrijeđena, izjavila preko svog predsjednika Trotsenburga da je prisiljena napustiti FIDE kongres. I zaista je otišla.
Nakon toga nastala je zbrka, a rasprave su ubrzo zatvorene, dok pitanje o „kandidatu“ i dalje ostaje otvoreno.
Eto kako! Mršavi haški advokat Rüeb je stao protiv svojih sunarodnika… Ili je bio uvjeren u pobjedu svog dragog prijatelja Maksa nad Aljehinom, a tada bi cijela ta AVRO priča za učitelja iz ženske gimnazije Evea bila potpuno nevažna.
(Nastaviće se)