Bogatyrčuk
Prije mnogo godina, jedan kijevski zaljubljenik u šah pričao mi je priču o Bogatyrčuku – čovjeku koji je imao +3 =2 -0 protiv samog Botvinika. Bogatyrčuk je vjerovao da Botvinik zapravo nema talenta, i da bi to dokazao, rado je prepričavao sljedeći događaj.
Bilo je to 1935. na Moskovskom međunarodnom turniru. Za prvo mjesto borili su se Botvinik, Kapablanka i Flohr. Bogatyrčuk igra protiv Flora i, u jednom trenutku, prekida partiju. Tada mu prilazi Kapablanka i predlaže da zajedno pogledaju poziciju.
Ušetali su u Bogatyrčukovu sobu, on postavi figure, a Kapablanka pogleda poziciju desetak sekundi i mirno kaže:
– Na pobjedu je opasno igrati, ali remi možete ostvariti ovako…
I počeo je pomalo kao nastavnik, pomjerajući figure: kralj tu, pješaci ovako i ovako… I na tome je analiza završila. Kapablanka ode, a Bogatyrčuk legne da odmori.
Kad ga probude kucanjem na vrata – ko drugi nego Botvinik, Ragozin i još neki lenjingradski majstori:
– Fedore Parfenoviču, pobjeđuješ li Flora?
– Kako pobjeđujem, Kapablanka je rekao da treba remizirati!
– Ma šta vi stalno Kapablanka, Kapablanka! Ovde je sve forsirano!
Pokazuju mu varijante, pokazuju opet, i Bogatyrčuk se zbuni. Odigrao je prema savjetu u nastavku poartije, ali je pogriješio – varijante su imale rupu. Sjedi, muči se, a onda se opet pojavljuje Kapablanka, pogleda tablu i suhoparno kaže:
– Rekao sam ti da ne možeš igrati na pobjedu!
I ode. Flohr je na kraju pobijedio posle 67 poteza.
Kako shvatate, za tačnost priče ne odgovaram – ali sam je čuo svojim ušima.
Boris Nikolajevič
Boris Nikolajevič D. bio je poznata ličnost u klubu „Burevestnik“. Danju je vodio dječji šahovski kružok, a noću sudio turnire. Bio je vojni penzioner, srčani bolesnik, nikad nije pio ni pušio… ali je uvijek mirisao na duvan. Jednom mi je, na moju molbu, dao da probam prstohvat – za neupućene, iskustvo je gotovo ekstatično.
Boris Nikolajevič bio je savjestan, ali nevjerovatno nespretan. Njegovo najpoznatije „dostignuće“ dogodilo se na turniru majstorskih kandidata: dao je jednom igraču nula, a drugom pola poena.
Evo kako je bilo. Mk T. pokušava izvući remi protiv mk H. Partija je prekinuta, satovi stoje, a H. još nije stigao. T. u drugoj sobi pomiče figure, analizira, pokušava spasiti beznadežnu poziciju. Sudija je uključio sat, ali tek nakon nekog vremena dolazi H. – pijan. Pogleda što radi T. i kaže:
– Gledaš? Ništa ti neće pomoći!
Ode, sjednu za tablu i brzo odigraju remi. T. se požali sudiju Borisu Nikolajeviču da je mk H analizirao na drugoj table tokom igre. Boris, nakon dubokog filozofskog razmišljanja, odlučuje:
– Pošto je T. grubo prekršio pravila, šta mu upisujem? Poraz, tj. nula!
– Ali pošto je H., prvo, došao pijan, a drugo, nije pobijedio… remi, tj. pola poena!
******************
Stari Semjon
(Prenesene priče Starog Semjona iz knjige „Iz dubla“).