Piše: Vladimir Nejštadt
Po riječima Petra Arsenjeviča:
„Sovjetski šahisti su jasno shvatali težinu zadatka koji je pred njima. Ali, objektivno procjenjujući moguće ishode meča, smatrali smo da bi pobjeda ipak trebalo da pripadne ekipi SSSR-a. Ipak, čak ni optimističke prognoze nisu išle dalje od rezultata 12:8 u našu korist. Neki su se čak oprezno zadovoljavali sa 11:9, pa i 10,5:9,5.
Zaista, dok je na poslednjih pet tabli prednost majstora SSSR-a bila manje-više očigledna, ishod borbe prvih petorice među sobom činio se ipak neizvjesnim. Tu se sa sigurnošću moglo govoriti jedino o uspjehu na prvoj tabli.
Ne umanjujući nesumnjivu nadarenost novog mladog šampiona SAD Denkera, izražavale su se sasvim razumljive pretpostavke da će mu biti veoma teško da izdrži igru tako velikog stila, takvog izuzetnog ranga, kakav su pokazivala sva poslednja izdanja Botvinika. Tu je naša ekipa mogla računati na najmanje poen i po, pa čak i dva poena.“
Drugačije su se ocjenjivali rezultati na sljedećim tablama, gdje su mladi sovjetski velemajstori Smislov i Boleslavski trebali izdržati nalet: prvi – Reshevskog, drugi – Fajna. Treba li govoriti o tome da su ti šahisti svjetskog glasa, koji su više puta pobjeđivali čak i svjetske prvake, bili izuzetno opasni protivnici za manje iskusne sovjetske velemajstore. Rezultat 2:2 na tim tablama mnogi su smatrali srećom, a čak je i rezultat 1,5:2,5 bio za neke majstore sasvim prihvatljiv…
Za mjesec dana hitne pripreme za radio-meč Fajn je sakupio solidan dosje o svom protivniku. Na 9 velikih turnira igrao je Boleslavski tokom ratnih godina, pri čemu su mu uspjesi rasli: na 13. prvenstvu SSSR-a bio je treći, na 14., održanom ljetnih dana 1945. – drugi, ispred njega je bio samo Botvinnik. Dok je on, Fajn, od 1942. do 1945. igrao samo na dva turnira (blitz prvenstva se ne računaju), i to oba puta bezuspješno. Zato je malo vjerovatno da je Reuben dijelio mišljenje “nekih majstora”, prije i pragmatično sebe pripremao na dva borbena remija…
Međutim, kad je u prvoj partiji njegov protivnik, novoproglašeni velemajstor SSSR-a (koji je tu titulu dobio u julu 1945.) pogriješio pri izlazu iz otvaranja (u svojoj omiljenoj staroindijskoj obrani), „svi okolo su tvrdili da Fajn, favorit Amerikanaca, neće ispustiti Boleslavskog“. Upravo u tom trenutku šef štaba Jakov Rohlin, o čemu će pisati u „Šah u SSSR-u“, „izašao je na 15-20 minuta u foaje da razgovara s novinarskim dopisnicima, pa se vratio u salu… Prvi pogled bacio je na tablu broj 3. Gotovo ništa se spolja nije promijenilo u poziciji gdje se nastavila ista borba „na vrhu mača“.
Ali najviše me zapanjio sam Boleslavski. Dok su mnogi učesnici meča osjećali umor, on je mirno sjedio za svojim stolom i čekajući potez iz Njujorka… čitao je zanimljiv roman!
U prvi mah bilo je teško povjerovati da takav mir proizlazi iz nepokolebljive samouvjerenosti sovjetskog velemajstora u svoju snagu. Moglo se pretpostaviti suprotno: da je crni priznao beznadežnost svoje pozicije. U stvarnosti to nije bilo tako!..“
Fajn – Boleslavski
Staroindijska odbrana
Bilješke I. Boleslavskog
1.d4 Nf6 2. c4 d6 3. g3 g6 4. Bg2 Bg7 5. e4 0-0 6. Ne2 e5 7. 0-0 exd4 8. Nxd4 Nc6 9. Nc2 Be6 10. Ne3 Ne5 11. Na3 Nfg4 12. Nd5 c6 13. Nf4 Bc8 14. Bd2 f5 15. Qb3 fxe4 16. Bxe4.
Do sada je crni uspješno vodio tešku, napetu partiju, ali ovdje igra „prirodan“ šablonski potez, koji odmah ruši plodove njegove strategije otvaranja. Da je crni dublje razmotrili poziciju, našli bi pravi potez 16… Nd7!, koji stavlja bijele u tešku poziciju. Na primjer:
I. 17. Ne6 Qe7! 18. Nxf8 Nc5 19. Qd1 Qxe4 20. f3 Qd4+ 21. Kg2 Ne5;
II. 17. Ne6 Qe7! 18. Rae1 Qxe6 19. Bd5 cxd5 20. Rxe6 Nc5;
III. 17. c5+ d5 18. Ne6 Qe7 19. Nxf8 Nxc5 20. Bb4 Nxb3 21. Bxe7 Nxa1;
IV. 17. Bg2 Nc5 18. Qc2 Bf5 19. Qc1 g5 20. Nh5 Nd3, u sva četiri slučaja s prednošću za crnog;
V. 17. Bb4 Nc5 18. Bxc5 dxc5 19. Rad1 Qf6, i crni imaju odličnu partiju;
VI. 17. Nd3 Nge5 18. Qc2 Nxd3 19. Bxd3 Nc5, i pozicija crnog je bolja.
Sada prednost prelazi na bijelog.
16… Nf6 17. Bg2 Qc7 18. Rad1 Bg4 19. f3 Bf5 20. Bb4 Nf7 21. g4 Bd7 22. Nc2! Uzimanje pješaka d6 je loše za bijelog. Na primjer, 22. Bxd6 Nxd6 23. Rxd6 Ne8, i crni, otjeravši bijele figure, prebacuju konja u centar.
22… a5. Ovaj prodor vodi crnog u beznadežnu poziciju. Crni potcjenjuje prebacivanje bijelog lovca na snažnu dijagonalu h2-b8.
23. Be1 a4 24. Qb4 b5 25. cxb5 Qb6+ 26. Bf2 c5 27. Rfe1! Rfb8 28. Qd2 Bxb5.
29.g5. Bijeli kreće u direktan napad. Međutim, time daju svog jakog konja f4, što znatno olakšava crnom odbranu. U međuvremenu, nastavljajući pozicioni pritisak, bijeli bi crnog doveo u nerješive probleme. Na primjer, 29. Ne6 Bh8 30. g5 Nd7 31. Ne3 Bc6 32. Nd5 Bxd5 33. Qxd5 s dobijenom pozicijom. Vjerovatno bi bilo dovoljno i 29. h4 sa daljim g4-g5 i Nd5.
29… Nxg5 30. Nxg6 hxg6 31. Qxg5 Be8 32. f4 Ra7 33. Ne3 Bf7 34. f5. Prijeteći otvaranjem linije „g“, bijeli zauzima polje d5, ali crni je već najbolje rasporedio figure za odbranu.
34… Nh7 35. Qg4 g5 36. Nd5 Qd8 37. h4. Bijeli daje herojsku podršku napadu.
37… Rxb2 38. Be3. Ovim potezom bijeli konačno prisiljavaju na otvaranje linije „g“. Nije bilo dovoljno 38. hxg5 Qxg5 39. Qxg5 Nxg5 40. f6 Bf8 41. Ne7+ Kh7 42. Rxd6, jer poslije 42… Rxa2 43. Bxc5 Rc7 bijeli nema šanse za pobjedu.
38… gxh4 39. Bh6 Bxd5 40. Bxd5+ Kh8.
Ovdje je partija prekinuta. Po cijenu dva pješaka bijeli je uspio da zamijeni važnog bijelog lovca protivnika i konačno zauzme polje d5, ali je pozicija znatno pojednostavljena, a pokušaji neposrednog juriša lako bivaju odbijeni. Na primjer, 41. Qh5 Rb8 42. Bc6 Qg8 43. Kh1 Bxh6 44. Qxh6 Qg4, ili 42. Re6 Bxh6 43. Rxh6 Qe8 itd. Nastavak, koji je odabrao Fajn, najvjerovatnije je najbolji – postavlja pred crnog teške, ali još rješive zadatke.
41.Bc1 Rb4 42. Qh5 Be5 43. Kh1. Prijeteći odlučnim pritiskom po liniji „g“ i primoravajući crnog na neposrednu zamjenu topova.
43… Rd4 44. Rxd4 cxd4 45. Bf4!
Poslije ovog poteza kao da se ruši polje e5, a sa njim i partija crnog. Na 45… Re7 sada dobija 46. Bg5 Qa5 47. Rxe5. Na 45… Qf6 slijedi 46. Rc1 Qf8 47. Bxe5+ dxe5 48. f6!, i napredovanje tog pješaka bi trebalo riješiti partiju. Ipak, crni ima odbranu.
45… d3! Ispostavilo se da bijeli ne uspijeva iskoristiti polje e5. Nakon 46. Rxe5 dxe5 47. Bxe5+ Rg7 visi lovac na d5, i bijeli ništa ne postiže osim nepovoljnog razmjene. Ako 46. Bxe5+ dxe5 47. Rxe5, slijedi 47… Re7, a na 48. Qxh4 ide 48… d2; zbog toga bijeli ima samo nastavak u tekstu.
46.f6 d2 47. Bxd2 Qxf6. Bijeli je izgubio važan napadački resurs – pješaka „f“, a sami figurama ne mogu probiti crnu poziciju. 46.Rc1 Qf8 49. Qxh4 Rc7 50. Rg1 Rg7 51. Rxg7.
Ovim potezom, razočaran ali zadivljen upornošću svog protivnika, Fajn šalje iz Moskve radiogram:
„Treća tabla nudi remi i čestita protivniku na brilijantnoj odbrani.“
Odmah je Boleslavski telegrafisao: „Veoma sam zadovoljan što sam uspio da pariram napadu takvog istaknutog velikog majstora. Radujem se što ću igrati s njim drugu partiju.“
Ono što je uspjelo trećem igraču sovjetskog tima – nije bilo dato petom Amerikancu. Imajući sasvim odbranjivu poziciju protiv Kotova, Kežden je propustio jednostavan dvostruki udar i odmah predao partiju. Horovic je priznao poraz u meču protiv Flora, ne nastavljajući igru. Makogonov je sa dodatnim pješakom i dva aktivna lovca brzo primorao Kupčika na predaju. Na snažan precizan udar sovjetskog tima njihovi protivnici odgovorili su samo pojedinačnim tačnim hicem – Steiner je crnim pobijedio Bondarevskog veoma efektivnim taktičkim udarom.
Rezultat prvog dana – 8:2! – bio je pravi šok za Ameriku! Kako su to mogli dozvoliti četverostruki pobjednici predratnih Turnira nacija, na čelu sa kandidatima za svjetsku krunu?!
Na početku meča iz Moskve je za okean poslata prijateljska radiogram:
„Sovjetski učesnici šalju najsrdačnije pozdrave svojim dostojnim protivnicima. Sigurni smo da će ovo biti žestoka, interesantna borba koja će otvoriti novu stranicu u međunarodnim šahovskim takmičenjima. Neka pobijede najbolji!
Botvinik, Zubarev.“
(Nastaviće se)