Piše: Vladimir Nejštadt
USMJERAVANJE KA FROJDU
Praotac „specijalnih udarnih odreda“, viceadmiral Oniši Takidžiro, još 1938. godine objavio je knjigu „Borbena etika Carske ratne mornarice“, u kojoj je razmatrao pitanje – koliko je vojska Imperatora spremna da izvrši borbenu misiju čak i po cijenu sopstvenog života.
Ovo Onišijevo djelo, koje je našlo svoju primjenu u obuci pripadnika japanske mornarice tokom Drugog svjetskog rata, tada je objavljeno i u SAD – u ograničenom tiražu, za službenu upotrebu.
Može se pretpostaviti da ju je, po službenoj dužnosti, proučavao i analitičar Morzove grupe Fajn. A gotovo sigurno je, uz svoju poznatu pedantnost, prekopao tada čitavu gomilu literature o japanskom nacionalnom karakteru, šintoizmu, duhu bušido – nepisanom moralnom kodeksu samuraja…
I upravo tokom proučavanja širokog spektra pitanja vezanih za fenomen kamikaza (koji je Amerikancima ozbiljno zakomplikovao kraj rata na Pacifiku), kod pobjednika AVRO turnira 1938. probudila se strast prema oblasti koja je ubrzo postala njegov životni poziv. I to nije pretpostavka.
„Upravo tokom rata,“ piše Pandoffini u „Chess Life“ iz 1979. godine o junaku ove priče, „Fajn se prvi put zainteresovao za psihoanalizu“ (i to – kako navodi – prema riječima samog Fajna).
Denker, uz to, u svojoj knjizi „Znao sam Bobija Fišera…“, napominje da je njegov stari, dobri prijatelj Rubi, još kao „član grupe pri Ministarstvu mornarice“, sproveo istraživanja u oblasti psihološkog rata.
Ali, uopšte gledano, ako sudimo po sjećanjima Morza i njegovoj zajedničkoj knjizi sa Kimbelom („Metode istraživanja operacija“), ORG (ASWORG) se nije bavila ovom temom. To je bila nadležnost druge grupe, tačnije odjela za psihološki rat, nazvanog OP-16-W.
Glavna figura tamo (ili jedna od glavnih) bio je Amerikanac mađarskog porijekla Ladislas Farago.
Godine 1942. u Njujorku objavio je knjigu „Psihološki rat Njemačke“ (što je, čini se, bilo prvo pominjanje samog pojma „psihološki rat“ u američkoj političkoj literaturi).
Usred rata na Pacifiku, doktor Farago, kako se prisjeća u svojoj knjizi „Tajne misije“ kontradmiral Ellis Zaharias (koji je neko vrijeme bio zamjenik načelnika obavještajne službe mornarice i nadgledao njen odjel OP-16-W), „rukovodio je razvojem ogromnog projekta za pronalaženje najboljih načina napada psihološkim oružjem na neprijatelja koji je djelovao neuništivo, kako se tada mislilo (militaristički Japan – op. prev.).
Svaki japanski sukob u prošlosti pažljivo je proučavan, prvo da se utvrde istorijski presedani za kapitulaciju, a drugo da se istraže okolnosti kapitulacije.
Sakupljeno je mnogo istorijskih činjenica i odjel je zaključio da su Japanci osjetljivi na psihološki pritisak“.
Usput, OP-16-W je skoro čitav rat bio smješten u istoj zgradi gdje se nalazila i glavna kancelarija Morzove grupe, u „Navy Department“ na Constitution Avenue.
Tamo se službeno nisu mogli izbeći susreti dva stručnjaka za Japan – Faraga i Fajna.
Da, možda su im i kancelarije bile jedna do druge?
I nije li baš na zahtjev Faraga (ili Zahariasa) Fajn izvršio istraživanja u oblasti psihološkog rata za OP-16-W?
Iako je kao naručilac mogao da stoji i odjel psihološkog rata koji je postojao u štabu Daglasa Makartura…
Istoričar zapadnih obavještajnih službi Ladislas Farago poznat je ruskom čitaocu po bestseleru prošlih godina „Igra lisica. Tajne operacije Abvera u SAD i Velikoj Britaniji“.
Među knjigama ovog teoretičara psihološkog rata (u nekim ruskim izdanjima predstavljaju ga kao „iskusnog obavještajca“) nalazi se i djelo objavljeno tokom ratnih godina „Japanski karakter i borbeni duh“ (The Japanese: Their Character and Morale), koje je sigurno tada Fajn proučio od korice do korice…
OP-16-W je radi maskiranja nazivan posebnim vojnim odjeljenjem. „Bojali smo se otvoreno ga nazivati odjeljenjem za vođenje psihološkog rata, – prisjeća se u ‘Tajnim misijama’ E. Zaharias, – da ne bismo izazvali neprijateljski odnos prema njemu od strane protivnika (u sistemu američke obavještajne službe – V.N.) svega psihološkog“. Termin „psihološki rat“ kasnije je uveo u upotrebu Pol Linebarger, jedan od najobrazovanijih (ako ne i najobrazovaniji) članova američke obavještajne zajednice. Obrazovao se (političke nauke, psihologiju i lingvistiku) na nekoliko univerziteta – Nanking (u Kini je Pol proveo djetinjstvo, njegov otac je bio savjetnik Sunjata Sena), Džordž Vašington i Američki univerzitet (obojica u Vašingtonu), Oksford, Čikago i Džon Hopkins u Baltimoru…
Knjiga obavještajca-potpukovnika Linebargera „Psihološki rat“ (koja sumira iskustva dva svjetska rata) izašla je 1948. godine i potom je ponovo štampana u mnogim zemljama, uključujući i SSSR. Ne smijemo zaboraviti da je to bio početak „hladnog rata“, a važan njegov segment postao je psihološki rat, kojim su krajem 40-ih na stalnoj osnovi bavile desetine, a možda i stotine američkih profesionalnih psihologa. Nije isključeno da je tada Fajnu, kao jednom od prvih teoretičara tog psihološkog rata, ponuđeno da im se pridruži. Ali Reuben, još kao analitičar AAORG-a, izabrao je svoj put – ka Frojdu, „ocu“ psihoanalize…
Pol Linebarder je u posleratnim godinama postao i jedan od najoriginalnijih američkih pisaca naučne fantastike – pod pseudonimom Kordvajner Smit. Sa velikom vjerovatnoćom može se pretpostaviti da je u svom priznatom klasiku žanra, djelu „Psihološki rat“, koristio i Fajnov doprinos toj problematici, koji, prema Denkeru, vjerovatno počiva u arhivama ONI – američke mornaričke obavještajne službe.
Sredinom 50-ih Linebarder je stekao i „diplomu“ Vašingtonske škole psihijatrije. Nema sumnje da su se Pol i Reuben, ako ne tokom rata, onda sigurno u posleratnim godinama upoznali – bilo kao univerzitetski profesori (obojica su u isto vrijeme predavali na više fakulteta), ili na sjednicama Američke psihološke asocijacije (Fajn je bio potpredsjednik njenog psihoanalitičkog odjeljenja više godina).
1.maja 1944. godine. Saradnici „Navy Department“-a (među kojima je moguće i Fajn) ispraćaju na posljednji put Frenka Noksa. Ministar mornarice preminuo je na svom radnom mjestu od srčanog udara. Povorka za sahranu kreće se kroz Konstitucijski bulevar prema Nacionalnom groblju Arlington.
(Nastaviće se)