Autor: Jurij Šaburov
Zauvijek u sjećanju potomaka
Teško je reći koliko bi još dugo sarkofag s tijelom Aleksandra Aleksandroviča Aljehina mogao ostati u porodičnoj grobnici Manuela Esteva na groblju u Eštorilu, da nije bilo inicijative predsjednika Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Šveđanina Folkea Rogarda.
Sredinom 1955. godine delegatima predstojećeg 26. kongresa FIDE poslat je na uvid Izvještaj potpisan 9. jula od strane Rogarda. Taj dokument sadržavao je i sljedeću stavku:
„Prijedlozi za odavanje počasti sjećanju na Aleksandra Aljehina.
25. marta 1956. navršava se 10 godina od smrti Aleksandra Aljehina u Lisabonu, jedinog svjetskog šampiona koji je završio život kao nosilac tog visokog zvanja. Sa svojim izuzetnim sposobnostima, svojim rezultatima, neprevaziđenim u istoriji šaha, smatram da Aljehin zaslužuje da mu se sjećanje oda počast od strane FIDE u čitavom šahovskom svijetu. Zato bih želio predložiti kongresu da se na grobu Aljehina podigne spomenik koji bi trebalo da bude otkriven na desetogodišnjicu njegove smrti. Što se tiče troškova, smatram razumnim da jedna četvrtina bude pokrivena od strane Holandske federacije — federacije bivšeg svjetskog šampiona M. Evea, jedna četvrtina od strane Sovjetske federacije — federacije sadašnjeg svjetskog šampiona M. Botvinika, jedna četvrtina od strane Portugalske federacije i jedna četvrtina od strane drugih federacija u vidu vanrednih doprinosa. Posebno molim delegatima Holandije, SSSR-a i Portugala da prije početka kongresa razmotre svoj stav o ovom prijedlogu.“
Kao što vidimo, ideja podizanja spomenika Aljehinu pripadala je upravo Rogardu. Njegov je prijedlog prvo razmatran na sjednici Centralnog komiteta FIDE održanoj u Geteborgu 8. avgusta, a već sljedećeg dana na samom kongresu. Govoreći tamo, potpredsjednik FIDE Vjačeslav Ragozin obavijestio je da bi Sovjetska šahovska federacija radije željela da se Aljehinovi posmrtni ostaci prenesu u zemlju njegovog porijekla, te da bi u tom slučaju Sovjetska federacija snosila troškove prevoza tijela, podizanja spomenika i pozivanja porodice pokojnika i predstavnika FIDE na otkrivanje spomenika.
Za razmatranje pitanja formirana je komisija. Na čelu su joj bili dva potpredsjednika FIDE — Marsel Berman, predsjednik Francuske šahovske federacije, i Vjačeslav Ragozin. Njihov je zadatak bio i da utvrde stav porodice Aljehina po ovom pitanju.
Uskoro je Berman posjetio udovicu Aljehina u Parizu, a rezultat toga bilo je sljedeće pismo od 29. avgusta 1955. godine:
“Dragi gospodine Bermane!
nakon vašeg posjeta u vezi sa predstavljanjem projekta Međunarodne federacije o podizanju spomenika koji je ovjekovječio sjećanje na mog muža, Aleksandra Aljehina, nemam riječi da izrazim iskrenu zahvalnost.
Što se tiče mjesta podizanja spomenika, uvjerena sam da bi želja mog muža bila da se on postavi u Francuskoj, gdje je, koliko znam, imao brojne i iskrene prijatelje koji su oplakivali njegov odlazak.
Još jednom izražavam svoju duboku zahvalnost svima koji su pomogli da podizanje ovog spomenika postane stvarnost i molim vas da vjerujete, gospodine Bermane, u moje iskrene osjećaje.
Aljehina.”
Primivši ovo pismo, Berman je 2. septembra iz Ruana, gdje je živio, poslao dva pisma: Rogardu u Stokholm i Ragozinu u Moskvu. U njima je obavijestio o namjeri gospođe Aljehin da prenese pepeo Aljehina u Pariz, a smetnja za to bila je nedostatak finansijskih sredstava. Berman je pisao da planira da posjeti dva velika pariska groblja, Per-Laše i Monparnas, i da tamo sazna uslove za kupovinu mjesta za sahranu i izgradnju grobnice… Donijeće uzorke granita i odmah će se posvetiti reljefu.
Mišljenje Aljehinovog sina, koji je živio u Švajcarskoj, postalo je poznato u Moskvi tek iz pisma predsjednika Švajcarske šahovske federacije od 14. septembra:
„Šahovskoj federaciji SSSR-a…“
Sin Aljehina, Aleksandar, obaviješten je o želji da se posmrtni ostaci njegovog oca prebace iz Portugala u Sovjetski Savez, pristupio je toj vijesti sa živim interesom, spreman je sa zadovoljstvom da razgovara o tom pitanju i moli da ga se kontaktira. Njegova adresa: Aleksandar Aljehin, Kermattstrasse 8, Binningen (Bazel-land).
Na sjednici komisije, koja je održana u Parizu od 25. do 29. oktobra, prisustvovao je predsjednik FIDE Rogard. U kružnom pismu od 31. oktobra obavijestio je nacionalne federacije o rezultatima urađenog posla:
„29. oktobra komisiju je posjetila gospođa Aljehina, izražavajući želju da se ostaci Aljehina prevezu iz Portugala u Pariz, gdje je proveo značajan dio svog života i gdje ona sama sada živi… Ragozin i svi ostali članovi komisije složni su u tome da odluka treba biti donesena uzimajući u obzir želju gospođe Aljehine.
Gospodin Berman je rezervisao mjesto za sva vremena na groblju Monparnas u Parizu, u jednoj od glavnih aleja. Komisija je to odobrila nakon što je posjetila mjesto… Berman je predstavio maketu spomenika od crvenog, poliranog švedskog granita, na kojem će biti postavljen bareljef bista Aljehina — tekst će biti uklesan zlatnim slovima. Na spomeniku će također biti ugraviran krst. Ispred spomenika biće prikazana šahovska tabla od granita.“
(Nastaviće se)