Autor: Jurij Šaburov
Godine 1943, Aljehin dobija ponudu redakcije ruske novine „Novoje Slovo“ („Novoje Slovo — Neues Wort“), koja je izlazila u Berlinu, da vodi šahovski odjeljak. I tako se 4. avgusta 1943. godine u novinama pojavljuje sljedeće saopštenje:
„Redakcija Novoje Slova sa posebnim zadovoljstvom ističe da je, počevši od današnjeg broja, uređivanje šahovskog odjeljka naše novine preuzeo svjetski i evropski šampion A. A. Aljehin.
Ne sumnjamo da će ova vijest biti primljena sa živim interesovanjem i zahvalnošću od strane svih naših čitalaca-šahista prema našem slavnom sunarodniku, koji je, uprkos ograničenom vremenu, izrazio želju da uspostavi blizak kontakt sa širokim krugovima ruskih ljubitelja šahovske umjetnosti.
Aljehin neizmjerno voli Rusiju i ruski narod. Nije slučajno što je on Rus – u njegovoj šahovskoj umjetnosti ogleda se istinski ruski zamah.“
Šahovski odjeljak, pod uredništvom svjetskog i evropskog šampiona A. A. Aljehina, otvarao se obraćanjem:
A. A. Aljehin — čitaocima „Novoje Slovo“:
Sa velikom radošću sam prihvatio prijedlog redakcije Novoje Slovo da stupim u kontakt sa brojnim ruskim šahovskim čitaocima – preko šahovskog odjeljka Novoje Slovo.
Istina, tehnički mi je to gotovo neizvodljivo, jer mi kao Povjereniku za propagandu šahovske umjetnosti Evropskog šahovskog saveza predstoji veoma mnogo putovanja.
Zbog toga je, u cilju neprekidnog rada na odjeljku, za mene neophodna tehnička saradnja bivšeg urednika P. G. Spenglera.
Da bi odjeljak ispunio svoj zadatak i bio uspješan – potrebno je uspostaviti blizak kontakt sa čitaocima.
Da bi se to ostvarilo, važno je da vjeruju da će njihova pisma i pitanja biti primljena sa dužnom pažnjom i razumijevanjem.
U bliskoj budućnosti planira se organizacija turnira u dopisnom šahu za čitaoce Novoje Slovo. Tehnički detalji se trenutno razrađuju.
To je najvažnije što se tiče organizacionog dijela.
Ali postoji i druga strana – a to je da su šah za većinu nas umjetnost.
I zato, oni koji iskreno žele da se usavrše u toj umjetnosti – neka otvoreno i jednostavno pišu o svojim nedoumicama.
U skladu s mogućnostima, svima će biti dati odgovori.
Sa tim mislima pristupam vođenju šahovskog odjeljka u Novoje Slovo.
A. Aljehin
Odjeljak je izlazio jednom sedmično i obično je sadržavao jednu komentarisanu partiju, pri čemu to nije morala biti partija samog Aljehina – tu su se nalazile i partije Bogoljubova, Keresa, Jungea, Semiša, Barca…
Pravu senzaciju predstavljavalo je pojavljivanje čuvene partije Aljehin – Kapablanka sa AVRO-turnira 1938. godine, sa Aljehinovim komentarima.
Ukupno je pod Aljehinovim uredništvom izašlo 25 šahovskih odjeljaka u novinama. Tačno pola godine – od 4. avgusta 1943. do 30. januara 1944. godine – šampion je obavljao taj posao i komunicirao sa ruskim čitaocima koji su se tada nalazili na teritoriji Njemačke.
Sudeći po Aljehinovim kretanjima u tom periodu, uređivanje odjeljka vršio je ponekad putem pošte ili, moguće, preko poznanika koji su u to vrijeme putovali za Berlin.
Naime, jeseni 1943. godine, Aleksandar Aljehin je preduzeo odlučan korak da se oslobodi fašističkog nadzora.
Tada je Aljehin dobio poziv da učestvuje na velikom turniru u Madridu. Krenuo je tamo iz Praga preko Pariza, gdje je namjeravao da dobije izlazne vize za sebe i svoju ženu.
Međutim, fašističke vlasti nisu žurile sa izdavanjem dokumenata – Aljehinova želja da napusti teritoriju pod njihovom kontrolom izazvala je sumnju. I tako su ponovo stavili svjetskog šampiona u zavisnu poziciju.
Grejs Višar (Grace Wishaar) uopšte nije dobila dozvolu za izlazak iz Pariza, a samom Aljehinu je izdato samo privremeno odobrenje.
Ono ga je obavezivalo da se poslije završetka madridskog turnira vrati u Pariz i da nastupi na simultankama u Generalštabu okupatora.
(Nastaviće se)