Autor: Jurij Šaburov
Neposredno pred završetak turnira, u engleskom listu Manchester Guardian pojavila se Aljehinova kolumna, koja je, u neku ruku, već sumirala rezultate takmičenja. Govoreći o svojim partijama, Aljehin je napisao:
„Nisam ni najmanje zadovoljan svojom igrom u Notingemu, prije svega sa stanovišta sportskih rezultata… U prvoj polovini turnira izgubio sam najmanje poen i po zato što sam odbio remi protiv Reševskog, nisam iskoristio bolju poziciju protiv Kapablanke i nisam doveo do pobjede potpuno dobijenu partiju protiv Tejlora. Uopšte, igrao sam bez dovoljno volje za pobjedom. Ipak, pri kraju turnira osjetio sam određeno zadovoljstvo što sam odigrao nekoliko dobrih partija, a naročito što sam uspio da pobijedim Evea, koji je do tada bio bez poraza.
U Notingem sam, istina, polagao velike nade. Ali ovog puta mi se dogodilo isto što i drugim svjetskim šampionima. Poslije poraza (a moj prošlogodišnji poraz od Evea bio je sasvim neočekivan), mora da prođe neko vrijeme da se povrati snaga igre i da se čovjek oporavi od takvog udarca.“
Značajno je to što je Aljehin, pridajući veliki značaj ovom takmičenju, duboko analizirao sve njegove partije, i već 1937. godine zbirka partija sa Notingemskog turnira izašla je u londonskom izdanju. Nova knjiga A. A. Aljehina zauzela je dostojno mjesto među klasičnim djelima šahovske literature. Na ruskom jeziku objavljena je tek 1962. godine.
Godine 1936, osjećajući snažnu čežnju za Otadžbinom, Aljehin se dva puta obraćao pismima redakciji sovjetskog šahovskog lista „64“ povodom svoje želje da sarađuje u tom izdanju. Prvo pismo napisao je na turniru u Podebradima i predao ga u Moskvu preko S. Flora. Evo njegovog teksta:
24. VII 1936. Redakciji „64“
Biće mi duboko radosno da putem saradnje u Vašem časopisu, poslije toliko dugih godina, opet uzmem koliko-toliko učešća u šahovskom razvoju SSSR-a.
Koristim priliku da od srca pošaljem pozdrav novoj, čeličnoj Rusiji.
A. ALJEHIN
Drugo pismo poslano je iz Londona odmah nakon završetka Notingemskog turnira. Ono je bilo opširnije, a što je još važnije — u njemu se nalazi priznanje sopstvenih grešaka i izraženo je kajanje zbog toga.
London, 1. IX 1936.
Redakciji „64“
U vezi s pitanjem mogućnosti moje saradnje u Vašem časopisu, smatram svojom dužnošću da dam sljedeću izjavu:
I. Za mene bi bilo ogromno zadovoljstvo da ponovo, koliko mogu, uzmem učešća u šahovskom razvoju SSSR-a.
II. Nadam se da moje greške iz prošlosti, koje sada u potpunosti shvatam, neće predstavljati nepremostivu prepreku za pomenuto učešće.
Te greške su se sastojale u sljedećem:
a) u neoprostivo pasivnom odnosu prema načinu na koji je međunarodna antisovjetska štampa godinama predstavljala moju političku ličnost, kačeći mi izmišljenu etiketu „belogardejca“;
b) u netačnom i tendencioznom tumačenju (prije svega zbog nedostatka neposrednih informacija) činjenica o razvoju šahovskog života i ispoljavanja društvenosti u SSSR-u — kako u mojim člancima, tako i djelimično u usmenim nastupima.
Tim više žalim zbog tih grešaka jer se moj raniji ravnodušan odnos prema gigantskom rastu sovjetskih dostignuća u posljednjim godinama pretvorio u oduševljenost.
Dokazati taj odnos kroz konkretna djela bilo bi mi, ponavljam, najveće zadovoljstvo.
A. ALJEHIN
Oba ova pisma prvi put su objavljena tek 1967. godine, u devetom broju časopisa Šah u SSSR-u. Do tada su se nalazila u privatnom arhivu R. A. Goljca, jednog od rukovodilaca redakcije lista „64“. Pitanje o Aljehinovoj saradnji u sovjetskoj šahovskoj štampi nije bilo riješeno, i, po svemu sudeći, na svoje drugo pismo Aljehin nije ni dobio odgovor.
Neuspješan je bio i Aljehinov nastup u oktobru 1936. na manjem turniru koji se održao u Amsterdamu. Prvu i drugu nagradu podijelili su Fajn i Eve, osvojivši po 5 poena iz 7 partija. Aljehin je, zaostavši samo pola poena, zauzeo treće mjesto. Razlika je bila minimalna, ali je bilo bolno to što se jedini nula u Aljehinovom skoru nalazila baš protiv Evea.
Dolazak nove, 1937. godine, Aljehin je dočekao na tradicionalnom božićnom turniru u Hastingu. Tu je uspio da osvoji prvu nagradu sa 8 poena iz 9 partija, bez ijednog poraza, nanijevši pri tome principijelnu pobjedu nad Fajnom, koji je zauzeo drugo mjesto.
(Nastaviće se)