Autor: Jurij Šaburov
Aljehin je važnijim smatrao psihološki momenat, uzimajući u obzir dva faktora: „1) okruženje (reakcija masovne publike i takozvanih ‘poznavaoca’, odnos lokalne i međunarodne štampe i sl.) i 2) uticaj ličnosti protivnika.
U opštem psihološkom pitanju svi aduti su na strani Evea: meč se održava u njegovoj domovini, a ‘Eve je heroj male zemlje koja nikada nije imala (ako se ne varam) uopšte šampione, a kamoli svjetske’.
Ova dva preduslova sasvim su dovoljna da Eve, u očima štampe, bio — pobijedio ili izgubio — ‘heroj’ našeg meča.
Sada nekoliko riječi o drugom psihološkom faktoru — o uticaju ličnosti protivnika. Tu, mislim, imam određenu prednost. Ne vjerujem u Evea kao budućeg svjetskog šampiona. Ne mislim da bi čak i posle slučajne pobjede nada mnom on bio priznat, u suštini, kao najbolji igrač na svijetu.
Ako se naše nadmetanje završi njegovom pobjedom, to će samo dokazati da se u tom trenutku nisam nalazio na vrhuncu svog stvaralaštva. Tim gore po mene.
Evea, pak, ako postane formalni svjetski šampion, čeka veoma težak zadatak, sličan onome koji sam ja morao da riješim nakon što sam pobijedio Kapablanku: da dokaže da je u tom vremenskom razdoblju on, Eve, zaista najbolji.
Nipošto (i ne bez razloga) ne želeći mu da pobijedi meč, nadam se — ako mu to ipak pođe za rukom — da će se i suštinski pokazati kao pravi svjetski šampion“.
Čitajući ova priznanja Aleksandra Aljehina, neminovno se osjeti neka njegova nesigurnost u ishod predstojećeg meča. Igračku pripremu svjetski prvak obavio je na mješovitom turniru u švedskom gradu Örebro, gdje je osvojio prvo mjesto sa 8½ poena iz 9 partija, i u Varšavi, u drugoj polovini avgusta, na Šestoj olimpijadi. Igrajući tamo, uspio je da izbjegne poraze, ali je u nekim partijama dobijao sumnjive pozicije. To je bilo ozbiljno upozorenje uoči meča s Euweom.
O svom viđenju predstojećeg dvoboja Aleksandar Aljehin je govorio čitaocima pariskih „Posljednjih novosti“ u članku „Max Euwe“, objavljenom 2. i 11. avgusta 1935. godine. Prilično oštar i otvoren, ali ipak suzdržan i korektan prema protivniku, taj tekst govori o sportskom putu holandskog velemajstora i o evoluciji stila njegove igre, te ističe maksimalnu tehničku pripremljenost rivala u oblasti strategije otvaranja.
„Kakvi su izgledi za ishod našeg meča?.. Kategorički na to pitanje odgovoriti, naravno, ne mogu: inače ne bi imalo smisla ni održavanje samog meča. Ali neka predviđanja se ipak mogu napraviti.“ Aljehin je priznavao Euweovu prednost u poznavanju otvaranja, „ali odlučujućim faktorom u dugom i odgovornom nadmetanju, na osnovu iskustva, smatrati ih ne mogu. Zaista, u tri meča za svjetsku titulu, koja sam dosad igrao, protivnici (Capablanca i dvaput Bogoljubov) nadmašivali su me i u tačnom poznavanju izabranih otvaranja i u smislu unaprijed osmišljene strategije njihovog naizmjeničnog korišćenja. Rezultati ipak nisu bili u njihovu korist.“
(Nastaviće se)