Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (33.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

            U prostorijama Maršalovog šahovskog kluba u Njujorku, Fišer je odigravao svoje poteze pod nadzorom arbitra Dž. R. Rajnharta, koji ih je prenosio putem telegrafa. U sali hotela Habana Libre (nekadašnji Hilton), Hoze Raul Kapablanka (sin poznatog svjetskog šampiona i istaknuti kubanski javni radnik) prenosio je dobijene poteze na tabli Njemca Hajnca Lemana, protivnika Fišera u prvom kolu. Bobi je pobijedio u toj partiji u sjajnom stilu, usprkos poteškoćama i neobičnom ambijentu. Na kraju turnira Bobi je završio dijeleći drugo mjesto, za pola poena iza pobjednika Smislova.

Godine 1966. Bobi je zauzeo drugo mjesto na Kup Petigorski u Santa Monici, iza Spaskog. Zatim je na XVI Olimpijadi u Havani (pobjedila reprezentacija SSSR sa 39,5 poena, druga bila reprezentacija SAD sa 34,5) osvojio 15 poena, ostvarivši 14 pobjeda, dva remija i jedan poraz.

Već u decembru, Fišer je po sedmi put osvojio prvenstvo SAD, a godinu kasnije, 1967, osmi put zaredom osvojio je šampionski naslov. Nakon ovog uspjeha, postao je šahista koji je u istoriji SAD najviše puta osvajao titulu državnog prvaka.
Iste godine, Fišer je pobijedio na turnirima u Skoplju (Jugoslavija) i Monte Karlu (Monako). Lari Evans, šahista i bivši šampion SAD, ispričao je sljedeću priču o boravku Fišera u Monaku:
— Godine 1967, knez Renije je odlučio da pozove dva velemajstora iz SAD za međunarodni turnir u Monaku, uz neophodan uslov da jedan od njih bude Bobi Fišer. Bobi je osvojio turnir, ali nije se nikome dopao zbog ponašanja nalik primadoni. Dvije godine kasnije, Renije je odlučio ponoviti eksperiment s dva Amerikanca, ali uz drugi neophodni uslov — nijedan od njih ne smije biti Fišer.

Možda jedno od posljednjih značajnih događaja tog tipa, čiji je glavni junak bio Bobi Fišer, bilo je njegovo učešće na međuzonskom turniru u Čikagu. Turnir je upamćen po tome što je Fišer napustio turnir nakon 10. kola, dok je bio na čelu tabele sa 7 pobjeda i 3 remija. Bent Larsen, Danski učesnik turnira, prisjeća se:
— Program turnira je bio usklađen s religijskim vjerovanjima Reševskog, ortodoksnog Jevrejina, i Fišera, adventiste sedmog dana — oba su poštovala šabat od zalaska sunca u petak do zalaska u subotu. Zato su petkom bili slobodni, a subotnje partije oba Amerikanca počinjale su u 19:00, dok su ostali igrali od 16:00.

Raspored turnira bio je usaglašen s FIDE mjesec dana prije početka turnira. Fišer je sjajno igrao u prvim kolima: pobijedio je Barcu, remizirao s Portišom, savladao Mjagmarsurena, Kueljara i Sarapa, remizirao s Kavalekom, te ostvario lijepu pobjedu nad Šteinom. Partije protiv Korčnoja i Gelera bile su odložene, nakon čega je Fišer izjavio da je „raspored turnira previše težak!“ Osim toga, osvjetljenje je bilo slabo, fotografi su smetali, i slično.

Zbog toga je Fišer podnio protest: kalendar treba promijeniti, potrebno je dodati dane odmora u ionako već produženi turnir. Komitet nije prihvatio njegove zahtjeve, i mladi Amerikanac je napustio turnir, ostavivši kratko pismo. Poražen je u partiji protiv Gipslisa zbog nepojavljivanja, a sam je otputovao u Tunis. Predsjednik Šahovske federacije Tunisa, Belkadi, uvjerio ga je da se vrati.

54 minute nakon početka narednog kola ušao je u salu i brzo pobijedio Reševskog, koji je energično protestovao zbog neprimjerenog ponašanja Fišera. Zatim je pobijedio Birna, ali kada je saznao da mu nije dozvoljeno da igrapartiju protiv Gipslisa, definitivno je napustio turnir.

Protiv Horta mu je zabilježena pobjeda zbog nepojavljivanja, ali je izrazio želju da igra sa mnom; čak je američko vozilo ambasade stalno dežuralo pred vratima hotela, ali Fišer nije izašao. Turnirski komitet potom je objavio da više neće biti dozvoljen za igru. Bojali su se da, ako odigra još 2-3 partije, ponovo će napustiti turnir, a u tom slučaju više od polovine partija već bi bilo odigrano i njegovi rezultati bi se morali uračunati, što bi značajno uticalo na plasman igrača koji su već izgubili od njega.

Velemajstor Bent Larsen bio je jedan od glavnih aktera ove priče, što njegovom sjećanju daje posebnu vjerodostojnost.

(Nastaviće se)