Autor: Jurij Šaburov
Već sljedećeg dana masa navijača opsjedala je kuću broj 443 u ulici Carlos Pellegrini, gdje se nalazio Argentinski šahovski klub. Učesnicima meča pripao je drugi sprat, dok je prizemlje bilo otvoreno za javnost. Tamo su odigrane gotovo sve partije meča, osim dvije koje su se igrale u Jockey Clubu. Međutim, zbog bučne atmosfere u tom klubu, na Aljehinov zahtjev, meč je vraćen u šahovski klub.
Sudija je pustio satove, i Kapablanka je povukao pješaka sa e2 za dva polja. Aljehin je odgovorio potezom e6. Francuska partija. Upravo tako je 1914. godine u Sankt Peterburgu započeo njihov prvi susret na međunarodnom turniru. Siguran u svoju nadmoć, svjetski prvak sada je pomalo površno odigrao otvaranje. To je omogućilo Aljehinu da elegantnim manevrom osvoji pješaka. Kapablanka se, suočen s lošijom pozicijom, branio očajnički, ali bez uspjeha. Aljehin je sjajno odigrao završnicu partije, i nakon 43. poteza crnog — Kapablanka je predao.
Poraz svjetskog prvaka u prvoj partiji meča odjeknuo je kao grom iz vedra neba. Donekle je uzdrmao samopouzdanje poklonika Kapablankinog talenta, ali Kubanac je, čini se, poraz smatrao slučajnim. Ipak, Kapablanka više nijednu partiju u tom meču nije otvorio potezom kraljevog pješaka. Vratio se svojim omiljenim sistemima, koji su proisticali iz daminog gambita, indijske odbrane, i prešao u snažan napad.
Kapablanka je energično i sistematski nadigrao protivnika u 3. partiji, imao veliku prednost u 5., a uvjerljivo pobijedio u 7., gdje je njegova ofanziva predstavljala jedno od najuspješnijih taktičkih ostvarenja šampiona. Igrajući crnim figurama, lako je neutralisao sve pokušaje Aljehina da zaigra na pobjedu u 2., 4., 6. i 8. partiji.
Povoljan razvoj događaja nastavio se za Kapablanku i u 9. partiji. Uspješna teoretska novost u otvaranju donijela mu je očiglednu pozicionu prednost. Izgledalo je da je nova pobjeda na dohvat ruke. Međutim, naišao je na odlučan otpor. Aljehin se branio virtuozno, nalazio jedine poteze kojima je mogao odbiti prijetnje bijelog. Njegovi sjajni taktički manevri potpuno su neutralisali Kapablankin pritisak i partija je završena remijem.
Ruski velemajstor ponovo je dolazio sebi. Iza njega su bile neugodne posjete ljekaru koji mu je, zbog upale pokosnice, morao izvaditi šest zuba. Za javnost to, naravno, ostalo je u pozadini, ali Aljehin je danima trpio jake bolove i visoku temperaturu. U takvim uslovima bilo je teško skoncentrisati se na važne partije. Sada se, međutim, osjećao znatno bolje i bio je pribran.
U 10. partiji Kapablanka, igrajući crnim figurama i držeći se svojih principa, težio je izjednačenju, što je dovelo do remija. Napad je planirao da nastavi u narednoj partiji. Međutim, 8. oktobra 1927. godine, u 11. partiji, igra je poprimila za Kapablanku neočekivan tok. Aljehin je samouvjereno odgovarao na njegov pritisak snažnim kontraudarima.
„To je bila izuzetno teška i sadržajna partija“ — zapisao je kasnije Aleksandar Aljehin, koji je u njoj odnio pobjedu. „Ako su u njenom drugom dijelu i s jedne i s druge strane pravljene greške, treba imati u vidu da je, uprkos prividnoj jednostavnosti, pozicija neprestano nudila osnovu za brojne zamršene kombinacije, za čiji je proračun svaki od protivnika morao da uloži sve svoje snage. Pri tome su obojica bili u cajtnotu, zbog čega su više puta pravili previde.“
Borba u 11. partiji bila je završena, nakon odlaganja, 9. oktobra.
— „Ja tako ne umijem da pobjeđujem!“ — izustio je tada potreseni Kapablanka u razgovoru s jednim reporterom. Njegovo uzbuđenje ostavilo je traga, pa je u narednoj, 12. partiji, svjetski šampion napravio nekoliko netačnih poteza. Pogrešna kombinacija dovela ga je ne samo do gubitka figure, već i do novog poraza.
Rezultat meča sada je bio u Aljehinovu korist — tri pobjede prema dvije Kapablankine.
To je primoralo Kapablanku da pređe na oprezniju igru. Igrajući bijelim figurama, nastavio je da vrši pozicioni pritisak u 13., 15., 17., 19., pa čak i — suprotno vlastitim principima — u 20. partiji. Ipak, ishod je u svima bio isti — remi. I sve parne partije, u kojima je Kapablanka bio crni, takođe su završene bez pobjednika.
Dana 26. oktobra igrana je 21. partija. Ne postigavši ni najmanju pozicionu prednost iz otvaranja, Kapablanka je odlučio da zakomplikuje igru. Ali, kao i u 11. partiji, Aljehin je ponovo pokazao zapanjujući kombinacioni talenat, iznalazeći neprestano najjače poteze. Kapablanki su nestale sve mogućnosti za protivigru i u 32. potezu bio je primoran da prizna četvrti poraz.
Tu partiju Aleksandar Aljehin je smatrao najboljom u čitavom meču.
Ohrabren pobjedom u 21. partiji, Aleksandar Aljehin preduzeo je energičan pokušaj da učvrsti svoj uspjeh u narednoj, 22. partiji. Snažan juriš na poziciju crnog, uz genijalnu žrtvu figure, srušio je Kapablankine bastione. Izgledalo je da je njegova kapitulacija vrlo blizu. Međutim, prilikom doigravanja, Aljehin iz nekog razloga odustaje od planiranog nastavka, pravi nekoliko netačnih poteza, što Kapablanka vještim manevrima koristi da tešku završnicu svede na remi.
(Nastaviće se)