Aljehin (57.nastavak)

Autor: Jurij Šaburov

Zvuči nevjerovatno, ali već sledećeg dana Aljehin je u razgovoru sa čehoslovačkim majstorom i novinarom Karelom Opočenskim ponovio iz pamćenja sve partije odigrane prethodnog dana tokom simultanke! To je ostavilo ogroman utisak na njegovog sagovornika: „Nikada nisam čuo za nešto slično! Nije bilo iznenađujuće samo to što je Aleksandar Aljehin zapamtio toliki broj partija, već i način na koji ih je dobijao — s kolikom je maštom, ljepotom savladavao protivnike koje nije ni vidio tokom simultanke.“

Aljehina su često pitali kako uspijeva da zapamti toliko pozicija istovremeno. „Vrlo jednostavno“, jednom je objasnio majstor. „Najprije podijelim table po otvaranjima. Na primjer, na prvih šest počinjem igru daminom pješakom, na sljedećih šest kraljevim, zatim opet daminim. Kada se izgovore brojevi tabli, tokom igre se samo treba prisjetiti odgovarajućeg otvaranja, pa se tako prisjete i planovi, prijetnje i odbrane, pozicija, posljednji potez — i može se nastaviti kombinovanje.“

U februaru iste godine u Parizu je održan i mali turnir majstora sa pet učesnika, igran dvokružno. Aljehin je bio bez konkurencije i, osvojivši 6½ poena od mogućih 8, uzeo je prvu nagradu. Njegov rezultat: 5 pobjeda i 3 remija. Drugu nagradu osvojio je Tartakover — 4½ poena, dok su treće i četvrto mjesto podijelili E. Znosko-Borovski i K. Opočenski — po 4 poena.

Nakon toga je u martu uslijedio mali turnir u Bernu sa samo četiri učesnika, igran dvokružno. I tu je, uprkos porazu u jednoj partiji od Michela, Aljehin bio prvi sa 4 poena iz 6 partija.

Učešće na ovim manjim takmičenjima vjerovatno je imalo jedan cilj — provjeru forme i postepeno uvođenje u strogi turnirski ritam. Naime, pred njim je bilo učešće na velikom turniru sa jakom konkurencijom.

I evo nas u Baden-Badenu, čuvenom svjetskom lječilišnom gradu. Tu je od 16. aprila do 13. maja održan međunarodni turnir sa učešćem 21 velemajstora i majstora. Turnir je završen trijumfom Aleksandra Aljehina, koji je ostvario 12 pobjeda i nije izgubio nijednu partiju. U njegovoj koloni stajalo je 16 poena — poen i po više od Rubinštajna, iza kojeg su slijedili Semiš, Bogoljubov, Maršal i Tartakover, I. Rabinovič, Grünfeld, Nimcovič, Torre, Reti…

Šta je pomagalo Aljehinu da savlada svoje protivnike? Kao da odgovara na to pitanje, on je pisao:

„Na turniru mi je prednost nad protivnicima donijelo, prije svega, potpuno iskorišćavanje njihovih grešaka u otvaranju, kao i precizna igra u završnici.

Borba na turniru i njeni rezultati pokazali su mi da sam bio jači od svih ostalih majstora koji su u njemu učestvovali. Tada se preda mnom postavilo pitanje: u čemu još uvijek zaostajem za Kapablankom? Pažljivo razmislivši, morao sam sebi nepristrasno odgovoriti ovako: još se nisam oslobodio dva sljedeća nedostatka. Prvi se sastojao u pretjeranom dogmatizmu moje igre, tačnije — u težnji da po svaku cijenu i potpuno iskoristim i najmanju stečenu prednost, što je mojoj igri oduzimalo potrebnu elastičnost. Drugi nedostatak se sastojao u još uvijek nesavršenoj tehnici pri prelasku iz središnjice u najpovoljniju završnicu…”

Kao što vidimo, Aleksandar Aljehin i prilikom analize svoje igre opet je upoređuje s nivoom i osobinama Kapablankine igre. Takav usmjeren i sistematski rad on će i dalje neprestano sprovoditi u tom periodu.

Za najblistavije pobjede u svojoj šahovskoj karijeri Aljehin je smatrao trijumfe nad Bogoljubovim u Hastingsu 1922. godine i nad Retijem u Baden-Badenu. Obe te partije bio je prinuđen da igra crnim figurama na pobjedu, i u njima je pokazao najbolje osobine svog talenta. A po čudnoj ironiji sudbine, nijedna od tih Aljehinskih pobjeda nije dobila „nagradu za ljepotu“, jer ni u Hastingsu, ni u Baden-Badenu takve nagrade nijesu bile ustanovljene.

Trijumf Aleksandra Aljehina na turniru u Baden-Badenu ostavio je ogroman utisak na šahovski svijet i potvrdio opravdanost njegovih težnji da se upusti u borbu za titulu svjetskog prvaka. Do takvog zaključka tada su došli brojni autoriteti. Tako je, na primjer, šampion Njemačke Zigbert Tarraš pisao:
„Od dvadeset partija na badenbadenskom turniru Aljehin nije izgubio nijednu, a ostvario je dvanaest pobjeda. Time je pokazao izvanrednu postojanost, koja zaslužuje tim veće priznanje što nijednom nije bio ni u nepovoljnom položaju. Njegova pobjeda na ovom velikom i izuzetno jakom turniru mora se ubrojiti među najblistavije koje su ikada izvojevane, i ona dokazuje da Aljehin ima sve osnove da se bori za svjetsko prvenstvo…“

-Nastaviće se-