Aljehin (56.nastavak)

Autor: Jurij Šaburov

Četiri partije ove simultanke kasnije su bile uključene u Aljehinovu knjigu „Na putu ka višim šahovskim dostignućima“. Sve one su izazvale veliko interesovanje.

Ubrzo, 30. aprila, Aljehin je otplovio iz Montreala i 3. maja 1924. godine stigao u Pariz, u svoj stan u ulici Krua-Niber, broj 211, gdje je započeo intenzivan rad na pripremi za štampu dvije knjige: zbirke partija njujorškog turnira i zbirke svojih stotinu najboljih partija. Taj književno-analitički rad mnogo mu je značio. „S posebnim interesovanjem udubio sam se u proučavanje stila Laskera i Kapablanke,“ pisao je kasnije Aljehin, „što je uveliko proširilo moje iskustvo i omogućilo mi da dođem do važnih zapažanja…“

Međutim, povlačenje iz javnog života, odustajanje od javnih nastupa sa simultankama i učešća na turnirima izazvali su finansijske poteškoće. I tu je veoma dobrodošlo stigao poziv da posjeti parišku kancelariju Belgijske finansijske grupe. O ishodu Aljehinove posjete tamo svjedoči dokument koji je lično napisao:

PRIZNANICA
Ovim potvrđujem prijem od Uprave Prohorovske Trehgorske Manufakture — 1080 (hiljadu i osamdeset) belgijskih franaka, koji mi pripadaju iz iznosa koji je Uprava Društva primila u januaru 1924. godine od Belgijske finansijske grupe, po obračunu — 40 belgijskih franaka za svaki udio Društva koji mi pripada, — i to: 9 udjela naslijeđenih od A. I. Aljehina i 18 udjela koji su mi ranije pripadali.

A. Aljehin
Pariz, 18. XI 1924.

Tako je, izdaleka i vremenski i prostorno, Rusija podržala svog sina u teškom času. Prijenos novca iz Moskve u Belgiju izvršili su predostrožni Prohorovi, naravno, još prije uspostavljanja sovjetske vlasti.

Godina 1925. unijela je nove zanimljive i veoma značajne stranice u biografiju Aleksandra Aljehina. Sve je počelo 1. februara u Parizu, kada je postavio novi svjetski rekord u igri naslijepo — istovremeno protiv 27 protivnika. Među protivnicima Aljehina bilo je i šahista prve kategorije. Tim prije, rezultat je bio zapanjujući — Aljehin je pobijedio u 22 partije, 3 izgubio, a 2 su završene remijem. Simultanka je trajala bez prekida 13 sati, tokom kojih Aljehin nije ništa jeo — samo je pio crnu kafu i popušio 29 cigareta.

Kako je pisala francuska štampa, Aljehin je bio u sjajnoj formi, igrao je lako i brzo. Simultanku  je pratila brojna publika, koja je „s poštovanjem poštovala propisanu tišinu“ u sali „Petit Parisien“. Aljehin je sjedio u fotelji naspram prozora koji je gledao na ulicu. Dvadeset sedam tabli bilo je postavljeno iza njegovih leđa u obliku potkovice. „Govornik“ koji je išao od table do table objavljivao je poteze koje su igrali učesnici simultanke. Aljehin je odgovarao gotovo momentalno. Ponekad, ako bi odmah davao odgovor, odigralo bi se uzastopno 2–3 poteza. Aljehin je igrao poziciono, ali veoma jako, i partije je gotovo uvijek razvijao na najbolji mogući način.

Kada je u 11 sati uveče simultanka završena, Aljehin je, kako se izrazio jedan od prisutnih, bio „svjež kao ruža“. Priređena mu je burna ovacija, ali je brzo napustio salu.

-Nastaviće se-