F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
Iako nas je nekoliko godina kasnije Michael Moore svojim filmom Fahrenheit 9/11 naveo da posumnjamo u istinitost zvanične verzije tih događaja, kao i u to kakve su stvarne veze postojale između Bijele kuće i Osame bin Ladena, u tom trenutku svjetska zajednica je vidjela iskrenu tugu američkog naroda, ali je vidjela i želju za osvetom. A predsjednik George Bush je pokazao da je spreman na sve, uključujući rat u pustinji i ubistvo nevinih ljudi bez ikakve potrebe…
Strašna vijest, koja je pogodila osjećanja svih Amerikanaca, naravno, zasjenila je izjavu Nigela Shorta o povratku Fišera u igru, makar i preko Interneta. Ali u šahovskim zajednicama, u svakom kutku planete pod imenom Šah, i amateri i profesionalci postavljali su pitanje: Da li je to istina? Da li se on zaista vratio?
Filipinska radio-stanica Radio Bombo uspjela je da stupi u kontakt sa tajanstvenim šahistom. Fišer je pristao na intervju sa novinarom Pablom Mercadom, s kojim je razgovarao 14. januara 1999. godine, tri mjeseca nakon smrti svoje sestre Joan i majke Regine. Bobi je iskoristio mikrofon za nove napade na Jevreje, negiranje Holokausta i slično.
Ovoga puta Fišer, koji je saopštio da namjerava da ode u Japan, nije bio raspoložen da raspravlja o glasinama o svojoj igri preko Interneta; želio je da govori o globalnim problemima i da prenese svjetskoj javnosti svoje mišljenje u vezi sa 11. septembrom.
Invazija SAD-a na Avganistan, a zatim i na Irak, pojačala je antimerička osjećanja kod svih protivnika i onih koji su sebe smatrali protivnicima imperije “jenkija”. Fišer je odavno izašao izvan granica 64 polja, time sam sebe gurajući u zamku. Sa svakim danom prostor njegove slobode se smanjivao. Veze sa spoljnim svijetom postepeno su mu presijecane, njegovi izlazi u javnost postajali su sve rjeđi, a kretanje ograničenije. Povremeno bi se pojavio u Japanu ili na Filipinima.
On je to dobro shvatao i zato se trudio da se ne “eksponira”, pa čak nije ni obnavljao svoj pasoš, koji je dobio u Švajcarskoj 1999. godine. Fišera je potajno tražila Bušova administracija, a krug mjesta na kojima je mogao nesmetano da boravi sve se više sužavao. 13. jula 2004. godine uhapšen je na aerodromu Narita u Tokiju. Spremao se da uđe u avion za Filipine, gdje je trebalo da se sastane sa svojom mladom vjerenicom Marilyn Young, koja je imala svega 22 godine, i četvorogodišnjom kćerkom Jinky. Bobi nikada javno nije govorio o toj temi, niti o glasinama da u jednoj od sjevernih zemalja ima devetogodišnjeg sina.
Nakon hapšenja na aerodromu Narita, prebačen je u centar za zadržavanje imigranata u Ushiku, predgrađu Tokija. Gotovo devet mjeseci bio je lišen slobode, uz prijetnju deportacije pravo u zatvor u domovini. Ali jedan pravni detalj omogućio je da izbjegne ekstradiciju.
23. marta 2005. godine, letom SK 984 Scandinavian Airlinesa, Fišer je napustio japansko tlo i krenuo ka Danskoj — privremenoj stanici na putu za Island. Vratio se u zemlju koja ga je vidjela u najvećem sjaju kada je 1972. godine, u dobi od 33 godine, ovdje postao 11. svjetski šampion. Sada ga je ista ta zemlja dočekala kao svog novog građanina.
Fišer se pojavio u neobičnom izdanju, sa raščupanom bradom i u bejzbol kapi. Ličio je na iscrpljenog Toma Hanksa u ulozi Forresta Gumpa. Hodao je sporo, a na televizijskim snimcima vidjelo se da se primjetno ugojio, iako su njegove vječne farmerke još uvijek labavo visile na butinama.
U desnoj ruci stezao je svoj novi pasoš, s kojim je mogao posjetiti više od 15 evropskih prijestonica bez bojazni od hapšenja. Iza njega su ostale godine progona i neprekidnog lutanja. Još je bio bjegunac, ali njegov povratak izgledao je kao pravo čudo. Oko njega je vladala euforija. U švajcarskoj banci nalazilo se gotovo 5 miliona američkih dolara (dijelom u zlatu), kojima je mogao slobodno raspolagati. Fišer se smiješio, kao da je upravo dobio još jednu partiju…
(Nastaviće se)