
F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
U septembru 2001. godine engleski velemajstor Nigel Short, kome je tada bilo 36 godina, stigao je u Argentinu da učestvuje na Magistral Najdorf turniru. Evo šta mi je ispričao Englez poslije večere, uz koju je popijeno nemalo odličnog vina Malbec.
— Mislim da je došlo vrijeme da prekinem zavjet ćutanja. Tajnom koja se polušapatom prenosi u šahovskim krugovima jeste činjenica da Fišer zaista igra brze partije na mreži, i mogu da tvrdim sa 99% vjerovatnoće da je on bio moj protivnik tokom skoro dva mjeseca — pričao je bivši vicešampion svijeta u šahu (po verziji PCA) o svom jedinstvenom iskustvu nadmetanja preko monitora sa jednim od najvećih igrača u istoriji šaha, sjevernoamerikancem Robert James Fišerom. Prema riječima Shorta, čet (razmjena pisanih poruka preko mreže) omogućavao mu je da sve bolje upoznaje svog protivnika i malo-pomalo posljednje sumnje su mu nestajale.
— Da li sam zaista igrao protiv Fišera? — pitao je Nigel, gledajući me svojim bistrim očima, i, bez pauze, još uvijek mlad čovjek, rođen u Lancashireu i vatreni navijač „Manchester Uniteda“, sam je dao odgovor: — Prvo, igrač koji se protiv mene pojavljivao pod različitim nadimcima imao je enciklopedijsko znanje o Fišerovoj prošlosti, pokazivao je najviši nivo igre, pobjeđivao me s lakoćom (smijeh), a ja sam izgubio meč od 8 partija s nepristojnim rezultatom 0:8.
Ne imenujući ga (ja sam pogodio da se radi o drugom elitnom šahisti, Špancu litvanskog porekla Alexei Shirovu), Nigel je rekao da je i taj igrač upao u kandže zagonetnog protivnika i isto tako neslavno izgubio s rezultatom 0:7 u partijama od tri minute.
Short, tada 25-godišnjak, bio je oženjen Grkinjom po imenu Pee, imao je dvoje djece — Kiveli (14 godina) i Nicolasa (6 godina), i s ogromnim zadovoljstvom igrao je blitz od tri minute preko Interneta, što mu je omogućavalo da održava reflekse na nivou i sačuva onaj temperament kakav je imao dugokosi mladić koji je svirao rok na gitari. Nigel nije izgubio ljubav prema muzici, a prije svega prema Beatlesima. Ako je i imao sumnje da ga neko vara, bile su minimalne, i svake noći engleski velemajstor je čekao svog protivnika, sjedeći ispred monitora.
— Da je neko zaista imitirao Fišera, odavno bi se već „odao“, jer je takvim ljudima važno da svoje opsesije učine opštim vlasništvom — izgovorio je Nigel uvjereno.
Zato je Short odlučio da objavi otkriće takvih razmjera i izabrao je za to engleski dnevnik Daily Telegraph, u kojem je radio kao kolumnista. Ali nije mogao ni da pretpostavi da će u narednih 48 sati poslije objavljivanja te vijesti u argentinskom listu La Nación, telefon u hotelu u kojem je tada bio smješten, u predjelu Balvanera u Buenos Airesu, zvoniti bez prestanka. Glavni kolumnisti planete tražili su potvrdu te vijesti. Da li je istina da Fišer opet igra šah?
Na kraju razgovora Nigel je ispričao posljednju priču:
— Pisao sam mu (svom tajanstvenom virtuelnom protivniku) imena igrača s kojima je igrao u prošlosti, a on bi mi momentalno govorio turnir na kojem su se susretali. Jednom sam mu napisao riječ „Argentina“. A znaš šta mi je odgovorio? Da čuva lijepe uspomene na tu zemlju, jer je često tamo nastupao.
Nekoliko sati nakon 11. septembra 2001. godine. Kasno jutro. Na televizijskim snimcima koji su stizali iz New Yorka jasno su se vidjeli udari na jednu pa na drugu kulu, zatim požar i potpuno rušenje oba staklena i čelična zdanja. Kule bliznakinje, karakteristične za siluetu grada i simbol moći SAD, srušile su se i pretvorile u prašinu pred očima miliona ljudi… U strahu su ljudi posmatrali sve to, ne vjerujući sopstvenim očima i obuzeti užasom. Postali su svjedoci, možda, najstrašnijeg prizora s početka XXI vijeka.
(Nastaviće se)