Autor: Jurij Šaburov
Sredinom aprila Aljehin je krenuo na turneju po Italiji. Igrao je istovremeno nekoliko konsultantskih partija protiv najjačih šahista Napulja, održao i simultanku naslijepo…
Zanimljiv i prilično jak sastav učesnika okupio je međunarodni turnir u Karlovim Varima, koji je trajao od 28. aprila do 20. maja 1923. godine. Među njima su, u suštini, nedostajali samo svjetski i bivši svjetski šampion — Kapablanka i Lasker. Svi očigledni pretendenti na vrh bili su prisutni, što je uslovilo izuzetno jaku sportsku konkurenciju. Na kraju takmičenja prva trojica stigla su gotovo izjednačena na cilj i podijelila glavne nagrade.
Među pobjednicima turnira bili su Aljehin (9 pobjeda, 5 remija i 3 poraza — od Treibala, Jejtsa, koji su zauzeli 7. i 8. mjesto, i od Špilmana, koji je bio posljednji u tabeli), Bogoljubov i Maroci — svi sa po 11½ poena iz 17 partija. Četvrto i peto mjesto podijelili su Grinfeld i Reti — po 10½ poena, šesto–sedmo Nimcović i Treibal — po 10 poena… Van nagradnih mjesta ostali su Tartakover, Taraš, Rubinštajn, Semiš…
Aljehin i Bogoljubov dobili su prvu i drugu nagradu zbog najviše ostvarenih pobjeda, a Aljehin je dobio još dvije nagrade za najljepše partije turnira — protiv Grinfelda i Rubinštajna.
Tokom turnira u Karlovim Varima, novinar bečkih „Vijesti“ obratio se grupi učesnika s molbom da iznesu mišljenje o aktuelnom pitanju — o staroj i novoj školi u šahovskoj umjetnosti.
Aljehin je ovako izložio svoje životno šahovsko načelo: „Ja ne igram šah — u šahu se borim. Zbog toga rado spajam taktičko sa strateškim, fantastično sa naučnim, kombinaciono sa pozicionim, pri čemu težim da udovoljim zahtjevima svake konkretne pozicije…“
Ovaj odgovor u velikoj mjeri odražava poglede Mihaila Čigorina, kojeg je Aljehin uvijek smatrao svojim učiteljem.
Jednu originalnu misao izrekao je Bogoljubov:
„Kad u šahu ne bi bilo tajne, trebalo bi je izmisliti…“
Nakon završetka turnira u Karlovim Varima, Aljehin je krenuo na turneju — nastupao je u Pragu, u nizu gradova Engleske i Škotske, a u Portsmutu je u avgustu pobijedio na takmičenju britanskih majstora, osvojivši 10½ poena iz 11 partija. Zatim je, 5. novembra 1923. godine, održao simultanku na 54 table, od kojih je dobio 44 partije, a izgubio samo 3.
To oproštajno predstavljanje Aljehina okupilo je oko 400 gledalaca. Dva dana kasnije, Aleksandar Aljehin je otplovio brodom za Sjevernu Ameriku, gdje su ga čekale duge turneje, a najvažnije — nada da učvrsti svoj položaj među kandidatima za meč sa Kapablankom. Za sada su ispred njega bili Lasker, koji je imao pravo na revanš, i Rubinštajn, koji je uputio izazov Kapablanki još u maju 1921. godine.
Gostovanja Aljehina u Sjevernoj Americi protekla su s briljantnim uspjehom — od ukupno 396 partija igranih na simultankama, pobijedio je u 347, a izgubio samo 12. Osim toga, održao je pet simultanki naslijepo. Ukupno je odigrao 63 partije, od kojih je 29 dobio, a samo u 6 morao da prizna poraz.
Zanimljivo je da je Aljehin svojim protivnicima davao pravo da odaberu otvaranja koja će on biti obavezan da igra. U Njujorku je postavio rekord, odigravši seansu simultanke naslijepo na 26 tabli. Suprotstavio mu se prilično jak sastav — na mnogim tablama su igrali šahisti prve kategorije, članovi Manhattan kluba i Maršalovog kluba, koji su ubrzo postali šahovski majstori. Ipak, Aljehin je nadmašio dostignuće Brejera, i po rezultatu: +16, –5, =5.
Novine su objavljivale senzacionalne izvještaje o nastupima „evropskog šampiona“. U nekima od njih, Aljehin je već nazivan prvim pretendentom na svjetsku šahovsku krunu.
Pet mjeseci trajalo je to uzbudljivo, ali i iscrpljujuće putovanje Aleksandra Aljehina po Sjevernoj Americi. Posljedice preumora pokazale su se na međunarodnom turniru u Njujorku, koji se održavao od 16. marta do 17. aprila 1924. godine i privukao veliku pažnju jer su na njemu nastupali Kapablanka, Lasker i Aljehin…
Ispred njih je stajala velika distanca — 11 učesnika igralo je dvokružno, što znači da je svako morao da odigra 20 partija.
Kako bi se umanjio efekat „domaće pripreme“, organizatori turnira odlučili su da se raspored svakog kola određuje žrijebom neposredno pred početak igre.
Aljehin je startovao slabo, a na samom početku turnira, zbog iscrpljenosti, odigrao je lošu partiju protiv Laskera. Ipak, uspio je da se sabere i nakon prve polovine takmičenja izašao je na drugo mjesto: vodio je Lasker sa 7½ poena, za njim Aljehin sa 6½, a zatim Kapablanka i Reti sa po 6 poena.
U drugoj polovini turnira Lasker i Kapablanka su igrali uz maksimalno zalaganje i obojica su postigli uspjeh. Iako je Kapablanka dobio principijelnu partiju protiv Laskera, u cjelini su u drugom krugu osvojili po 8½ poena od mogućih 10, tako da se razlika od poen i po između njih zadržala.
Konačni rezultat turnira iznenađujuće precizno je ponovio ishod Sankt Peterburškog turnira iz 1914. godine:
1. Lasker,
2. Kapablanka,
3. Aljehin,
4. Maršal.
Ocjenjujući svoje učešće, Aljehin je pisao:
„U sportskom pogledu postigao sam sasvim dobar rezultat, zauzevši mjesto odmah iza obojice svjetskih šampiona, što je dodatno učvrstilo moje ambicije, ali u pogledu svog majstorstva ostao sam potpuno nezadovoljan…“
„Ipak, na ovom turniru sam napravio jedno veoma ohrabrujuće zapažanje, koje je za mene bilo pravo otkrovenje…“ Zatim Aljehin opisuje kako je Kapablanka, stekavši prednost u partiji protiv njega i sa zadatkom da sustigne vodećeg Laskera, „izgubio pobjedu i morao se zadovoljiti remijem. To je navodilo na razmišljanja…“
„Bio sam uvjeren da, da sam ja bio na mjestu Kapablanke, sigurno bih doveo partiju do pobjede. Ukratko, primijetio sam kod mog protivnika malu slabost: rastuću nesigurnost u slučajevima upornog otpora! Već sam ranije uočio da Kapablanka povremeno pravi male greške, ali nisam slutio da od tog nedostatka ne može da se oslobodi čak ni pod punim naporom. Ovo je bilo izuzetno važno otkriće za budućnost!“
Prije odlaska iz SAD, Aljehin je 28. aprila 1924. godine održao simultanku na 26 tabli igrajući naslijepo protiv najjačih šahista Njujorka. Nakon dvanaestosatne igre, pobijedio je u 16 partija, odigrao 5 remija i izgubio 5. Ovim je postavio novi svjetski rekord u igri na slijepo za to vrijeme.
-Nastaviće se-