VIKTOR KORČNOJ: ANTIŠAH -Zapisi zlotvora, Povratak nepovratnika (53.nastavak)

(53.nastavak)

Poslije zvaničnog rezultata 6:5, oba protivnika su ostvarila svoj cilj: Karpov nastavlja da nosi titulu koju je Međunarodna šahovska federacija otela Fišeru, dok je Korčnoj ponovo doveo u pitanje navodnu nadmoć Karpova. Upravo ta federacija uspjela je da od Karpova, velike nade šahovskog svijeta, napravi krčmarskog varalicu, spremnog na svaki trik…

Korčnoj je imao puno pravo da ospori rezultat posljednje partije — Karpov je izgubio tri partije zaredom, i tada su njegovi saradnici za odlučujući meč ponovo postavili parapsihologa u blizini šahovske table…

Ostaje još jedno pitanje: hoće li sovjetske vlasti osloboditi dvije nevine žrtve — Korčnojevu ženu i sina, koje drže kao taoce?! U septembru im je ponovo odbijena izlazna viza — zbog meča u Bagiju!

(iz pariskog nedjeljnika „Express“, 28. oktobar 1978)

Ubrzo nakon Bagija, u pravilima FIDE pojavio se član koji obavezuje učesnike budućih mečeva da prisustvuju ceremoniji zatvaranja — pod prijetnjom gubitka 25% honorara. Gospoda koja su smislila to pravilo vjerovatno nisu upoznata s ljudima kojima su principi važniji od novca. Podsjećam: 1971. godine Robert Hübner, ne završivši meč sa Petrosjanom, napustio je Sevilju u znak protesta protiv postupaka partnera i glavnog sudije. On nikada nije primio honorar za taj meč!

Dan nakon ceremonije zatvaranja, Kin mi je donio ček od Kampomanesa u Manili. Kin nije želio da se lično sretne sa mnom — vjerovatno nije htio da mi pogleda u oči. Na čeku je stajala značajna napomena:

„Podložno isplati samo u slučaju da Korčnoj prizna meč završenim.”

Eto tako!

Kampomanes je, uostalom, učinio sve što je mogao da nam ogorči posljednje dane boravka na Filipinima. Ja, fraulein Leverik i Stin imali smo karte filipinske aviokompanije za let u Evropu, ali mjesta nisu bila rezervisana. Rečeno nam je da je najbliža mogućnost za let — 2. novembar. Kako to? Pa mi smo žurili na Svjetsku šahovsku olimpijadu u Buenos Aires, koja je počinjala 25. oktobra!

I ne samo da je Kampomanes kategorički odbio da nam pomogne oko povratka, već je poslao i pismo u kojem nas obavještava da od 18. oktobra sami moramo plaćati hotelski smještaj. A mi smo, priznajem, bili u teškoj finansijskoj situaciji — imali smo samo „uslovni“ ček.

Spasilo nas je malo čudo. Mene su pozvali u Hong Kong da dam simultanke. Tako smo se domogli kopna. A onda, doplativši 1000 dolara iz sopstvenog džepa, fraulein Leeverik i ja smo uskoro stigli na direktan let za Cirih. Stin, koji je takođe doplatio ne malu sumu, uspio je da odleti iz Hong Konga u Los Anđeles, a odatle dalje za Buenos Ajres.

(Zapanjujuće je da je u februaru 1979. godine, na sjednici FIDE Biroa u Gracu, gdje je trebalo da se razmatra Stinova žalba na Kampomanesa, Kin izjavio da je Kampomanes organizovao meč u Bagiju besprijekorno, pokazao gostoprimstvo i srdačnost, jednom riječju, odlično obavio ulogu domaćina meča i finansijskog organizatora. Kakva očigledna laž! Pa Kin je znao za sve naše nevolje — sam je, dan poslije nas, otputovao iz Manile direktnim letom za Evropu! Svojom izjavom, Kin je, kao da je izvukao novac iz Stinovog džepa i velikodušno ga predao Kampomanesu!)

Pored Olimpijade u Buenos Ajresu, održavala se i Generalna skupština FIDE. Jednog dana se raspravljao i moj protest. Nastupio je moj advokat, Alban Brodbek, na njemačkom jeziku. Slušali su ga bez ikakve pažnje. Kampomanes, koji je sjedio u predsjedništvu, ponašao se krajnje drsko i bezobrazno: ne razumijevajući ni riječ njemačkog, nije ni dotakao slušalice, i cijelo vrijeme pravio grimase…

A nekoliko mjeseci kasnije, u Gracu, zamahnuo je flašom na mog advokata!

Do čega smo, dakle, stigli! Na najvećem šahovskom forumu, na skupu izuzetno uglednih ljudi u svijetu, sjede — i čak upravljaju — ovakvi Kampomanesi, i niko nije u stanju da ih dovede u red!

Kao odgovor na govor Brodbeka, Kampomanes je počeo da viče, maše rukama, izgovara prijetnje na račun fraulein Leeverik. On je glumio, sa dramatičnim izrazima, kako su moji jogiji ubili njegovog prijatelja, indijskog diplomatu, kako je nesrećna žrtva iskrvarila!

Ali o suštini stvari — tj. o kršenju dogovora od strane sovjetske strane — nije rekao ni riječ.

A kao glavni adut, on je pokretom mađioničara izvukao pismo Kina, navodno upućeno gospodinu Iljuzoriju, filipinskom bankaru, jednom od sponzora meča. Evo teksta tog pisma:

„Da bih razjasnio stvari, obavještavam Vas da Viktor Korčnoj nije znao da se vodi bilo kakva pravna procedura kada je odigrao 32. partiju (protjerivanje jogija! — V. K.). Isto tako, nije znao ni za prisustvo Zaharove ćerke u trenutku partije. — R. Kin, 23.10.1978.“

(Nastaviće se)