VIKTOR KORČNOJ: ANTIŠAH -Zapisi zlotvora, Povratak nepovratnika (50.nastavak)

(50.nastavak)

POSLJEDNJI I PRESUDNI…

Poslije 31. partije, Karpov je iskoristio svoj posljednji tajm-aut. Trebalo je da dovede u red poljuljani nervni sistem, zakrpi rupe u svojoj pripremi za otvaranja, i pravno utemelji novi napad na moje pomoćnike – jogije. Da bi to postigao, morao je sačekati odlazak Evea, jedine ličnosti koje su se Sovjeti bar malo stidjeli. Predsjednik je napuštao Bagio u najkritičnijim danima meča — zbog čega, pitate se? Da bi, navodno, uspostavio red u Šahovskoj federaciji Venecuele. Izgleda da je to bilo važnije od pitanja ko će postati svjetski prvak. Istina, prije polaska, Eve je pozvao na razgovor Kina i frau Leeverik i rekao im da, ako Sovjeti ponovo budu progonili jogije, on meni daje dozvolu da prekinem meč.

Karpov je otputovao u Manilu na nekoliko dana da se rastereti. Sudeći po njegovom ponašanju tamo, znao je — do najsitnijih detalja! — sve što će se dogoditi na dan posljednje partije.

Meni se, pak, ukazalo vrijeme da razmislim o svemu što se desilo u meču i o predstojećoj partiji. Pri rezultatu 5:5, kada je iza nas bilo nekoliko mjeseci iscrpljujuće borbe, sasvim sam drugačije doživljavao tok koji je prethodio prenosu šahovske krune sa Fišera na Karpova, a drugačije sam ocjenjivao i uslove sadašnjeg meča koje mi je nametnula sovjetska strana. Izuzetno je teško zamisliti izjednačen rezultat u tako dugom meču — ali eto, taj rezultat je postao stvarnost. Da li je Fišer bio u pravu kada je zahtijevao da se titula svjetskog prvaka brani sa dva poena prednosti, tako da izazivač mora pobijediti sa 10:8 (ili 6:4), a da pri rezultatu 9:9 (ili 5:5) prvak zadrži titulu? Da, sada sam razumio da je to bilo sasvim prirodno: šampion to zaslužuje, a da ne govorimo o tome da bi dalja igra do prve pobjede bila čista lutrija — i ko god da pobijedi, to ne bi bilo uvjerljivo!

Pored toga, zamislio sam da pobjeđujem u meču. A kroz 12–15 mjeseci trebalo je da se održi revanš-meč. I ako ga izgubim, fizički ne stižem da učestvujem u novom ciklusu borbe za svjetsku titulu, jer će mečevi kandidata već početi… Sve to sam iznio u intervjuu uoči 32. partije.

Da, genijalnom Fišeru nisu dozvolili da odbrani svoju titulu, odbivši da mu daju prednost od dva poena. A poslije? Poslije su Sovjeti prihvatili Fišerovu ideju da se, umjesto meča od 24 partije, igra meč bez ograničenja, ali umjesto dva poena prednosti — zaštitili su Karpova mnogo sigurnije, mnogo nemilosrdnije za izazivača — revanš-mečom!..

A čime se bavio Karpovljev štab dok je on bio u Manili? Oni su pisali nova pisma-uputstva Komisiji za žalbe, razrađivali na licu mjesta sve nešahovske detalje predstojeće partije. U apartmanima sovjetske delegacije nalazio se telex, postavljen za tajnu komunikaciju sa Moskvom. Članovi naše ekipe koristili su telex koji je bio dostupan za provjeru svima, a prije svega Kampomanesu. Ovih dana, kako se pokazalo, Sovjeti su preko svoje tajne linije očajnički slali upite Moskvi: šta raditi ako Korčnoj iznenada odbije da nastavi meč i zatraži hitno puštanje svoje porodice? Sjajna ideja! Nažalost, bili smo uzdrmani situacijom u meču i nikome od nas ta misao nije pala na pamet. Svi smo, priznajem, precijenili moje šanse u daljoj borbi.

Ujutro, na dan 32. partije, održana je nova — ispostaviće se i posljednja — sjednica Apelacione komisije. Lim Kok An se u to vrijeme već nalazio kod kuće, u Singapuru. Ali, da bi se obezbijedila potrebna većina, tajno su ga dan ranije pozvali nazad. A Šmid, koji je ranije otputovao, u Apelacionoj komisiji je zamijenjen poslušnim Filipom. Pročitano je pismo „Balašova i Karpova“ od 16. oktobra.

Šampion odbija da igra ukoliko se članovi organizacije „Ananda Marga“ budu nalazili u Bagiju. Sve je bilo jasno. Bilo je pomalo neprijatno što Apelaciona komisija mora da poništi svoje ranije odluke — i to u trenutku kada se činilo da su svi zadovoljni, takoreći, kućnim pritvorom jogija. Ali želja Sovjeta je zakon, i, malo se nećkajući pro forme, Kiin je napisao izjavu da, radi spasavanja šampiona od poraza zbog nepojavljivanja na partiju, pristaje da jogiji budu udaljeni iz Bagija. Potpisujući taj dokument, preuzeo je svu odgovornost za ono što će uslijediti. U dva sata popodne Kiin je došao do nas u vilu i saopštio jogijima da moraju da odu. I oni su — pred mojim očima — napustili Bagio.

Zanimljivo je, razmišljam sada, šta bi bilo da ga nisu poslušali? Jer, u pravnoj državi ne postoji takva sila koja bi mogla deportovati slobodne ljude! Pa Filipini ipak još nijesu pristupili „neraskidivom savezu slobodnih republika“ (navodnike bi ovdje moglo nositi svako pojedinačno slovo)…

(Nastaviće se)