Autor: Jurij Šaburov
Značajno je i to da su u teškim, poratnim godinama, kada su glad, hladnoća i druge nedaće, reklo bi se, trebale sputati inicijativu stvaralačke inteligencije, pa i šahista, oni ipak nastavili da traže nove, nevjerovatne ideje. Tako je 1919. godine grupa moskovskih aktivista, uz žarko učešće Aljehina, radila na planu osnivanja „Šahovske studije“. Planiralo se masovno podučavanje šahovskoj igri, s ciljem značajnog podizanja nivoa kvalifikacije vodećih šahista. Međutim, tu ideju nije bilo moguće ostvariti zbog izuzetno teških materijalnih uslova. Možda su tome doprinijele i promjene u Aljehinovom profesionalnom angažmanu, kao i njegova iznenadna teška bolest.
Tokom istraživačkog rada na prikupljanju materijala za rukopis, autor knjige je proučavao fondove čitavog niza arhiva. Dokumenta pronađena tamo omogućavaju potpunije sagledavanje života i službene djelatnosti Aleksandra Aljehina u periodu od 1919. do 1921. godine i uklanjaju gotovo sve takozvane „bijele mrlje“ u njegovoj biografiji.
Iz arhivskih dokumenata jasno proizlazi da se u decembru 1919. godine Aljehin razdužio iz Prve državne škole kinematografije i zajedno sa Daniševskim (najvjerovatnije rukovodiocem neke službe) otputovao u Harkov na rad u Vojno-sanitarnoj upravi Harkovskog okruga. Tamo je obolio od pjegavog tifusa, što u to vrijeme nije bilo rijetkost.
Nakon što je ozdravio, Aljehin je od februara 1920. godine više puta upućivan od strane Daniševskog u službene misije iz Harkova za Moskvu s izvještajima, a 9. maja 1920. prekomandovan je u svoj rodni grad na posao u struci.
Tačno devet mjeseci — od 13. maja 1920. do 13. februara 1921. godine — Aleksandar Aleksandrovič Aljehin radio je u Moskvi, na položaju istražitelja Centralne istražno-potražne uprave Glavne uprave milicije, ili skraćeno, Centroroziska. Podsjetimo, Aljehin je po obrazovanju bio pravnik.
Njegova molba za prijem na posao napisana je na listu školske sveske krupnim, neravnim rukopisom, uz poštovanje stare pravopisne norme:
Načelniku Centralne Istražno-Potražne Uprave
Aleksandar Aleksandrovič Aljehin
Z A H T J E V
Molim da budem primljen na trenutno upražnjeno radno mjesto u Upravi koja Vam je povjerena.
Moskva, 13. 4. 1919.
Aleksandar Aljehin
Centrorozisk se bavio otkrivanjem najtežih krivičnih djela koja su se u to vrijeme činila u Rusiji. Specijalna brigada pod nazivom „Mobil”, formirana u okviru te ustanove, uspješno je izvela operaciju povratka ukradenog „Dijamantskog fonda” iz Moskovskog Kremlja, koji je obuhvatao neprocjenjivo istorijsko blago i remek-djela zlatarske umjetnosti.
Međutim, kako pokazuje proučavanje dokumenata Državnog arhiva Rusije, sam Aleksandar Aljehin nije učestvovao u tim ili drugim operativnim akcijama Centroroziska, već je obavljao dužnost istražitelja dežurne službe, koja se nalazila u Gnezdnjikovskom pereulku.
Rukovodilac Centralnog registraciono-daktiloskopskog biroa te ustanove, ljekar Petar Sergejevič Semjonovski (usput, sin pravoslavnog sveštenika, koji je završio Moskovsku duhovnu seminariju i medicinski fakultet Jurjevskog univerziteta, čovjek izuzetno širokog obrazovanja, koji pri tome nije pripadao nijednoj političkoj partiji), govorio je o zajedničkom radu sa Aljehinom. U mladom istražitelju prepoznavao je široko obrazovanog sagovornika. Aljehin je dobro poznavao pravo, istoriju, književnost, govorio je slobodno i zanimljivo na te i druge teme, ali se posebno preobražavao kad bi se povela riječ o šahu. O šahu je govorio s nadahnućem i mogao da priča satima s velikim žarom.
-Nastaviće se-