
(45.nastavak)
Uoči 21. partije sastao se žiri. Kampomanes je objavio da su moji jogiji članovi organizacije „Ananda Marga“, koju optužuju za pokušaj atentata na indijskog diplomatu. Oni se nalaze pod istragom, ali su zbog nedostatka dokaza još od februara 1978. pušteni uz kauciju. Pošto su potencijalni zločinci, ne treba da budu prisutni u sali. Eto takvog jednog sovjetskog pogleda na stvari! U čitavom svijetu u pravosuđu je prihvaćena takozvana „pretpostavka nevinosti“: dok se ne prikupe dokazi da je neko počinio zločin, s njim se ne može postupati kao sa zločincem. A ovdje – sve obrnuto! I, izvinite zbog otrcane fraze – Apelaciona komisija je pokorno prihvatila sovjetsko gledište. Iako je bilo sasvim očigledno da opasne zločince, prave teroriste, ne bi pustili na slobodu ni za kakve pare.
U 21. partiji Karpov koristi zapanjujuću teoretsku novost. Žrtvuje figuru, napadajući bijelog kralja zaglavljenog u centru. Ali ja odbijam žrtvu, mirno završavam razvoj figura i ubrzo se ispostavlja da je crni ostao kratkih rukava. Od njegove ofanzive nije bilo ništa, a bijeli je osvojio pješaka… U doigravanju sam uspio da slomim protivnikov otpor, i rezultat je postao 4:2. Smatram ovu partiju svojim najboljim dostignućem u meču.
Zanimljivo je da se baš tih dana pojavio Kampomanesov memorandum s upozorenjem „O mogućnosti prekida meča radi osiguranja lične i društvene bezbjednosti“. Na sreću, u Bagiu ta u svakom pogledu revolucionarna ideja nije bila sprovedena. Ali u Moskvi, u februaru 1985. godine, Kampomanes je uspio da prekine uznemirujuće dug meč između Karpova i Kasparova, što je, prema riječima Mihaila Botvinika, „bilo apsolutno sramotno, srećom jedini takav u čitavoj istoriji šaha!“
Dvadeset druga partija. Uspješno se branim u slabijoj završnici. Partija se bliži remiju, ali u cajtnotu pravim očigledan previd, i Karpov osvaja pješaka. Cajtnot je završen, situacija mi je potpuno beznadežna. Ali, izgleda da je tog dana „jogurt“ bio previše hranljiv. Karpov je nastavio da igra kao navijen (iako je mogao da prekine partiju), načinio je četiri slaba poteza zaredom, i u prekinutoj poziciji remi je već bio na vidiku.
Uopšte, u Bagiu je Karpov pokvario dosta završnica koje su mu bile povoljne. Ali, recimo, u članku mog bivšeg sunarodnika, velemajstora G. B. Sosonka, objavljenom u holandskom šahovskom biltenu, pročitao sam frazu o „besprijekornoj završničkoj tehnici simpatičnog svjetskog šampiona“. Hm… Možda je ta fraza omaž sasvim drugoj sovjetskoj tehnici – vojnoj…
Dok se partija za partijom niže, jogiji ne gube vrijeme uzalud. Oni uče mene i moje prijatelje svojoj vještini. Čak i Kin ponekad dubi na glavi, što, prema riječima gledalaca, podsjeća na tužno stanje Krivog tornja u Pizi. Jogiji organizuju prijem – svi moji navijači su pozvani. Svi se upoznaju s njima, svi su oduševljeni njihovim ponašanjem, erudicijom, gostoprimstvom. Nije ni čudo što izazivaju opšte simpatije. Oboje su u različito vrijeme završili Harvardski univerzitet, Didi govori deset jezika, veoma je načitana, a Dada takođe ima filozofski um…
Što se tiče njihove pravne prošlosti ili sadašnjosti, objasnili su nam da je organizacija „Ananda Marga“ nastala u Indiji, gdje su u vrijeme vladavine Nehrua i Indire Gandi komunisti bili veoma jaki. U njenim redovima našle su se hiljade ljudi, a u desetinama zemalja svijeta pojavili su se propagandisti novog učenja. Osjetivši opasnost, komunisti su pokušali da ocrne organizaciju u očima naroda. Uspjeli su da zatvore njenog vođu – proveo je sedam godina u pritvoru bez suđenja i istrage! Organizovali su provokacije, ubistva, navodno počinjena rukama članova „Anande Marge“! U jednu od takvih zamki su upali Didi i Dada.
Pa dobro, samo takvi ljudi – snažni i hrabri – mogli su mi pomoći u borbi koja je odavno već izašla iz okvira šahovske table!
U međuvremenu, protivnik je pojačavao pritisak. Novom odlukom Apelacione komisije jogijima je bilo zabranjeno da borave u mom hotelu.
Nekoliko dana kasnije, odlukom Kampomanesa, koju je Apelaciona komisija potvrdila, jogijima je zabranjeno i da koriste automobile koji su bili stavljeni na raspolaganje mojoj delegaciji, pa čak i da se uopšte pojavljuju u mom hotelu!
Do đavola, zašto, pitam se, u Manili jogiji imaju potpunu slobodu kretanja, mogu biti gdje god požele, a u Bagiju, gdje ima i više nego dovoljno naoružanog obezbjeđenja — i domaćeg i sovjetskog — njima se prave neke prepreke?!
(Nastaviće se)