VIKTOR KORČNOJ: ANTIŠAH -Zapisi zlotvora, Povratak nepovratnika (41.nastavak)

(41.nastavak)

Tokom meča nastavljena je borba i oko samog meča — u štampi, u Apelacionoj komisiji. I tu, i tamo ocrtavala se, rekao bih, očigledna prednost sovjetske strane. Posebnu ulogu u tome odigrao je moj „glavni sekundant“ — Kin. On je učestvovao na sjednicama Apelacione komisije kao pomoćnik frauleinLeeverik i pisao je u njeno ime saopštenja za žiri i za štampu. Ali to je, da tako kažem, radio „ljevom rukom“. Desnom je pak radio za međunarodnu štampu i istovremeno pisao knjigu za firmu Batsford. Bez mog znanja je objavljivao varijante naših zajedničkih analiza, pričao o isključivo unutrašnjim stvarima naše ekipe, kritikovao rad frauleinLeeverik — ukratko, nipošto se nije ponašao kao moj predstavnik.

Zanimljivo je — da je dopisnik TASS-a Rošalj sebi dozvolio da napiše nešto poput: „Baturinski se na sjednicama Apelacione komisije nije pokazao dostojnim sovjetskog građanina“ ili „Karpov je bijedno odigrao 11. partiju“ — šta bi s njim bilo? A Kin je sebi dozvoljavao svaku vrstu kritike — i na moj račun, i na račun članova naše ekipe… Ne, Zapad se ne može mjeriti sa vojno organizovanom sovjetskom mašinom!

Vrlo je aktivan bio Rošalj u Bagiju. Imao sam prilike tokom meča da povremeno zavirim u novine „Sovjetski sport“. Sa drskošću i cinizmom, miješajući izopačene činjenice i svjesne laži, Rošalj je uvjeravao sovjetskog čitaoca: kako sam ja (a ne Karpov) odbio svaki kontakt sa Karpovim, kako sam počeo hajku na „jednog od članova sovjetske delegacije“, kako se Karpov ponaša besprijekorno, izazivajući divljenje svih prisutnih! (Usput, otac Rošalja je bio likvidiran u Staljinovim tamnicama. Sin neće ponoviti „greške“ oca, njega neće natjerati da postane ličnost! Eto ti Darvinov zakon borbe za opstanak — u akciji.)

U Apelacionoj komisiji, mom predstavniku, izgleda, više nije bilo šta da traži. Sve je bilo jasno. Nijedan moj predlog, nijedan protest nije bio usvojen! A sovjetski članovi žirija više ni nisu bili potrebni. Svaki njihov predlog organizatori su prihvatali bez pogovora. Smeta dvogled omražene fraulein Leeverik? Bez ikakvog upozorenja pojavljuje se obavještenje: „Dvogledi u parteru gledališta su zabranjeni.“ Treba kontrolisati publiku u sali? Vrlo jednostavno: od sada svaki gledalac, kupujući kartu, mora pokazati lični dokument! Karpov ne može da igra danas? Nema problema: transformator je „ispao iz funkcije“! Niko nije kriv — viša sila…

Posljednji pokušaj da se skrene pažnja svjetske javnosti na situaciju oko meča preduzela je fraulein Leeverik 26. avgusta, uoči 17. partije. Evo teksta njenog saopštenja u skraćenom prevodu s engleskog (na kojem ga je pripremio Kin):

________________________________________

1. Pitanje švajcarske delegacije.

Baturinski me je optužio da sam samu sebe postavila za vođu delegacije. Međutim, ja imam zvanično pismo Švajcarske šahovske federacije, kojim sam imenovana kao šef delegacije sa svim ovlašćenjima da djelujem u ime Korčnoja. Sam Korčnoj će nastupati za ekipu Švajcarske na predstojećoj Olimpijadi u Buenos Ajresu. Baturinski traži da se na našu delegaciju gleda kao na međunarodnu piratsku bandu, što u potpunosti odražava sovjetski način mišljenja — mišljenje okova i lisica, način razmišljanja koji ignoriše sva prava i zakone koji se ne uklapaju u njihovu sopstvenu primitivnu predstavu o svijetu. Željela bih da novinarima podsjetim da smo nedavno obilježili desetu godišnjicu sovjetske invazije na Prag, u avgustu 1968. godine. Iako su oba šahista lišena prava da na stolu imaju svoju zastavu, to ni na koji način ne oduzima Korčnoju zakonito pravo na zaštitu od strane Švajcarske šahovske federacije, koja je platila kotizaciju za njegovo učešće na prvenstvu svijeta i ponosna je što u svojim redovima ima jednog od vodećih šahista planete. Nadam se da ne nastupam deset godina prije sovjetske invazije na Švajcarsku!

________________________________________

2. Antisovjetska propaganda.

Pored toga, Baturinski i Rošalj su me u sovjetskoj štampi optužili za propagandu koja narušava „dobro ime“ Sovjetske države. Željela bih da podsjetim novinare i javnost slobodnog svijeta da samo država koja sa ogoljenim cinizmom gazi Helsinški sporazum o građanskim pravima može smatrati poziv da se oslobodi Korčnojeva porodica iz zarobljeništva u SSSR-u „antisovjetskom propagandom“. Koliko još zemalja u svijetu poriče prirodno pravo čovjeka, iznevjerenog u svojim nadama i razočaranog u ranije ideale — pravo da napusti svoju domovinu?! Oprostila bih Baturinskom i Rošalju njihove napade. Stanovnici najvećeg koncentracionog logora na svijetu nemaju izbora.

________________________________________

3. Borac Hladnog rata.

Optužuju me da vodim hladni rat protiv Sovjeta, ali Baturinski vrlo dobro zna da sam pratila Korčnoja na njegova prethodna tri meča – protiv Petrosjana, Polugajevskog i Spaskog. Zar sam tokom tih takmičenja ikada istupala protiv SSSR-a? Tvrdim da je u stvarnosti upravo sovjetska delegacija unaprijed razrađenim planom ovdje započela hladni rat – pitanjem o pravu Korčnoja na zastavu. Nisam ja, već Baturinski, u naletu bijesa, prijetio da se neće pojaviti na ceremoniji otvaranja ako Korčnoju bude omogućeno pravo na zastavu.

Baturinski izjavljuje da mrzim Sovjetski Savez. I zaista, 10 godina provedenih u sovjetskom koncentracionom logoru nije doprinijelo tome da mi SSSR postane omiljena zemlja. Da, ne pjevam sovjetsku himnu pod tušem. Ipak, usprkos svojim ličnim osjećanjima, učinila sam sve što sam mogla da meč protekne u normalnoj atmosferi. Pronašla sam najbolju stolicu na svijetu za Korčnoja, i tokom pregovora prije meča, istu takvu sam besplatno ponudila i za Karpova. Od samog početka nisam imala druge želje osim jedne: da se za oba učesnika stvore jednaki uslovi, i da ishod meča odluči šahovska tabla, a ne zlonamjerne objave u štampi ili sumnjivi manevri u gledalištu.

________________________________________

4. Parapsihološki parazit.

Što se tiče pitanja o Zuharu. Nije važno ko je on – pravi parapsiholog, iscjelitelj ili vrač. Prisutnost tog čovjeka, koji se prikrada što bliže sceni, jasan je znak da ga sovjetska delegacija smatra važnom osobom koju treba štititi, osobom koja očigledno ima neki uticaj na igru (bilo da pozitivno utiče na Karpova, ili negativno na Korčnoja). Priznajući to, sami Sovjeti potpisuju priznanje o pokušaju da na rezultat meča utiču nešahovskim sredstvima… Namjeravamo ponovo postaviti pitanje Zuhara pred Apelacionu komisiju i FIDE, kako bismo izborili dostojne i jednake uslove za oba učesnika ovako važnog takmičenja…

Nije loše napisano, zar ne? Nevolja je samo u tome što je to bio glas vapijućeg u pustinji. Kin, koji je pripremio ovu izjavu, čak se bojao da prizna svoje autorstvo! Ništa čudno: Sovjeti su ga već dvije nedjelje unazad počeli zastrašivati, prijeteći bojkotom takmičenja. (Saosjećam sa Kinom – njemu bi takav bojkot bilo teže podnijeti nego meni. Ali čovjek mora biti pošten u svojim postupcima. U mnogim zemljama, uključujući i Englesku, svaki funkcioner koji nije u stanju da se nosi sa svojim obavezama podnosi ostavku.)

Naravno, nisam bio upućen u sve peripetije oko borbe u meču, ali sam ih svojim živcima itekako osjećao. Posebno mi je divlje djelovalo to što nisam mogao da se izborim sa Zuharom. I zato sam odlučio da preduzmem samostalnu akciju.

(Nastaviće se)