
David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)
89.nastavak
Toliko visoke funkcije posjetilaca iz KGB-a više su imale veze sa ministarskim statusom Ivonina, nego sa značajem koji se pridavao Rejkjaviku. Ivonin se ne može prisjetiti svih tih posjeta. Čim mu se pomenu imena iz KGB-a, njegova inače dobra memorija za ljude i događaje ga napušta. Ton razgovora postaje oprezniji, a informacije se zaboravljaju.
Šta su oni mogli da raspravljaju?
Na tim sastancima najmanje se pokušava potkopati Fišer, a više se razmišlja o tome kako pomoći Spaskom, koji je bio izbačen iz ravnoteže. (Pojavljuje se ideja da se šampionu pošalje „Kogitum“, lijek za otklanjanje nervne napetosti, ali Spaski to odbija, što izaziva izvjesno nezadovoljstvo.) Prvenstveno je potrebno istražiti mogućnost spoljneg uticaja na igru. Jedan izvještaj KGB-a pominjao je da Fišeru pomažu kompjuter i uređaj sakriven u njegovoj stolici (da li su te dvije stvari — kompjuter i uređaj u Fišerovoj stolici — povezane, ostaje nejasno). U zapadnoj štampi već su se pojavili napisi da Fišeru pomaže kompjuter, ali Spaski, Geler i Krogijus su to dočekali sa ironijom. KGB ne vjeruje da intrige u vezi sa visokom tehnologijom imaju smisla. Drug L’vov, oficir KGB-a, stručnjak za kompjutersku tehniku i tada stalni sagovornik Ivonina, objašnjava zamjeniku ministra sporta da bi Fišeru bila potrebna čitava godina da razvije potrebni program, kao i prenosivi prijemnik i slušalicu. L’vov donosi sumornu vijest: Spaski je primio prijetnju u pismu da će njegova porodica biti u opasnosti ako se vrati u Moskvu kao pobjednik. To je ispitano, ali nikakvi dokazi nijesu pronađeni. Porijeklo pisma ostaje nepoznato; danas Spaski kaže da o tome nije imao pojma.
Preduzimaju se drugi načini da se šampion zaštiti. Jul prelazi u avgust, i jedan sudski psihijatar sastaje se sa L’vovim i Gostijevim. L’vov obavještava o mogućnosti da se organizuje provjera prisustva radio-talasa i rendgenskih zraka „na licu mjesta“ — vjerovatno u sali. Razmatra se mogućnost da neko utiče na Spaskog putem hipnotizera i telepate. Moguće je da je ideja o posjeti psihijatara Rejkjaviku potekla od Gostijeva. Izbor pada na Vartanjana i Žarikova, i Gostijev počinje da organizuje njihovu posjetu.
Pojavljuje se uznemirujuća vijest da je 15. avgusta Spaski popio sok, nakon čega ga je obuzela apatija. KGB i Gostijev se ponovo uključuju u slučaj. Uzorak soka donose u Moskvu, gdje stručnjaci KGB-a ispituju njegov sastav. Kasnije načelnik Gostijeva, Nikaškin, obavještava Ivonina da ništa strano nije pronađeno.
Međutim, KGB ne želi da ostane samo u pasivnoj ulozi. Pomoć Spaskom uključuje i inicijativu širenja glasina da Fišer vara koristeći uređaj skriven u stolici: navodno, uređaj pogoršava igru Spaskog i/ili poboljšava igru Fišera. Ta ideja se razmatra krajem jula. Planirano je da sve izgleda uvjerljivo. Ivonin sluša o čemu govore „drugovi“, dok sam razmišlja — može li nešto takvo zaista da postoji. Dana 29. jula, Boris Gončarov iz CK partije saopštava Ivoninu da je glasina „puštena“. Dalje — tišina.
Nije poznato postoji li veza između „puštanja“ te glasine i izjave Gelera, data tri nedjelje kasnije, 22. avgusta, kada je protestovao zbog prljavih trikova koji su se koristili da se utiče na Spaskog, iako je sam Geler tvrdio da su „takva pisma postojala“. O događajima koji su uslijedili nakon te izjave već je bilo riječi. Nikaškin je informisao Ivonina da je epizoda dobila veliku medijsku pažnju; islandski eksperti su sve provjerili, ali ništa nisu pronašli.
Da li je Geler postupao po naređenjima iz KGB-a? Da li je znao detalje plana ili je i sam postao njegova žrtva, javno iznijevši misao o američkim makinacijama s visokom tehnologijom? Geler, koji je bio krajnje sumnjičav prema Zapadu, djelovao je samostalno. Krogius nije potpisao sumnjivu izjavu i danas je karakteriše kao „besmislenu i nespretno sastavljenu“. On je pripisuje Gelerovoj „sklonosti da djeluje impulsivno“. Nej je odbio da stavi svoj potpis, jer je, prema njegovim riječima, bilo očigledno da Geler postupa po nalogu iz Moskve. Ivonin kaže da je za to pismo prvi put čuo iz vijesti koje su stigle iz Rejkjavika. Spaski danas prisjeća da ga je neko pismo, pred meč, upozoravalo na stolicu, i da se to „pismo pojavilo niotkuda“. Možda su, pred kraj borbe, očajni što ne mogu da objasne neuspjehe na tabli, on i Geler, svjesno ili nesvjesno, pokušavali da im nađu neko spoljašnje objašnjenje. Ni danas ne znajući za plan KGB-a, Spaski i dalje vjeruje da je u crnoj kožnoj stolici Fišera zaista moglo nešto da bude; kaže da ga Gelerova izjava nije uznemirila.
Ostaje otvoreno pitanje: da li je zaista neki tajni agent KGB-a nešto podmetnuo u Fišerovu stolicu i da li je to otkrio rendgen? Da li je to bio dio neuspješnog pokušaja da se spasi reputacija šampiona, a možda čak i da se Fišer diskredituje i diskvalifikuje? Iznenađujuće, čak i Amerikanac Don Šulc, inženjer IBM-a i predsjednik Šahovske federacije SAD od 1996. do 1999. godine, pokazuje sumnju. Na rendgenski pregled Fišerove stolice Amerikanci su poslali Šulca kao posmatrača. On i danas čuva tadašnje zabilješke, uključujući i skicu samog objekta s omčom, viđenog na prvom snimku. U to vrijeme se javno ismijavao domišljanjima sovjetske strane, ali je kasnije potvrdio svoje sumnje: „Nije bilo tačnih objašnjenja za ono što se desilo.“ Iznenadila ga je razlika između dva rendgenska snimka. Kada je rađena druga analiza, objekat u obliku omče — „anomalija“, kako ga je nazvao — nestao je.
Dugo sam razmišljao o tome. Jedina vjerovatna opcija zvuči radikalno, i tada nisam želio da o tome govorim, jer mi vjerovatno ne bi povjerovali; ali mislim da postoji mala šansa da je neki pomahnitali ruski agent — jer to zaista zvuči suludo — pokušao da diskredituje SAD tako što je nešto podmetnuo u stolicu. Pretpostavljalo se da će potom biti objavljeno neko saopštenje i da će se ta stvar „pronaći“. A onda je njihova služba bezbjednosti shvatila šta se dešava i zaključila da je to čisto ludilo, pa su to iz stolice uklonili.
Sve to, kaže on, „vrlo je vjerovatno; ubijeđen sam da je tako nešto moglo sasvim realno da se desi“. Kada je podignuta uzbuna, i sovjetska i islandska strana mogle su imati svoje razloge da se u stolici ništa ne pronađe. Šulc je bio šokiran kada su islandski zvaničnici saopštili da je sve čisto — i to još prije nego što su bili poznati rezultati drugog rendgenskog snimanja.
Da li je KGB zaista stavio neki predmet u Fišerovu stolicu ili ne — jedno je jasno: Krogius je u pravu kada Gelerove optužbe naziva besmislenim i nespretno sročenim. Islandski organizatori su ih odbacili, američka štampa ih ismijala, a Sovjeti su ostali poniženi.
(Nastaviće se)