Biće ta partija, gde je, čini mi se, jednom zaigrao
taj završni dio sa Dama na e2, Dama na e7, skakač f4, nešto tako…
I sve je to, onako, bilo na brzinu spremano.
Peter Heine i Nils, po mom mišljenju, nisu vjerovali da će protivnik to igrati.
Ali smo ipak, za svaki slučaj, dodali tu liniju kao opciju.
A onda je on baš to i odigrao, i nas je to ozbiljno iznenadilo.
Inače, smatrali smo da je glavni plan C4.
I tada je teorija izgledala tako da…
Naravno, nismo gledali samo potez h5, već recimo e5 – to je bila glavna linija.
I u onim pravcima koji se sada smatraju najvažnijima – sa Sb4, C4, c5 –
mi smo tada mnogo analizirali.
I što smo više gledali, to nam je bilo jasnije da se to vjerovatno neće igrati.
Jer su bijeli imali neku ideju, ali…
Ako bi se to pažljivo pogledalo, zaključili smo da bijeli tako neće igrati.
Vjerovatniji put bio je d5.
Dakle, Se2, Se2, c5, Se2…
Nekad se tu smatralo da je c6 glavni odgovor, i to smo takođe puno gledali.
Ja sam tada predlagao neku svoju liniju sa Td1, čini mi se.
Gledali smo i još neke ideje, ali sve u svemu, i b6 i b3 su nam djelovali kao opcije za igru.
Već tada se pojavio potez Sb5.
Smatrao se modernim, novim i glavnim.
I u toj poziciji, nakon rokada, tadašnje stanje teorije je bilo da bijeli igra d3.
A crni su dugo pokušavali potez Sb6.
To je, u principu, normalan, sasvim prihvatljiv potez.
Uglavnom, ovdje nam se činilo da crni stoje u redu, imali smo neke ideje.
I tada se tek pojavio potez Tfe8, koji smo mi takođe primjećivali…
Možda je to čak bila naša pripremljena novina, koju smo dugo čekali.
Jer nam je djelovalo krajnje logično – zašto igrati Sb6, ako se tim dozvoljava potez b4?
Zašto ne odigrati nešto drugo?
I baš na potez Tfe8 smo tada trošili mnogo vremena.
Fabi je, u stvari, u prvoj partiji u Londonu to i odigrao.
Mi smo imali tu razne pokušaje.
U prvoj partiji mislili smo da će igrati Sa2, pa smo pokušavali Sb5 – neku moju čudnu ideju…
Inače, danas, posle Sb5 i Sc5, glavni potez u toj poziciji postao je h6.
I koliko ja razumijem savremenu teoriju otvaranja, upravo je to glavni problem za bijele u čitavoj Engleskoj partiji.
Dakle, iako zvuči neobično – upravo ova linija: e5, d5, Sb5 i zatim h6 – predstavlja najveći ‘blok‘ za bijelog.
To je trenutno možda najperspektivnija pozicija za crnog u cijeloj Engleskoj.
Znači, bijeli ovdje i dalje može nešto pokušavati, ali je jasno da crni drži inicijativu.
Ali posebnih ideja nije bilo.
Potez a6, iako djeluje skromno, iz nekog razloga – što je zanimljivo – čak i neke ne sasvim korektne pokušaje bijelih odsjeca, i u suštini, bijeli tu nemaju neku posebnu ideju.
Pokušavalo se tu sa Sb2, neko je probao da tu tuče, neko Ka2, ali sve u svemu, a6 je vrlo pouzdan potez.
U to vrijeme, iskreno rečeno, nama potez a6 uopšte nije padao na pamet – to se tek kasnije pojavilo kod nekih drugih.
Mi smo, naravno, provjeravali prirodnije poteze, kao što su Tfe8, Sb6…
I u suštini, slično se dešavalo i sa druge strane – ni kod bijelih nije bilo nekih velikih iznenađenja.
To je, u kratkim crtama, kako smo uopšte pristupili tom meču – naravno, tokom partija ćemo još nešto produbljivati, ali upravo s tim planovima smo i došli na meč.
Ništa previše drugačije.
Imali smo još jednu malu ideju u Engleskoj partiji s e4, gdje smo mislili da bi jedna partija mogla biti odigrana.
Na primjer, tada je varijanta Se5 – Kxe5 izgledala prilično opasna za crne, iako je, objektivno, to sasvim prihvatljiva linija.
Usput, Fabiano je to poslije i odigrao protiv Magnusa na Ostrvu Man, čini mi se 2019. godine,
i izjednačio vrlo sigurno.
Glavni potez je tada bio Sb4, pa d3 – d6,
i gledali smo nešto i u tim pozicijama – Se2, pa negdje a3,
i ideja je bila da se u jednoj partiji izađe iz otvaranja.
Ali, iskreno, nijedna od tih linija nas nije posebno oduševljavala.
E pa, zato smo bili baš zadovoljni sa crnim figurama.
Sa crnim se, reklo bi se, do zuba naoružavamo najraznovrsnijim forsiranim i pozicionim idejama,
dok bijelim figurama pokušavamo nekako samo da se uplete igra, da zavežemo stvari.
U tom smislu smo se osjećali relativno sigurno.
Na početku meča smo bili, u principu, vrlo optimistični, radili smo stvarno dobro, imali smo morе ideja, i vjerovali da će sve ispasti kako treba.
Šta je bilo poslije – saznaćete u narednoj epizodi.
Prijatelji, do skorog viđenja!
(Kraj)