Pogled Dubova na Karlsenove mečeve -Levitov chess (2.dio)

Na primjer, recimo Karyakin je stigao do meča, i Fabi, ali oni nikad nisu bili kod Magnusa na pripremama.
A za ostale je lakše nabrojati one koji nisu bili, nego one koji jesu.

Magnus i njegov tim su bukvalno – ako se tako može reći, bez da to zvuči uvredljivo –
„naručivali“ sebi sparing partnere za pripreme.
Tako su, na primjer, pozvali Dinga, dolazio je i vrlo mladi Alireza, tada oko 15 godina.
Ili Nepomniachtchi, s kojim je Magnus bio prijatelj praktično cio život, i često su radili zajedno.

U suštini, najbolji šahisti raznih stilova – svi su prošli kroz Magnusove pripreme.
I to je njegova ogromna prednost – možda on nije najkreativniji igrač, ali je izvanredan učenik.
On zna da uči.
On vrlo precizno prepozna kada se pojavi neko ko zna nešto što bi on htio da usvoji – i tada pozove tu osobu na pripreme, i uči od nje.

U mom slučaju, mislim da je isto bilo prilično promišljeno.
Znao je tačno šta može dobiti od mene – i dobio je sve vrlo brzo, u ta dva ciklusa priprema.
U prvom ciklusu za meč protiv Fabija bukvalno smo od nule postavili čitav moj repertoar.
Postavili smo Čeljabinski varijantu, postavili smo Englesko otvaranje, razrađivali razne skrivene ideje.

Dakle, već sledeće godine – 2019. – Magnus je imao možda i najbolju sezonu u karijeri, osvojio je bukvalno sve što se moglo osvojiti, i velikim dijelom zahvaljujući baš tim analizama – vrlo zanimljivim, dubokim idejnim pripremama u otvaranju.

Uopšte, on je te pozicije razumijevao primjetno bolje od ostalih, i vjerovatno, makar djelimično, zahvaljujući i našem zajedničkom radu –jer smo ih zaista mnogo zajedno analizirali.

U sledećem meču (misli se na 2021), mi smo već postavljali varijante u Katalonci,
i u Katalonci je takođe dobio mnogo važnih partija.
I u suštini, on je vrlo razumno zaključio da od mene više nema šta novo da uzme.
Isto je, vjerovatno, zaključivao i za sve druge saradnike.

To mi je, zapravo, veoma logično i zdravorazumski.
Sjećam se kako je jednom Boris Gelfand odgovarao na pitanje o Kramniku:
pitali su ga: „Ko bolje poznaje otvaranja – vi ili Kramnik?“
A Boris je rekao: „Otvaranja koja igramo čitav život – poznajemo isto.“

I ja bih za Magnusa rekao nešto slično.
On je nevjerovatno brzo učio, što je i logično, s obzirom na ogroman talenat.
Imao je fenomenalan osjećaj, hvatao bi bit stvari odmah.

I da, postoje neka 3-4 otvaranja, za koja bih rekao da ih i danas, koliko vidim iz ozbiljnih partija,
igra upravo onako kako sam mu ih tada objašnjavao.

A i nije loše što sam objašnjavao – kad se pogleda.

S druge strane, i on je uticao na mene, zapravo, zahvaljujući radu s njim, naučio sam čitav jedan segment, recimo, igranje varijante 4…♗f5 crnim – počeo sam igrati idejno, baš po „planu“ Magnusa.

Kad on igra pozicioni šah, shvatio sam šta zapravo radi, i to mi je zaista mnogo pomoglo.

Zanimljivo je to kako smo se, gotovo naslijepo, dogovorili –ja sam došao na prvi pripremni kamp.
Prvi kamp bio je u Palangi, u Litvaniji.
To je bilo praktično, jer je glavni čovjek ekipe – Peter Heine Nielsen – živio nedaleko, pa je bilo zgodno za organizaciju.

Magnus na tom kampu nije bio uopšte.
Obično bismo imali 3–4 kampa, jedan bez Magnusa, a ostali s njim.

I taj jedan „bez Magnusa“ gotovo uvijek je bio u Palangi, jer je on, s pravom, smatrao da,
ako već treba neki da propusti – neka to bude onaj u najmanje uzbudljivom mjestu.

I tako sam, eto, došao, upoznali smo se, i istog dana smo već sjeli da nešto diskutujemo, radimo,
i zapravo – počnemo saradnju.

Što se tiče „planova otvaranja“ –koncepcija otvaranja za taj meč bila je sljedeća:

Osim naših planova, pokazivaću i kako je teorija izgledala u tom trenutku, jer danas, neke stvari možda mogu djelovati naivno, ali mi ćemo se vraćati na to kako je sve izgledalo 2018. godine.

Crnima, protiv 1.e4, planirali smo da osnovni izbor bude Čeljabinska varijanta (Sicilijanka s 2…♞c6 i 3…♞f6), i, u stvari, baš u Čeljabinskoj se i odigrale sve ključne borbe.

Kasnije me zapravo iznenadilo što se razvilo neko uvjerenje da protiv Magnusa treba igrati baš 1.e4.
Fabi je u svim partijama išao na 1.e4.

Kasnije je Nepomniachtchi u meču (za titulu), mislim da je tek pri minusu od -2 prešao na 1.d4,
ali i on je, u osnovi, forsirao 1.e4 i pokušavao da probije tu njegovu pripremljenu osnovu.

Iskreno, meni se ta strategija protiv Magnusa čini – pogrešnom.
Dakle, čini mi se da smo mi uvijek, bar donekle, više brinuli da će nas negdje testirati Širov,
ili će neko testirati memoriju, ili će pokušati nešto što možda nije potpuno korektno,
nego da će baš ići u istu poziciju po prvoj liniji – to nas je manje brinulo.

Što se tiče tima Fabiana – oni su to zaista odradili vrlo dobro.

U tom trenutku, dakle, Čeljabinska je izgledala ovako:
nakon 1.e4 c5 2.♘f3 ♞c6 3.d4 cxd4 4.♘xd4 ♞f6 5.♘c3 e5

Znači, tu ima nekoliko puteva:
6.♘db5, 6.♘f3, ili recimo 6.♗g5.

Na 6.♘db5 smo tada planirali – i zapravo uvijek smo planirali – da igramo a6, pa onda dalje ♝b4 i slične varijante.

Ja sam tu već igrao ♝e7 kao sistem, i to je bila neka naša linija koju smo dosta gledali, taj potez ♝e7 bio je tada i Borisova ideja – i vremenom je postao neka vrsta mog zaštitnog znaka.

Igrali su ga i drugi, ali ja sam u toj varijanti odigrao gomilu važnih partija.

I sve je nekako krenulo od toga da sam u jednom trenutku podijelio s Borisom neke ideje u varijanti s d5.

Te smo ideje razrađivali, dorađivali kasnije, i zajedno ih mnogo analizirali.
Igrali smo i ♖d8-varijante, Boris je kasnije proučavao i ♝d6, u nekoj „brakonskoj“ liniji (vjerovatno misli na liniju iz Brakona – tj. iz partije u tom mjestu).
Pronašao je neke važne ideje i varijante.

Ukratko – tu smo bili na samoj prvoj liniji fronta.

Ipak su mi rekli da je to, da tako kažem, malo „oštrije“, i da je protiv Magnusa bolje fokusirati se na pozicije koje su jednostavnije.

Dakle, odlučili smo da ne idemo na to neko glavno oštro teoretsko nadmudrivanje.

U suštini, od tada se tu nije mnogo toga promijenilo.

To je neka čudna mješavina – nešto između Španske i Italijanske partije.
Pješak stoji na c5, i crni imaju vrlo čvrstu poziciju.

(Uskoro nastavak)